Zašto se Tora naziva „srednjom linijom” u radu? – 1

Članak br. 12, 1990.

Zohar piše (Miketz, stavka 238): „Dođi i vidi, svakoga dana kad sunce izlazi, jedna se ptica budi na drvetu u Edenskom vrtu i tri puta poziva, a glasnik glasno objavljuje: ‘Tko je među vama koji vidi, a ne vidi, koji ste u svijetu ne znajući zašto postojite i ne promatrate slavu svojega Gospodara? Tora stoji pred vama, a vi se ne bavite njome; bilo bi bolje da niste stvoreni nego da ste stvoreni.’”

On to u Sulamu (komentaru na Zohar) tumači ovako: „Viđenje je Hochma. Oni koji se drže lijeve linije, a ne desne, vide i ne vide, jer Hochma na lijevoj strani ne svijetli bez odijevanja u Svjetlost Hassadim (milosrđa) na desnoj strani. Stoga, iako tamo postoji Hochma, odnosno da ‘vide’, oni ipak ne primaju Hochma zbog nedostatka odijevanja Hassadim. Zato ne vide.

‘Koji ste u svijetu ne znajući zašto postojite’ odnosi se na one koji se drže desne strane, a ne lijeve, koji imaju opskrbu u svijetu kroz Svjetlost Hassadim. Međutim, oni ne znaju zašto postoje, što znači da im nedostaje GAR, jer je osvjetljenje ‘desne’ bez ‘lijeve’ VAK bez Rosh (glave).”

„Ne promatraju slavu svojega Gospodara. Tora stoji pred njima, a oni se ne bave njome.” Tora znači „srednja linija”, a to je ZA, koji se naziva „Tora”, jer međusobno sjedinjuje dvije linije.

Trebamo razumjeti zašto se za one koji napreduju desnom stranom, koja je Hassadim, kad rade radi davanja, smatra da ne promatraju slavu svojega Gospodara. Uostalom, oni se bave jedino davanjem Stvoritelju zato što je On velik i vlada, a ne radi primanja nagrade, i sva njihova životna snaga dolazi iz toga što povećavaju slavu Nebesa. Zbog toga sva svoja djela čine radi davanja.

Također trebamo razumjeti zašto se za one koji su već nagrađeni Hochma, koja se smatra svrhom stvaranja, kaže da ne promatraju slavu svojega Gospodara, te da se to odnosi samo na one koji su na sebe preuzeli Toru. Jer Tora se naziva „srednja linija”, i samo se za njih smatra da promatraju slavu svojega Gospodara, budući da jedino kroz Toru dolaze do veličanja svojega Gospodara.

Mnogo smo puta govorili o dvjema stvarima koje stoje pred nama:

1) Svrha stvaranja jest da niži prime užitak i zadovoljstvo. To znači da će sva stvorenja osjetiti kako se Stvoritelj prema njima odnosi kroz postignuće Dobar Koji Čini Dobro, kako su naši mudraci protumačili: „dobar”, jer je dobar prema njemu. Drugim riječima, čovjek osjeća da od Stvoritelja prima samo dobro i činjenje dobra. „Drugima” znači da vidi kako Stvoritelj čini dobro i drugima.
2) Ispravak stvaranja jest da ne bi bilo kruha srama, odnosno da stvorenja ne bi osjećala sram dok primaju užitak i zadovoljstvo. Učinjen je ispravak prema kojem užitak i dobro neće svijetliti u volji za primanjem radi vlastite koristi, nego samo onda kad stvorenja mogu imati namjeru radi davanja. Tada se užitak i zadovoljstvo izlijevaju na stvorenja.

Ali to je samo zato da bi svijet mogao postojati prije nego što dođu do ispravka u kojem su sposobni davati, odnosno da bi stvorenja mogla postojati. Ako nemaju užitak i zadovoljstvo, ne mogu postojati u svijetu, jer potreba za užitkom i zadovoljstvom dolazi stvorenim bićima iz svrhe stvaranja, a to je činiti dobro Njegovim stvorenjima. ARI kaže da užitak i zadovoljstvo dolaze iz razbijanja posuda u svijetu Nekudim, kad su pale u Klipot (ljuske), što Zohar naziva „tanka Svjetlost” (Ner Dakik), a to je vrlo tanka Svjetlost u usporedbi s užitkom i zadovoljstvom koje se daje onima koji su u Kedusha (svetosti), odnosno u usporedbi s užitkom i zadovoljstvom koji se otkrivaju u Tori i mitzvot, kao što je napisano u Zoharu da postoji 613 mitzvot nasuprot 613 organa duše. Međutim, iskre Kedusha pale su u Klipot samo kako bi ih održavale na životu.

Ipak, redoslijed rada jest započeti s desne strane. No, izraz „desna strana” ima mnoga značenja i razumije se prema kontekstu. Drugim riječima, cjelovitost se uvijek naziva „desnom” u odnosu na ono što nije cjelovito. Ali što je cjelovito, a što nije cjelovito, ovisi o temi o kojoj se u tom trenutku govori. Drugim riječima, ono što nam je potrebno prema određenom stanju naziva se „desnom stranom”.

Stoga, kad je čovjek daleko od Tore i mitzvot, smatra se da je „na lijevoj strani”. To jest, Kedusha se naziva „desnom stranom”, što predstavlja čovjekovu cjelovitost kad slijedi Toru i mitzvot. No kad počnemo govoriti o Kedusha, ne govorimo o ljudima koji su daleko od štovanja Tore i mitzvot. Uopće ne govorimo o onima koji su daleko od religije, odnosno o sekularnim ljudima.

Prema tome, stanje o kojem počinjemo govoriti jest da oni izvršavaju Toru i mitzvot samo u djelima. Oni se smatraju „jednom linijom”. Poznato je da ne možemo govoriti o „desnoj” ako nasuprot nje ne postoji „lijeva”, niti obrnuto. Zato se u tom pogledu oni koji započinju rad u djelima nazivaju „jednom linijom”, jer je to početak. Međutim, u odnosu na sekularne ljude, koji nemaju nikakvu povezanost s tim putem, oni se smatraju „desnom stranom”, jer imaju cjelovitost, dok se sekularni smatraju „lijevom stranom”.

No kad počnemo govoriti o ljudima koji žele raditi s namjerom radi davanja, tada moramo reći da su ljudi koji rade samo u djelima necjeloviti. U tom slučaju moramo ih nazvati „lijevom stranom”, što znači da nemaju cjelovitost. Nasuprot tome, oni koji žele raditi radi davanja trebaju se nazivati „desnom stranom”.

Međutim, ako govorimo o osjećaju samog radnika, a ne u odnosu na istinu o poretku stupnjeva, tada treba reći da osoba koja radi samo u djelima svoje stanje u izvršavanju Tore i mitzvot osjeća kao cjelovito. Stoga se za nju to stanje smatra hodanjem po „desnoj strani”, odnosno cjelovitošću.

Isto tako, rad u namjerama oni osjećaju kao nedostatak, jer vide da ne mogu izaći iz vlasti primatelja za sebe samoga. Iz toga slijedi da osjeća svoj nedostatak. Stoga treba reći da se to smatra „lijevom stranom”. Drugim riječima, uobičajeno kažemo da se ono što zahtijeva ispravak naziva „lijevim”, kao što su naši mudraci rekli da se Tefillin stavlja na lijevu ruku, jer je napisano: „Tvoja ruka, slaba ruka”, budući da joj je snaga oslabila i potrebna joj je pomoć.

Zbog toga se za one koji žele obavljati sveti rad na način koji ima cjelovitost, odnosno činiti sve radi davanja, kaže da su u stanju koje se naziva „lijeva strana” kad kritički promatraju svoj rad i vide da još uvijek nisu ispravni. To se stanje naziva „lijevom stranom” u usporedbi s radom u djelima bez namjere. Drugim riječima, čovjek se mora služiti i samim djelom.

Prema tome, čovjek treba reći da, iako nije sposoban nešto učiniti radi davanja, ipak sebe osjeća cjelovitim s obzirom na djela. Kaže da je velika privilegija što ipak može izvršavati djela Kedusha (svetosti), čak i bez namjere. Velika je privilegija što ga je Stvoritelj obdario mišlju i željom da se bavi Torom i mitzvot makar samo u djelima, bez namjere. To se naziva „desnom stranom” jer osjeća da je u cjelovitosti, da vrijedi zahvaljivati Stvoritelju za to.

Stoga, nakon toga, kad prijeđe na rad s namjerom i vidi da mu nešto nedostaje, sve što mu preostaje jest moliti da mu Stvoritelj pomogne i da mu snagu kako bi mogao raditi s namjerom radi davanja. To se naziva „lijevom stranom” u usporedbi s prethodnim stanjem.

Međutim, kad je već nagrađen time da mu Stvoritelj pomaže i kad već može raditi radi davanja, premda samo u djelima davanja, jer je u djelima davanja lakše imati namjeru radi davanja, dok u djelima primanja zadovoljstva još uvijek ne može imati namjeru radi davanja, to se stanje naziva „desnom stranom”. No ono se naziva „desnom stranom” samo u usporedbi s prethodnim stanjem.

Kad želi raditi radi davanja, ali ne uspijeva, to se naziva „lijevom stranom”, i tu ima mjesto za molitvu da mu Stvoritelj pomogne kako bi mogao imati namjeru radi davanja. No sada, kad mu je Stvoritelj pomogao i kad može imati namjeru radi davanja u djelima davanja, sada mora zahvaljivati za cjelovitost koju ima, i to se naziva „desnom stranom”. Ta se Svjetlost naziva „Svjetlost Hassadim”, koja se smatra ispravkom stvaranja, jer čovjek ima snagu izvršavati djela radi davanja.

Ipak, premda se s obzirom na ispravak to stanje smatra cjelovitim, s obzirom na svrhu stvaranja ono se još uvijek ne smatra cjelovitim, jer mora postići svrhu stvaranja. Zato se ono smatra „desnom stranom” sa stajališta cjelovitosti, i čovjek mora zahvaljivati Stvoritelju što je nagrađen posudama davanja, odnosno namjerom radi davanja.

No s obzirom na nedostatak ispravka svrhe stvaranja, to se smatra manjkavošću. Stoga, ako je nagrađen primanjem svrhe stvaranja, koja se naziva „Svjetlost Hochma”, to se svakako smatra potpunom cjelovitošću u usporedbi sa stanjem u kojem je bio nagrađen samo Svjetlošću Hassadim, koja se naziva „Svjetlost ispravka stvaranja”. To bi se trebalo nazivati „desnom stranom”, ali i to se stanje smatra necjelovitim. Zato se naziva „lijevom stranom, koja zahtijeva ispravak”, jer premda su privukli Svjetlost Hochma radi davanja, još uvijek im je potrebna zaštita, budući da je čin primanja zadovoljstva suprotan namjeri, koja treba biti radi davanja.

Zbog toga moramo privući srednju liniju, odnosno Svjetlost Hassadim, koja sada uključuje oboje: Hochma, kao i Hitkalelut (uključivanje, prožimanje) Hassadim.

Postoje dvije stvari: 1) ispravak stvaranja, 2) svrha stvaranja.

To se naziva „Tora” ili „srednja linija”, koja uključuje i desnu i lijevu stranu. Tada možemo koristiti Svjetlost svrhe stvaranja, odnosno užitak i zadovoljstvo koje Stvoritelj želi dati Svojim stvorenjima, što je i svrha stvaranja. To znači da prije nego što postoji Hitkalelut (uključivanje, prožimanje) s Hassadim, Svjetlost svrhe stvaranja ne može svijetliti, jer obje kvalitete moraju biti prisutne zajedno. To se naziva „Tora”.

Sada možemo razumjeti ono što smo pitali: zašto se za ljude koji hodaju u kvaliteti „desne strane”, čija su djela samo radi davanja i koji su već nagrađeni obiljem koje se naziva „Svjetlost Hassadim”, kaže da „ne promatraju slavu svojega Gospodara”? Također, oni koji su već izašli iz desne strane i već su nagrađeni Hochma, koja se naziva „lijeva strana”, i dalje se smatraju onima koji „ne promatraju slavu svojega Gospodara”, a Tora stoji pred njima, no oni se njome ne bave. To je vrlo teško razumjeti, ako govorimo o ljudima koji su već nagrađeni Hassadim i ljudima koji su nagrađeni Hochma, da se za njih kaže kako se ne bave Torom. Možemo li to reći?

Međutim, prema onome što smo prethodno objasnili, „desna strana” znači Svjetlost Hassadim, koja predstavlja samo ispravak stvaranja. Iz toga slijedi da se, sve dok se ne bave privlačenjem Svjetlosti svrhe stvaranja, odnosno onoga što Stvoritelj želi dati stvorenim bićima — užitka i zadovoljstva u kojima se otkriva Njegova veličina, što se naziva „otkrivenje Njegove Božanstvenosti Njegovim stvorenjima” — a u tom se trenutku Njegova slava otkriva stvorenim bićima, može reći da oni ne promatraju slavu svojega Gospodara, koja se treba otkriti stvorenim bićima.

To je glavni nedostatak koji treba ispraviti, odnosno otkriti Njegovu Božanstvenost u svijetu, što je svrha stvaranja — otkriti Njegovu Božanstvenost stvorenim bićima. Kako bi stvorena bića mogla primiti taj cilj, učinjena su sva ograničenja i svi ispravci. Iz toga slijedi da kod onih koji hodaju samo desnom stranom, koja predstavlja ispravak stvaranja, svakako postoji ključan nedostatak. To jest, učinili su sve osim onoga što je najvažnije, odnosno postizanja cilja. Zato se smatra da ne promatraju slavu svojega Gospodara.

Također, za one koji su već nagrađeni Svjetlošću Hochma, koja predstavlja svrhu stvaranja, pitali smo: što im još nedostaje? Odgovor je da postoji pravilo prema kojem Svjetlost Hochma ne može svijetliti nižima bez odijevanja u Svjetlost Hassadim, jer Svjetlost Hochma dolazi u posudama primanja. Stoga, premda je privukao Svjetlost radi davanja, ipak mu je i dalje potrebna zaštita kako ga sam čin ne bi odvukao za sobom, budući da koristi posude primanja.

Zbog toga on mora privući odijevanje koje je Svjetlost Hassadim, koja se odijeva u posude davanja, što se smatra ispravkom stvaranja. Stoga, premda je privukao Svjetlost svrhe stvaranja, ne može je koristiti jer ona ne svijetli bez odijevanja u Hassadim. Prirodno, ni on ne promatra. Drugim riječima, svrha stvaranja ne otkriva se u njemu, tako da bi mogao vidjeti otkrivenje Njegove Božanstvenosti, kao što je napisano da oni koji hodaju lijevom stranom također ne promatraju slavu svojega Gospodara.

To je značenje onoga što je napisano: „Tora stoji pred njima, a oni se ne trude u njoj.” Tora znači srednju liniju, ZA, koji se naziva „Tora”, jer sjedinjuje dvije linije jednu s drugom. Drugim riječima, kroz Toru, koja se naziva „srednja linija”, postoje zajedno dvije kvalitete: svrha stvaranja, odnosno otkrivenje Njegove Božanstvenosti stvorenjima, što se naziva „slava njihova Gospodara”, i odijevanje ispravka stvaranja, koje se naziva „Svjetlost Hassadim”, a smatra se „desnom stranom”. Zbog toga, kad su te dvije stvari odvojene, svrha stvaranja ne može svijetliti stvorenim bićima. To se smatra stanjem u kojem „ne promatraju slavu svojega Gospodara”. No kad se bave Torom, svrha stvaranja svijetli. Riječima Zohara, to se naziva: „Tora, Izrael i Stvoritelj jedno su.”

Sada možemo razumjeti ono što smo rekli (Članak br. 11, Tav-Shin-Nun), da je hanuka-svijeća na lijevoj strani i da se njezina Svjetlost ne smije koristiti, jer je lijeva strana, koja je Hochma, već bila privučena stvorenjima. No sve dok ne privuku srednju liniju, koja se smatra „Torom”, tako da desna i lijeva strana budu zajedno, Svjetlost ne svijetli u mjeri u kojoj bi je mogli koristiti, zbog nedostatka odijevanja u Hassadim, koje dolazi kroz Svjetlost Hassadim.

Ali na Purim privukli su Svjetlost Hassadim, koja se naziva „desna strana”, kroz svoj post i vapaj, kao što je objašnjeno u Talmud Eser Sefirot (na kraju 16. dijela). Iz toga proizlazi da su na Hanuku bili potpuni s desne strane, ali kad su prešli na lijevu stranu kako bi privukli Hochma, više nisu imali Hassadim desne strane.

To znači da se Hassadim koje privlače nakon privlačenja Hochma, gdje se Hochma naziva „lijevom stranom”, naziva „srednja linija”. Iz toga slijedi da je na Hanuku postojalo stanje Hanu-Koh (ovdje su se zaustavili). To jest, imali su kvalitetu „desne strane”. Čudo je bilo u tome što su imali „desnu stranu” u cjelovitosti. Međutim, kvaliteta „lijeve strane” nije imala cjelovitost, jer im je nedostajala srednja linija, koja je Tora.

Stoga su na Shabbat (Šabat), koji je srednja linija, svijeće namijenjene za korištenje. To se naziva „mir u domu”, kao što je rečeno: „Mudrošću (Hochma) se gradi kuća.” Zbog toga „svijeća za Shabbat ima prednost pred hanuka-svijećom”, jer Shabbat označava cjelovitost. Tu postoji kvaliteta Yesod, koja se naziva „srednja linija”, a koja daje Malchut, nazvanoj „kuća”. Zbog toga svijeća za Shabbat dolazi nagovijestiti cjelovitost. Zato se Shabbat naziva „Shabbat mira”, jer Yesod, koji je srednja linija, uspostavlja mir između linija koje se nazivaju „desna” i „lijeva”.

Iz gore navedenog proizlazi da je čudo Hanuke bilo na „desnoj strani”, koja se naziva „ispravak stvaranja”, odnosno da su imali cjelovitost. To se naziva čudom u duhovnosti, jer su posude davanja, koje se nazivaju „duhovnost”, promatrane sa stajališta kelim, a ti kelim pripadaju dobroj inklinaciji.

Nasuprot tome, posude primanja pripisuju se tjelesnosti, odnosno naklonjenosti zlu, kao što smo objasnili u stihu: „Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim svojim srcem”, što znači s obje svoje inklinacije. To jest, s dobrom inklinacijom, koja su posude davanja, trebamo raditi radi Stvoritelja. Ali i s posudama primanja, koje pripadaju naklonjenosti zlu. I one se moraju koristiti radi Stvoritelja, odnosno primati radi davanja.

Iz toga slijedi da se na Hanuku, kad ARI kaže da se i Hanuka i Purim smatraju „lijevom stranom”, hanuka-svijeća nalazi na lijevoj strani. Premda se desna strana smatra „cjelovitošću” sa stajališta posuda davanja, činjenica da je zasvijetlila lijeva strana, odnosno Hochma bez Hassadim, i premda je zabranjeno koristiti Hochma bez Hassadim, sama ta činjenica velika je stvar, jer su privukli svrhu stvaranja. Međutim, još uvijek je zabranjeno koristiti njezinu Svjetlost.

Zato se na Hanuku smatra da je čudo bilo u duhovnosti, jer je zabranjeno koristiti Hochma bez Hassadim. Zbog toga se ono smatra duhovnim čudom, koje se još nije spustilo do razine na kojoj ga možemo koristiti. U tom pogledu Hanuka se smatra „duhovnim čudom”, i sa stajališta Hassadim desne strane i sa stajališta Hochma lijeve strane, jer je srednja linija još uvijek nedostajala.