Što je „Onaj tko nema sinova“ u radu? (-)

Članak br. 35, 1989.

Naši su mudraci rekli (Masechet Nedarim 64): „Svaka osoba bez sinova smatra se mrtvom.“ Zohar (Pinhas, stavka 92) piše: „Muškarac bez sinova naziva se ‘neplodnim’, a njegova žena naziva se ‘neplodnom’. Isto tako, Tora bez mitzvot (zapovijedi/dobrih djela) naziva se ‘neplodnom’. Zbog toga učimo da nije najvažnije učenje, nego djelo.“ Također, u Zoharu (stavka 91) kaže se: „Tora se naziva ‘stablom’, kao što je napisano: ‘Ona je stablo života onima koji je se drže.’ Također, čovjek je stablo, kao što je napisano: ‘Jer čovjek je stablo poljsko’, a mitzvot u Tori su poput plodova.“ Drugim riječima, budući da se Tora i čovjek nazivaju „stablom“, kao što je stablo koje ne donosi plod nalik neplodnoj osobi, koja ništa ne rađa, tako se i čovjek i Tora nazivaju „neplodnima“ ako nemaju sinova.

Trebamo to razumjeti. Možemo razumjeti da se čovjek i stablo koji ne donose plod nazivaju „neplodnima“. Ali ako osoba uči Toru, a ne izvršava mitzvot Tore, zašto se Tora naziva „neplodnom“? Zašto je Tora kriva ako osoba ne želi izvršavati mitzvot iz Tore? U vezi s tim navodi ono što su naši mudraci rekli: „Veliko je učenje koje vodi do djela.“ To znači da bi Tora trebala voditi do djela, a ako ne vodi, kao da je Tora kriva što nije dovela do djela. Prema tome, kao da krivnja nije na osobi, nego na Tori. Može li to biti tako?

Da bismo razumjeli prethodno rečeno, najprije trebamo razumjeti cijelo pitanje Tore i mitzvot koje nam je Stvoritelj dao i za koje Ga blagoslivljamo zbog tog dara, kao što kažemo: „Koji nas je izabrao između svih naroda i dao nam Svoju Toru.“ Pitanje Tore razumijemo na dva načina, kao što je napisano u Zoharu („Uvod u Knjigu Zohar“, „Opće objašnjenje svih četrnaest zapovijedi i kako se dijele na sedam dana stvaranja“): „Mitzvot u Tori nazivaju se Pekudin (zapovijedi/depoziti), kao i 613 Etzot (savjeti). Razlika među njima jest u tome što u svemu postoje Panim (prednja strana/lice) i Achor (stražnja strana/leđa). Priprema za nešto naziva se Achor, a postizanje toga naziva se Panim. Slično tome, u Tori i mitzvot postoje ‘Učinit ćemo’ i ‘Čut ćemo’. Kad se Tora i mitzvot izvršavaju kao ‘oni koji izvršavaju Njegovu riječ’, prije nego što budu nagrađeni slušanjem, mitzvot se nazivaju ‘613 Etzot’ i smatraju se Achor. Kad budu nagrađeni time da ‘čuju glas Njegove riječi’, 613 mitzvot postaju Pekudin, od riječi Pikadon (depozit). To je zato što postoji 613 mitzvot, a u svakoj mitzva pohranjena je Svjetlost jedinstvenog stupnja, i to je Panim mitzvot.“

Ipak, trebamo znati i razumjeti pitanje Tore i mitzvot općenito, kako se tamo odnosi „činjenje“ i što znači „slušanje“. Odnosno, ako je slušanje najvažnije, zbog čega osoba treba započeti redoslijed rada kao „oni koji izvršavaju Njegovu riječ“, što se naziva Achor? Zašto odmah ne započinjemo s Panim, koji se naziva Pekudin? Čini se kao da je taj rad besmislen.

Poznato je da su pred nama dva pitanja: svrha stvaranja i ispravak stvaranja. Svrha stvaranja jest da je Njegova želja činiti dobro Svojim stvorenjima, što znači da će stvorena bića od Njega primati užitak i zadovoljstvo. Zbog toga je u stvorenjima stvorio želju za primanjem užitka. Kako bi se zadovoljila čežnja koja postoji u stvorenim bićima, ovaj kli, odnosno želja za primanjem užitka i zadovoljstva, dolazi od Stvoritelja jer ga je On stvorio radi Svoje svrhe, jer bez čežnje za nečim nije moguće uživati u tome. Poznato je da se sav užitak iz nečega može primiti samo u skladu s čežnjom za tim. To je mjera užitka, i nije važno što osoba želi, nego čežnja za nečim čini to važnim.

Stoga ovaj kli, koji dolazi od Stvoritelja, posjeduje potpunost. Odnosno, gdje god osoba vidi da iz nečega može izvući užitak, odmah čini sve što može kako bi taj užitak postigla. Ali kli koji stvorena bića moraju načiniti nalazi se u nejednakosti forme u odnosu na kli Stvoritelja, a to je vrlo teško učiniti jer je u suprotnosti sa svojstvom kli koji je Stvoritelj stvorio. Osoba ne može stvoriti ovaj kli, kao što su naši mudraci rekli: „Čovjekova naklonjenost zlu nadvladava ga svakoga dana, i da nije pomoći Stvoritelja, ne bi je mogao nadvladati.“

Pitanje je: Ako je osoba ne može nadvladati, što treba učiniti ako samo Stvoritelj može dati snagu za nadvladavanje naklonjenosti zlu? Odgovor je da osoba mora započeti s nadvladavanjem, odnosno mora vidjeti da ima želju pobijediti naklonjenost zlu. Ako osoba nema želju pobijediti je, kako joj se može pružiti pomoć? Pomoć znači da osoba želi nešto što je teško postići. Tada se može reći da joj se pruža pomoć da postigne ono što želi. Ali kad osoba nema želju, kako možemo reći da joj pomažemo postići nešto zbog čega pati? „Pomoć“ znači da se osobi pruža pomoć kako bi uživala, a ne da joj se pruža pomoć kako bi patila.

Zbog toga, ako osoba uistinu želi obavljati rad Stvoritelja u Lishma (u Njezino ime), što znači radi davanja, mora željeti sve činiti radi Stvoritelja. Kad osoba uistinu želi raditi radi Stvoritelja, tijelo počinje pokazivati svoju snagu, jer želi da osoba sve čini upravo radi sebe i svom se snagom opire tom radu, iznoseći joj sve argumente uhoda da je ono u pravu. Tada, ako netko dođe i pomogne joj, osoba će biti sretna zbog te pomoći i bit će vrlo zahvalna na njoj. Tada se može reći da prima pomoć odozgo, kao što su naši mudraci rekli: „Onome tko se dolazi pročistiti pomaže se.“

Ipak, ako osoba nije započela taj rad, nedostaju dvije stvari: 1) Misli da joj pomoć nije potrebna, da to može učiniti ako želi, da je čovjek. Stoga nema potrebu za pomoći. Slijedi da nema kli za Svjetlost. 2) Ako nije uložila napor kako bi postigla stanje „Sva tvoja djela bit će radi nebesa“, tada čak ni ne želi da joj se dade snaga da ne radi radi sebe, nego radi Stvoritelja. Umjesto toga, želi raditi radi sebe. Ako čuje da izvršavanjem Tore i mitzvot neće imati ništa radi sebe, smatra to prokletstvom, a ne blagoslovom.

Zbog toga taj rad mora započeti sam. Tada postupno stječe želju da je vrijedno raditi radi Stvoritelja i za njega započinje proces uspona i padova. Odnosno, jednom vidi da je vrijedno raditi radi Stvoritelja, a drugi put se pokorava argumentu tijela, koje pita: „Što će vam taj rad?“ — rad radi Stvoritelja. Kroz uspone i padove počinje shvaćati korist rada radi davanja i što gubi ako ne može izaći iz ljubavi prema sebi.

Kad osoba nadvladava i ne bježi iz borbe, nego nadvladava i pojačava svoju molitvu da joj Stvoritelj pomogne i pruži potrebnu pomoć kako bi mogla izaći iz primanja radi sebe, tada joj je potrebno veliko nadvladavanje kako bi vjerovala da će joj Stvoritelj pomoći. Odnosno, mora vjerovati da sve što vidi — da je sve teže izaći iz vlasti primatelja i da svaki put počinje uviđati kako je njezino zlo gore od zla drugih — upravo tada mora reći da će joj sada Stvoritelj zasigurno pomoći, jer: „Sada sam spoznala istinu, da je bez Stvoriteljeve pomoći to nemoguće.“

Svi postupci koje je namjeravala poduzeti kako bi joj pomogli izaći iz vlasti primatelja nisu joj pomogli. Naprotiv, primatelj je postao snažniji i pokazuje veći otpor radu radi davanja. Tada osoba mora nadvladati i ne pokoriti se savjetu uhoda, nego iznad razuma nadvladati mišlju da će joj Stvoritelj pomoći, kao što su nam naši mudraci obećali: „Onome tko se dolazi pročistiti pomaže se.“

Međutim, odakle osoba može primiti snagu za nadvladavanje kako bi mogla imati vjeru u mudrace? To je moguće samo snagom Tore. Kao što su naši mudraci rekli: „Stvoritelj je rekao: ‘Stvorio sam naklonjenost zlu; stvorio sam Toru kao začin.’“ Odnosno, kroz Toru prima snagu za nadvladavanje tijekom rata, kad mora steći kelim tame kako bi poslije imala razlučivanje: „Kao prednost Svjetlosti iz tame.“ Slijedi da je Tora održava tijekom rada sve dok Stvoritelj ne zna da ima kelim prikladne za primanje Svjetlosti, a tada je nagrađena s 613 Pekudin.

Međutim, tijekom rada, dok još uvijek ima uhode, Tora i mitzvot nazivaju se 613 Etzot, odnosno 613 savjeta kako se spasiti od uhoda. Stoga, kad se osoba bavi Torom i mitzvot, treba usmjeriti namjeru tako da nagrada koju želi za svoj rad bude snaga za borbu protiv uhoda.

Slijedi da želi da joj Tora pruži tu nagradu. Ako ne primi tu snagu, tada je Tora poput stabla koje ne donosi plod ili osobe koja nema sinova. Drugim riječima, Tora joj nije rodila sinove, odnosno snage za borbu protiv uhoda. Kad joj Tora pruži tu snagu, naziva se „stablom koje donosi plod“ i nalik je osobi koja ima sinove.

Time ćemo razumjeti ono što smo pitali: Zašto je čovjek poput stabla? To znači da oboje moraju donijeti plod. I kao što stablu treba dati ono što mu je potrebno kako bi donijelo plod, što se naziva „obrađivanjem zemlje“, tako i čovjek sebi mora pružiti ono što mu je potrebno kako bi mogao postići cilj, koji se naziva 613 Pekudin (depozita), odnosno izvršavati Toru i mitzvot s namjerom da ga Svjetlost u njoj vrati na pravi put.

Stoga nam je potrebno djelovanje, a to je pretvoriti želju za primanjem radi sebe, koja je čovjekov kli za djelovanje, u kelim davanja. To se naziva „pretvaranjem kelim primanja u kelim davanja“.

To se naziva „djelovanjem“. Odnosno, budući da čovjek nije sposoban izvršiti to djelovanje, kao što nam je Stvoritelj dao kelim primanja, tako nam treba dati i kelim davanja. Međutim, „nema Svjetlosti bez kli“, kao što je prethodno rečeno: „Nema ispunjenja bez nedostatka.“ Zbog toga osoba mora raditi i primijeniti sve postupke koji su joj na raspolaganju kako bi stekla taj nedostatak. U mjeri svoga rada stječe potrebu da joj Stvoritelj u tome pomogne. Tada joj Stvoritelj daje te kelim za djelovanje, koji se nazivaju „kelim davanja“. To se postiže kroz Toru i mitzvot, jer „Svjetlost u njoj vraća ga na pravi put“.

To je značenje onoga što je napisano: „Koje je Bog stvorio da se učini.“ Kao što je Baal HaSulam rekao, „stvorio“ znači nešto novo, postojanje iz nepostojanja. To se odnosi na želju za primanjem, koja je nešto novo, jer prije nego što ju je On stvorio, u stvarnosti nije postojao pojam primanja. Slijedi da je Stvoritelj stvorio želju za primanjem, a stvorena bića moraju je pretvoriti u želju za davanjem. To je značenje riječi „učiniti“ — načiniti od nje želju za davanjem.

Ipak, ne možemo promijeniti djelo stvaranja, a ako ga je Stvoritelj stvorio tako da je želja za primanjem ono što djeluje, kako se to može promijeniti? Odgovor je da čovjek mora tražiti savjet kako doći do želje za tim. To se naziva „činjenjem“. Premda smo rekli da osoba to ne može učiniti, nego to mora učiniti Sam Stvoritelj, budući da mi ne možemo promijeniti djelo stvaranja, ipak se to pripisuje osobi.

To možemo razumjeti kroz ono što je Baal HaSulam rekao o stihu: „Dat će mudrost mudrima.“ Upitao je: „Trebalo je reći: ‘Dat će mudrost budalama.’“ Odgovorio je da je „mudar“ onaj tko traži mudrost premda je još nema, jer budala ne traži mudrost, kao što je rečeno: „Budala neće željeti mudrost.“ Zbog toga, kad osoba traži savjete i postupke kako steći kelim davanja, to se naziva „činjenjem“, kao što je rečeno: „da se učini“.

Time možemo protumačiti ono što je napisano: „Nije najvažnije učenje, nego djelo.“ Zohar donosi dokaz da se, ako nema mitzvot nego samo Toru, čovjek naziva „neplodnim“, a Tora se naziva „neplodnom“, budući da Tora nema plodove, a to su mitzvot, i čovjek nema sinove. To upućuje na ono što su naši mudraci rekli: „Svaka osoba bez sinova smatra se mrtvom.“ Kad govorimo o radu, to će značiti da se onaj tko nema mitzvot smatra „neplodnim“, kao što ga Zohar uspoređuje s Torom kad kaže „stablo života“. Također, „Čovjek je stablo poljsko“ znači da je ono što je rečeno o Tori — da se naziva „neplodnom“ ako nema mitzvot — rečeno u odnosu na osobu. Odnosno, osoba mora znati da je za nju Tora neplodna ako je Tora koju uči ne vodi do mitzvot. O tome Zohar kaže: „Zbog toga učimo da nije najvažnije učenje, nego djelo.“ Stoga, ako Tora nema mitzvot Tore, smatra se neplodnom.

Time možemo protumačiti ono što smo pitali: Zašto se Tora naziva „neplodnom“ ako osoba nema mitzvot? Tora se naziva „neplodnom“ u odnosu na nju zato što „nije najvažnije učenje, nego djelo“. Odnosno, budući da je Stvoritelj rekao: „Stvorio sam naklonjenost zlu; stvorio sam Toru kao začin“, to znači da je osobi, kako bi mogla pobijediti zlo u sebi, potrebna Svjetlost Tore. Stoga, onaj tko uči Toru, ali nema namjeru da mu Tora donese Svjetlost kako bi svoja djela mogao činiti radi Stvoritelja, ne može pobijediti naklonjenost zlu. Naime, zlo u čovjeku želi raditi upravo radi sebe i svom se snagom opire namjeri radi Stvoritelja te ga se ne može pobijediti. Zbog toga nam je Stvoritelj dao savjet — snagu Tore, odnosno Tora nam treba dati snagu kroz Svjetlost u njoj, koja ga vraća na pravi put.

To znači da Tora pretvara zlo u čovjeku u dobro, odnosno da kroz Toru može steći kelim davanja. To se naziva „djelovanjem“, kao što je rečeno: „Koje je Bog stvorio da se učini.“

Stoga slijedi da, ako Tora ne pruža pomoć koju treba pružiti, smatra se da je Tora u toj osobi neplodna. A osoba koja prima Toru bez pomoći koju bi joj ona trebala pružiti — i osoba i Tora nazivaju se „neplodnima“, što znači da ništa ne rađaju.

Sada možemo protumačiti ono što su naši mudraci rekli (Nedarim 81): „Zašto učenjaci ne rađaju učenjake od svojih sinova? Zato što najprije ne izgovaraju blagoslov nad Torom.“ Razlog za to vrlo je teško razumjeti. Vidimo da čak i obični domaćini izgovaraju blagoslov nad Torom kad su pozvani na čitanje Tore (na službi za Shabbat (Šabat)). I oni izgovaraju blagoslov. Kako onda može biti da učenjaci najprije ne izgovaraju blagoslov nad Torom? Prema prethodno rečenom, trebamo protumačiti da se to odnosi na učenje Tore bez prethodnog usmjeravanja namjere zbog čega je uče, odnosno što žele postići zauzvrat za bavljenje Torom, budući da se ništa ne čini ako čovjeku ne donosi neku korist.

Odgovor je da najprije nisu izgovarali blagoslov nad Torom. Odnosno, nisu imali početnu namjeru da im Tora donese blagoslov, a blagoslov znači davanje. Drugim riječima, nisu imali namjeru da im Tora dade kelim blagoslova, odnosno kelim davanja. Zbog toga njihova Tora ne može roditi sinove za koje će biti prepoznatljivo da su učenjaci. Umjesto toga, Tora koju uče ne rađa im mitzvot, odnosno djela davanja; oni ostaju neplodni, a njihova je Tora neplodna.

Drugim riječima, ti učenjaci koji uče Toru ne rađaju svoje sinove, odnosno djela koja se nazivaju mitzvot, tako da bude očito da potječu od učenjaka, odnosno da su to dobra djela, koja se nazivaju „djelima davanja“, a koja je rodila Svjetlost Tore. To se naziva „Učenjaci ne rađaju učenjake od svojih sinova“, što znači da iz njihovih djela nije očito da su morala biti rođena Svjetlošću Tore, koja se naziva „učenjakom“. Odnosno, oni uče Toru, a Svjetlost Tore trebala bi roditi djela, što znači da će sva njegova djela biti radi Stvoritelja i da će biti nagrađen s Dvekut sa Stvoriteljem, kako bi prionuo uz Život Života. Zašto to nemaju? Zato što „najprije nisu izgovarali blagoslov nad Torom“. Odnosno, prije učenja Tore nisu usmjerili svoju namjeru na to da idu učiti kako bi im Svjetlost Tore donijela Segula (sredstvo/snagu/svojstvo) koja će ih vratiti na pravi put.

U skladu s tim možemo razumjeti ono što su naši mudraci rekli: „Svaka osoba bez sinova smatra se mrtvom“, budući da su sinovi mitzvot, što znači da su sve mitzvot koje izvršava radi davanja. To se naziva Dvekut sa Životom Života. Naravno, ako nema kelim davanja, odvojena je od Života Života i stoga se smatra mrtvom, kao što su naši mudraci rekli: „Zli se još za života nazivaju ‘mrtvima’.“

Sada možemo razumjeti ono što su naši mudraci rekli o stihu: „Zion, nitko je ne traži“, što znači da je potrebno traženje. To znači da se Zion naziva Malchut (kraljevstvo/kraljevanje), odnosno kraljevstvo nebesko. To znači da sva čovjekova djela trebaju biti radi Stvoritelja, a ne radi njega samoga, kao što je napisano: „Sjećam se Boga i jecam kad vidim svaki grad izgrađen na njegovim ruševinama, a grad Božji spušten na dno podzemlja.“

Odnosno, ono što se tiče njegove vlastite koristi u redu je i svatko nastoji da to bude u potpunoj cjelovitosti. Ali „grad Božji“, što je sveti rad, raditi radi Stvoritelja — taj je rad u stanju niskosti.

Za to je potrebna Svjetlost Tore. Odnosno, onaj tko uči Toru, prije nego što počne učiti, mora zahtijevati od Tore da mu dade tu Svjetlost kako bi mogao raditi radi Stvoritelja.