Što su „posude običnog čovjeka” u radu?

Članak br. 34, 1990.

Midraš piše (BeHaalotcha 15:8): „Čak ni tama Tebi nije tamna, i noć je svijetla kao dan; tama i Svjetlost jednaki su. A nama kaže: 'BeHaalotcha' (kad podižeš svijeće). Čemu je to slično? Kralju koji je imao čovjeka koji ga je volio. Kralj mu reče: 'Znaj da ću objedovati kod tebe; idi i pripremi mi sve.' Čovjek koji ga je volio otišao je i pripremio običan ležaj, običnu svjetiljku i običan stol. Kad je kralj došao, s njim su došli i njegovi sluge, okružujući ga sa svih strana, a ispred njega bila je zlatna svjetiljka. Kad je čovjek koji ga je volio vidio svu tu slavu, posramio se i sakrio sve što je bio pripremio za njega, jer je sve bilo od običnog čovjeka. Kralj mu reče: 'Zar ti nisam rekao da ću objedovati kod tebe? Zašto mi nisi ništa pripremio?' Čovjek koji ga je volio odgovori: 'Vidio sam svu ovu slavu koja je došla s Tobom i posramio sam se, pa sam sakrio sve što sam Ti pripremio, jer su to bile posude običnog čovjeka.' Kralj mu reče: 'Tako mi života, uklanjam sve posude koje sam donio i zbog tvoje ljubavi koristit ću samo tvoje.' I rekao je Izraelu: 'Pripremite Mi svijećnjak i svijeće.'”

Trebamo razumjeti što Midraš želi reći, odnosno kako je to odgovor na pitanje zašto je Stvoritelj zapovjedio svijećnjak i svijeće. Uostalom, On ima sve, kao što je napisano: „Čak ni tama Tebi nije tamna.” Pa zašto Mu trebaju svijećnjak i svijeće?

Odgovor je da, premda Stvoritelj ima sve, On ipak želi kelim nižega. Kelim nižega naziva „posudama običnog čovjeka”. Zato trebamo razumjeti što su to posude običnog čovjeka koje Stvoritelj želi.

Poznato je da se želja naziva kli (posuda). Trebamo protumačiti da je Njegova želja bila činiti dobro Svojim stvorenjima. To se naziva „kli Stvoritelja”, odnosno želja za davanjem. Stvoriteljeva želja za davanjem stvorila je želju za primanjem užitka i zadovoljstva, svega onoga u čemu Stvoritelj želi da stvorenja uživaju. To se naziva „posudama nižega”.

To znači da se volja za primanjem naziva „obični čovjek”, a ne Kedusha (svetost), dok se želja za davanjem naziva „kli svetosti”. Kao što su naši mudraci rekli o stihu: „Budite sveti.” „Može li on biti poput Mene?” Zato je napisano: „Jer Ja sam svet; Moja svetost iznad je vaše svetosti.” Oni su pitali: Zar bi itko mogao pomisliti da je čovjek svet poput Stvoritelja, pa da je potrebno iz samog teksta dokazivati da to nije tako? Može li se to uopće pomisliti? Međutim, značenje riječi: „Može li on biti poput Mene?” jest: „Kao što Ja koristim jedino želju za davanjem.”

Zbog toga možemo reći da bi i narod Izraela trebao koristiti samo želju za davanjem, a nimalo volju za primanjem, kao što je napisano: „Može li on biti poput Mene? Naprotiv, Moja svetost iznad je vaše svetosti.” To jest, vi ne možete ostati samo sa željom za davanjem, jer također morate koristiti posude primanja, ali na kli morate postaviti namjeru radi davanja.

Prema gore navedenom, trebamo protumačiti da su kelim Stvoritelja posude davanja i da u njima uopće nema primanja. Njegova je jedina želja davati. Međutim, kako ne bi bilo kruha srama, učinjeni su Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost, zbog kojih Svjetlost svijetli samo kad postoji ispravak da je sve radi davanja. Tada Stvoritelj ondje osvjetljava Svojom Svjetlošću.

Time ćemo razumjeti prispodobu u kojoj kralj kaže da želi objedovati kod čovjeka koji ga voli te mu kaže: „Idi i pripremi mi sve”, što znači: obavi rad primanja radi davanja. I on je otišao i pripremio sve. Nakon toga, kad je Svjetlost došla kao želja za davanjem nižima, tada osoba koja prima, premda prima radi davanja, ipak radi s kli koje je volja za primanjem, a ne želja za davanjem. Zbog toga se sada posramila što koristi kelim običnog čovjeka. Premda je imala namjeru radi davanja, sama je radnja bila primanje.

Zato se čovjek posrami i tada više ne želi raditi u primanju radi davanja. Umjesto toga, želi raditi samo s posudama davanja, koje su Kraljeve posude. Sav rad koji je učinio kako bi stekao namjeru radi davanja, sakrio je te kelim, jer se sada sramio koristiti kelim običnog čovjeka. Razlog je taj što je sada bio nagrađen time da vidi veličinu i važnost Kralja, pa želi raditi samo zato što je „On velik i vlada”, odnosno zato što veličina Kralja služenje velikom Kralju čini najvažnijom stvari.

To je značenje riječi: „Kad je kralj došao, s njim su došli njegovi sluge. Kad je čovjek koji ga je volio vidio svu tu slavu, posramio se.” Slijedi da se zbog veličine i važnosti Kralja posramio koristiti kelim običnog čovjeka, odnosno posude primanja.

To je značenje riječi: „Kralj mu reče: 'Zar ti nisam rekao da ću objedovati kod tebe?'” Trebamo razumjeti što znači da Stvoritelj objeduje kod čovjeka. No općenito trebamo razumjeti što znači da čovjek treba sve činiti radi Stvoritelja, odnosno kako bi Mu donio zadovoljstvo. Naši mudraci rekli su da moramo vjerovati u nagradu i kaznu, kao što je napisano: „Možeš vjerovati svome Gospodaru da će te nagraditi za tvoj rad.” To znači da, budući da Stvoritelj treba nekoga tko će izvršavati Toru i mitzvot, a oni izvršavaju Toru i mitzvot kako bi Mu ugodili, Stvoritelj im zauzvrat daje nagradu.

To možemo razumjeti među ljudima, gdje jedan treba drugoga kako bi od njega nešto primio, jer njegovom prijatelju nešto nedostaje. Tada možemo govoriti o davanju. A kad mu njegov prijatelj da dar u kojem primatelj uživa, primatelj mu uzvraća onako kako zaslužuje.

Međutim, kako to možemo reći za Stvoritelja? Zar Njemu nešto nedostaje pa Mu niži mogu nešto dati? Što onda znači da narod Izraela daje rad, a zauzvrat za taj rad On daje nagradu? Također trebamo razumjeti riječi naših mudraca: „Izrael opskrbljuje svog Oca na Nebu.” Kakvu Mu opskrbu daju kojom se On hrani?

Poznato je da ono što čovjeku donosi radost ujedno ga i održava, dajući mu zadovoljstvo u životu. Čovjek može zarađivati mnogo novca i imati dovoljno hrane i pića, ali ako nema zadovoljstva u životu, smatra se kao da nema ništa što ga održava, ništa od čega bi živio, odnosno nikakav užitak zbog kojeg bi vrijedilo živjeti, nikakvu radost koju prima.

Stoga postoje ljudi kojima zadovoljstvo u životu dolazi jedino iz požude. Oni već imaju svoju opskrbu, odnosno nešto što ih održava i zbog čega im se isplati živjeti. Drugim riječima, ono što čovjeku donosi zadovoljstvo daje njegovu životu smisao. Zato na svijetu postoje ljudi koji su bogati i ništa im ne nedostaje u materijalnom smislu, ali su ipak zasićeni životom ako u njemu nemaju nešto što ih ispunjava. Iz toga slijedi da „opskrba” ne znači nužno hranu i piće. Naprotiv, „opskrba” znači ono što čovjeka održava i iz čega crpi zadovoljstvo u životu.

Prema gore navedenom, trebamo protumačiti riječi naših mudraca: „Izrael opskrbljuje svog Oca na Nebu.” To znači da oni Stvoritelju daju mjesto na kojem može ostvariti Svoju volju, koja je bila činiti dobro Svojim stvorenjima; mjesto na kojem Stvoritelj može stvorenjima dati užitak i zadovoljstvo, a stvorenja u tome uživaju i govore: „Osjećamo užitak i zadovoljstvo koje je On namjeravao dati, koje nam želi dati; primamo taj užitak i zadovoljstvo.”

Drugim riječima, prije nego što smo stekli posude davanja, kako bismo mogli primati radi davanja, Svjetlost kojom čini dobro Svojim stvorenjima nije mogla doći do nižih, jer su Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost bili postavljeni na kelim koji su trebali primiti obilje. Zbog toga se Stvoriteljeva zamisao nije mogla ostvariti. No kad se narod Izraela ispravi posudama davanja tako da može primati radi davanja, tada se Njegova volja može ostvariti, odnosno Stvoritelj uživa u tome što Njegova volja ima mjesto na kojem se može otkriti.

To se naziva: „Izrael opskrbljuje svog Oca na Nebu”, jer zadovoljstvo koje stvorenja osjećaju primajući užitak i zadovoljstvo predstavlja Stvoriteljevu opskrbu. To jest, Stvoritelj uživa u tome što se Njegov cilj ostvaruje i što se ispunjava Njegova želja da čini dobro Svojim stvorenjima.

Sada možemo razumjeti ono što smo pitali: Što znači da je kralj rekao kako želi objedovati kod onoga koji ga voli? U materijalnom svijetu možemo reći da kralj objeduje kod čovjeka koji ga voli, ali kako možemo reći da Stvoritelj objeduje sa stvorenjima?

Odgovor je da, budući da stvorenja uživaju u užitku i zadovoljstvu koje im Stvoritelj daje, to predstavlja Stvoriteljev objed, odnosno Njegovu opskrbu. Jer Kraljev objed, Njegova opskrba, sastoji se jedino u tome da stvorenja od Njega primaju obilje. To je značenje riječi: „Izrael opskrbljuje svog Oca na Nebu.”

Sada ćemo također razumjeti značenje onoga što mu je kralj rekao: „Objedovat ću kod tebe; idi i pripremi mi sve.” „Čovjek koji ga je volio otišao je i pripremio ležaj običnog čovjeka.” „Obični čovjek” znači posude primanja. On ih je ispravio tako da rade radi davanja, kao što je napisano: „Kad je kralj došao i vidio svu slavu”, odnosno bio je nagrađen postizanjem kraljeve veličine. Tada se posramio koristiti posude primanja, premda su radile radi davanja.

Sada ćemo objasniti što Midraš pita: „Napisano je: 'Čak ni tama Tebi nije tamna, i noć je svijetla kao dan' itd. Pa zašto je rekao Izraelu: 'Pripremite Mi svijećnjak i svijeće'?” Na to odgovara alegorijom. No trebamo razumjeti pitanje, a tada ćemo moći razumjeti i odgovor koji daje kroz alegoriju.

U doslovnom smislu teško je razumjeti u čemu je pitanje kada je Stvoritelj rekao Izraelu: „Pripremite Mi svijećnjak i svijeće.” Zar bi itko pomislio da su svijećnjak i svijeće potrebni kako bi osvijetlili Stvoritelju? U čemu je onda pitanje na koje se odgovara ovom prispodobom?

Trebamo to protumačiti prema onome što je bilo u vrijeme davanja Tore. Naši mudraci rekli su (Shabbat 88): „Kad se Mojsije uspeo na Nebo, službujući anđeli rekli su Stvoritelju: 'Gospodaru svijeta, što među nama radi onaj koji je rođen od žene?' On im odgovori: 'Došao je primiti Toru.' Oni Mu rekoše: 'Skriveni užitak, želiš li ga dati smrtnom čovjeku? Što je čovjek da ga se sjećaš? Gospodine, naš Gospodaru, kako je veliko Ime Tvoje po svoj zemlji; postavi Veličanstvo Svoje na Nebesa.' Stvoritelj reče Mojsiju: 'Odgovori im.' On im odgovori: 'Jeste li vi sišli u Egipat? Ima li u vama naklonjenosti zlu?' Odmah su anđeli priznali Stvoritelju, kao što je rečeno (Psalmi 8,10): 'Gospodine, naš Gospodaru, kako je veliko Ime Tvoje po svoj zemlji.' Ali više ne kaže: 'Postavi Veličanstvo Svoje na Nebesa.' No prije toga (Psalmi 8,2) ipak piše: 'Postavi Veličanstvo Svoje na Nebesa.'”

Vidimo da se prigovor anđela odnosio na nisku razinu naroda Izraela zato što oni imaju kelim volje za primanjem, koja se naziva „naklonjenost zlu”. Zato su smatrali da Tora pripada onima koji nisu toliko materijalizirani, odnosno anđelima, koji imaju samo posude davanja, kao što je napisano („Predgovor Knjizi Zohar”, Sedma zapovijed, stavka 225): „Elijahu leti s četiri krila, dok anđeli lete sa šest krila.” Tamo u Sulamu (Komentaru Ljestve na Zohar) objašnjava da se anđeli smatraju onima koji su iznad Chazeh, odnosno od Chazeh naviše, zadovoljavajući se pokrivenim Hassadim, jer imaju samo posude davanja.

Nasuprot tome, duše dolaze iz Malchut, koja je od Chazeh naniže, što je mjesto otkrivenih Hassadim, jer je ondje mjesto izgradnje Malchut, koja je zajednica svih duša. One imaju kelim NHY, odnosno posude primanja. Zato je dušama potrebna Svjetlost Hochma, koja se izlijeva jedino u posude primanja.

Također, ARI kaže da jedino duše koje uzdižu MAN podižu ZON do AVI kako bi privukle dodatni Mochin, jer duše trebaju Svjetlost Hochma zato što imaju posude primanja.

No anđeli, koji se smatraju onima od Chazeh naviše, odnosno posudama davanja, trebaju samo Hassadim. Stoga, kad uzdižu MAN prema ZA kako bi zatražili ispunjenje, koje se sastoji samo od Hassadim, a ZA uvijek ima Hassadim, oni ne uzrokuju nikakvo uzdizanje ZON. Samo duše, kojima je potrebna Hochma, koja se privlači pomoću posuda primanja, a koju ZA nema trajno, uzrokuju uzdizanje svjetova kako bi privukle Svjetlost Hochma. Zato, kad se ZON uzdignu, svi se svjetovi uzdižu sve do Ein Sof.

Prema gore navedenom, možemo protumačiti prigovor anđela, koji su se žalili da se sveta Tora, koja se smatra imenima Stvoritelja, unutarnjim dijelom Tore odjevenim u materijalna ruha, pri čemu je cijela Tora otkrivenje Božanstvenosti stvorenjima, daje ljudima koji su tako niskog stupnja. Očito mora postojati jednakost forme sa Svjetlošću Stvoritelja kako bi ju bilo moguće primiti. A budući da je Svjetlost Stvoritelja obilje koje se izlijeva na niže, anđeli su smatrali da samo oni imaju povezanost sa Svjetlošću, koja je davatelj, jer i sami imaju posude davanja, a ne onaj koji je rođen od žene, gdje „žena” znači Nukva, odnosno da je Izrael rođen iz svojstva Nukva, što znači iz posuda primanja, budući da duše dolaze iz Malchut, koja se naziva „zajednica Izraela”.

Trebamo protumačiti ono što su anđeli pitali: „Što među nama radi onaj koji je rođen od žene?” To znači: naposljetku, on dolazi iz svojstva Malchut, koje je posuda primanja, i zato je u nejednakosti forme s Torom, koja je Svjetlost obilja. A što im je Mojsije odgovorio? „Ima li u vama naklonjenosti zlu?” Odmah su anđeli priznali Stvoritelju i rekli: „Gospodine, naš Gospodaru, postavi Veličanstvo Svoje na zemlju.”

Odgovor koji je Mojsije dao anđelima: „Ima li u vama naklonjenosti zlu?” zahtijeva objašnjenje. Zar anđeli nisu znali da se ondje govori o izvršavanju mitzvot u materijalnom svijetu? Imaju li anđeli tijela pa su tražili da im se, primjerice, daju talit i tzitzit kako bi pokrili svoja tijela, sve dok nije došao Mojsije i rekao im da Tora govori o materijalnim stvarima te da Tora može pripadati samo onima koji imaju materijalna tijela?

Anđeli su to zasigurno razumjeli, ali su vjerojatno tražili da se njima dâ unutarnji dio Tore, koji predstavlja imena Stvoritelja. No i to je teško razumjeti. Ako je Tora dana Izraelu, zašto ne bi mogla biti dana i anđelima? Zar je to materijalna stvar pa, ako se da jednima, više se ne može dati drugima?

Ovdje se podrazumijeva da su anđeli vidjeli i razumjeli kako to što je Tora dana Izraelu znači da se ona može dati upravo Izraelu, a ne njima, odnosno da oni nisu dostojni primiti unutarnji dio Tore, nego samo Izrael. U protivnom, i oni bi ga morali primiti.

Drugim riječima, otkriveni dio Tore zasigurno pripada samo onima koji imaju materijalna tijela. No kad su čuli da se Mojsije uspeo kako bi od Stvoritelja primio Toru, upitali su: „Što među nama radi onaj koji je rođen od žene?” Rečeno im je: „Došao je primiti Toru”, a oni uopće nisu znali za davanje Tore i to ih je zbunilo.

Rekli su Mu: „Skriveni užitak želiš dati smrtnom čovjeku? A nas o tome nisi ni obavijestio, kako bismo i mi primili taj skriveni užitak.” Oni su pritom zasigurno mislili na unutarnji dio Tore, jer „unutarnje” znači ono što je skriveno u njezinoj nutrini i što se smatra „skrivenim užitkom”.

Zato su prigovarali, jer su smatrali da unutarnji dio Tore pripada njima, a ne onome koji je rođen od žene. Drugim riječima, prema njihovu shvaćanju iznosili su ispravne tvrdnje. To jest, otkriveni dio Tore svakako pripada Izraelu, ali zašto se i njima ne bi dao unutarnji dio Tore? Budući da o davanju Tore nisu ništa znali, što pokazuje da s time nemaju nikakve veze, smatrali su da su u pravu.

Što im je Mojsije odgovorio? „Ima li u vama naklonjenosti zlu?” I budući da u vama nema naklonjenosti zlu, jeste li vi sišli u Egipat? Trebamo razumjeti Mojsijev odgovor. Ako su oni tražili unutarnji dio Tore, kakav je to odgovor koji im je Mojsije dao?

Odgovor je da se unutarnji dio Tore dijeli na dvije Svjetlosti, koje se nazivaju „Svjetlost Hassadim” i „Svjetlost Hochma”. Svjetlost Hassadim izlijeva se u posude davanja jer proizlazi iz Ohr Yashar (Izravna Svjetlost), kao što smo učili. Hochma je, na svojem završetku, nakon što primi Svjetlost Hochma, ostvarenje svrhe stvaranja – činiti dobro Svojim stvorenjima. Budući da to zadovoljstvo i užitak koje Stvoritelj želi dati moraju imati nekoga tko će primiti to obilje, a takav primatelj još nije postojao, On je stvorio volju za primanjem kao postojanje iz odsutnosti, koja se naziva aviut Behine Aleph (prve faze). To jest, to je prva Behina (faza) koja se pojavila i otkrila kao postojanje iz odsutnosti, gdje prije toga u stvarnosti nije postojao nikakav korijen primanja.

Iz toga slijedi da je kli Hochma posuda primanja za Svjetlost svrhe stvaranja, što znači da su upravo radi tog kli stvoreni nebo i zemlja. Drugim riječima, cijela svrha stvaranja svjetova bila je da taj kli primi užitak i zadovoljstvo.

Slijedi da bez tog kli, koji se naziva „volja za primanjem”, ne bi bilo mjesta za stvaranje svjetova. No poslije, odnosno na kraju faze Hochma, nakon što je primila Svjetlost, osjetila je da je po formi suprotna Davatelju te je poželjela jednakost forme. Zato je nadvladala volju za primanjem u sebi i rekla: „Želim davati.”

To je korijen Svjetlosti Hassadim koja postoji u svjetovima i koja se smatra Svjetlošću ispravka stvaranja. Nakon toga, Bina je na svojem završetku vidjela da je svrha stvaranja da niži primaju, a ne da daju, pa je načinila svojevrsni kompromis: primiti Hassadim s malom mjerom Hochma, odnosno primati Hochma poput Zeir Anpina, što se naziva „Svjetlost Hassadim u osvjetljenju Hochma”.

Zatim učimo da je ZA na svojem završetku uvidio kako svrha stvaranja nije da više obilje, koje se smatra dobrim i Onim koji čini dobro, svijetli samo u Zeir Anpinu, nego da se širi dalje. To se naziva Sefira Malchut, koja je stvarni kli za primanje obilja. Drugim riječima, kli Malchut jest kli u kojem može zasjati Svjetlost svrhe stvaranja i koji Stvoritelj želi dati stvorenjima.

Time možemo razumjeti Mojsijev odgovor kad je rekao: „Jeste li sišli u Egipat? Ima li u vama naklonjenosti zlu?” Zato vi ne možete primiti unutarnji dio Tore, koji predstavlja imena Stvoritelja, jer je ta Svjetlost svrhe stvaranja namijenjena samo onome koji je rođen od žene, odnosno samo onima koji imaju želju za primanjem, a to je Malchut, koja se naziva „žensko”, „žena”, a ne anđelima, koji nemaju posude primanja i pripadaju razlučivanju „od Chazeh naviše”, što su kelim Bine, posude davanja, a ne posude primanja.

To je značenje riječi: „Jeste li sišli u Egipat?” Budući da su na Malchut bili postavljeni Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost, na tom kli mora se izvršiti ispravak. Dok god taj ispravak nije učinjen, smatra se da klipa Egipta vlada voljom za primanjem. Budući da vi nemate volju za primanjem, kako se može reći da trebate izvršiti ispravak kako biste radili radi davanja? Uostalom, vi nemate posude primanja za Svjetlost svrhe stvaranja!

Time razumijemo alegoriju, koja predstavlja odgovor: premda On na Nebu ima anđele, koji su čisti kelim, bez posuda primanja, bez onoga što se naziva „posudama običnog čovjeka”, nego su svi sveti i svi čisti, Stvoritelj je ipak odabrao upravo niže, koji imaju kelim običnog čovjeka. Jer jedino je u tim kelim moguće primiti Toru s obzirom na sveta Imena, dok anđeli pripadaju ispravku stvaranja. Zato su anđeli sluge duše, i zbog toga je rekao narodu Izraela: „Pripremite Mi svijećnjak.”