Što znači „Jer to je vaša mudrost i vaš razum u očima naroda” u radu?

Članak br. 36, 1989.

Napisano je (Ponovljeni zakon 4:6): „Zato ih čuvajte i izvršavajte, jer to je vaša mudrost i vaš razum u očima naroda, koji će čuti sve ove zakone i reći: ‘Doista, ovaj veliki narod je mudar i razborit narod.’”

Trebamo razumjeti ovo, jer ne vidimo da narodi svijeta govore kako je Izrael „mudar i razborit narod”.

Također, iz teksta proizlazi da će upravo time što će ih „čuvati i izvršavati”, narodi vidjeti mudrost i razum u narodu Izraela. Čak i unutar naroda Izraela vidimo da svjetovni ljudi preziru religiozne zbog toga što slijede Toru i mitzvot, pa kako onda možemo reći da će narodi svijeta poštovati narod Izraela zato što ih čuva i izvršava?

To trebamo protumačiti u radu. Poznato je da je u radu sam čovjek mali svijet koji se sastoji od svih naroda svijeta. Budući da svaki narod ima svoju posebnu požudu, a poznato je da postoji sedam svojstava Kedusha i nasuprot njima sedam svojstava Tuma’a, pri čemu se svako svojstvo sastoji od deset, proizlazi da općenito postoji sedamdeset naroda. Uz njih postoji i Izrael.

Sedamdeset naroda želi vladati svojstvom Izrael, jer Izrael želi da sva njegova djela budu radi Stvoritelja, budući da Yashar-El (izravno prema Stvoritelju) označava da će sva njegova djela biti za Stvoritelja. No, narodi svijeta u čovjeku žele upravo to da sve što čovjek čini bude samo radi vlastite koristi. Naklonjenost zlu nazivamo „narodi svijeta”, a dobru inklinaciju nazivamo „Izrael”.

Redoslijed rada je takav da, kad čovjek želi raditi samo radi Stvoritelja, naklonjenost zlu, koja su narodi svijeta, dolazi i opire se svom svojom snagom. Svaki od njih nastoji navesti čovjeka da misli kako treba ići upravo njegovim putem, u skladu s korijenom požude svakog pojedinog naroda. Oni navode čovjeka da misli kako su u pravu pomoću intelektualnih i razumskih argumenata.

Svaki put kad vide da ih čovjek ne želi poslušati, dolaze s još snažnijim argumentima i još jasnijim dokazima da su oni u pravu. Uvjereni su da, prema razlozima i argumentima koje iznose kako bi ih čovjek razumio, on neće imati nikakav odgovor. Zato su sigurni da su najmudriji na svijetu, jer prema svom intelektu i razumu vide da čovjekov um može dati samo besmislene odgovore te da će ti odgovori biti odbačeni pred njihovim intelektom i razumom. Tada će čovjek, prirodno, morati slijediti put naroda svijeta i idolopoklonstva, odnosno obavljati rad koji je stran nama, stran Kedusha, jer Kedusha znači raditi radi Stvoritelja, dok oni žele raditi radi vlastite koristi. Sva njihova sigurnost počiva na njihovu intelektu, na tome što smatraju da su njihovi argumenti logični.

Doista, kako čovjek može pobijediti svoje zlo, kad njegovo zlo govori razumno, s mudrošću i znanjem, i smatra da je najmudrije na svijetu? Toliko su sigurni u svoje argumente i uvjereni da će čovjek zauvijek ostati s njima, pod njihovom vlašću.

Moramo znati da je snaga Kedusha vjera iznad razuma. To jest, kad oni dođu sa svojim argumentima i pokažu koliko su u pravu, čovjek im ne treba govoriti da su njihovi argumenti pogrešni. Umjesto toga, treba reći narodima svijeta u sebi: „Znajte da je sve što govorite istina. Gledano razumom, vi ste u pravu i ja vam nemam što odgovoriti. Međutim, nama je dan rad iznad razuma — da moramo vjerovati iznad razuma kako vi niste u pravu. A budući da rad u vjeri mora biti iznad razuma, iskreno vam zahvaljujem na svim ispravnim argumentima koje ste mi donijeli, jer ne može se reći da čovjek ide iznad razuma ako nema razum i intelekt. Tek tada može se reći da ide iznad intelekta.”

No kad nema razuma, ne može se reći da čovjek ide iznad razuma. To jest, „iznad razuma” znači da je taj put važniji od puta unutar razuma. Međutim, kad nema drugog puta kojem bi mu se moglo reći: „Idi ovim putem!”, ne može se reći da bira put vjere iznad razuma. Upravo zato jedino snagom vjere iznad razuma čovjek može pobijediti stavove naroda svijeta u sebi.

Sada možemo razumjeti ono što smo pitali: Što znači: „jer to je vaša mudrost i vaš razum u očima naroda”? U spisu piše: „čuvajte ih i izvršavajte.” Pitali smo: Što znači „čuvajte ih i izvršavajte”?

Prema gore navedenome, sva snaga koju imamo protiv argumenata naroda, koji dolaze s razumnim tvrdnjama da je njihov put – put unutar razuma – put istine, sastoji se u tome da im možemo odgovoriti jedino putem vjere iznad razuma. Iznad razuma znači „izvršavanje”, jer im se ne daje odgovor unutar razuma. Kad ne odgovaramo razumom, to se naziva „izvršavatelji Njegove riječi”.

To je značenje stiha: „Čovjeka i životinju Ti spašavaš, Gospodine.” Naši mudraci su rekli: „Oni koji su mudri u razumu poput ljudi, a prave se kao životinje.” To jest, oni idu iznad razuma kao da nemaju razuma i time pobjeđuju narode svijeta u sebi.

Kao što je rečeno (Midrash Rabbah, Kohelet, str. 12) o stihu: „Rekoh u svom srcu o sinovima čovječjim.” Tamo stoji: „‘O sinovima čovječjim’ odnosi se na riječi koje govore pravednici. A zašto ih je Bog stvorio? Da im razjasni mjeru njihove pravednosti, kako bi vidjeli da su poput životinja, te da bi narodi svijeta vidjeli i spoznali kako Izrael slijedi Njega poput životinje.”

Razumijemo zašto treba pokazati narodima svijeta kako Izrael slijedi Njega poput životinje. Prema gore rečenome, narodi svijeta znače narode svijeta u čovjekovu srcu. Njima treba pokazati da činjenica kako želimo raditi radi Stvoritelja, a ne radi vlastite koristi, nije utemeljena na razumu, kako biste vi htjeli raspravljati s nama o tome tko je u pravu. Naprotiv, sve činimo vjerom iznad razuma. Činimo to poput životinje, bez ikakvog razumnog objašnjenja. Zato nemojte misliti da ćemo ikada prihvatiti vaša gledišta, jer je za nas sve iznad razuma.

Zbog toga molimo Stvoritelja da nam pomogne odozgo nadvladati sve odgovore koje vi zahtijevate. Vaša pitanja sadržana su u dvama pitanjima, nazvanima „Tko?” i „Što?”. Vjerujemo vjerom u mudrace da moramo tražiti pomoć Stvoritelja i On će nam zasigurno pomoći, kao što su naši mudraci rekli: „Onome tko se dolazi pročistiti, pomaže se.” To jest, On će nam pomoći slijediti Ga iznad razuma, kako bi se narodima svijeta pokazalo da Izrael slijedi Njega poput životinje. To je značenje riječi: „Zato ih čuvajte i izvršavajte, jer to je vaša mudrost i vaš razum u očima naroda.”

To jest, vaše izvršavanje djela, koje je iznad razuma, i vaše neodstupanje od toga puta, zasigurno će vam omogućiti da izađete ispod vlasti naroda svijeta, a narodi svijeta u vama poništit će se pred Kedusha, kao što je napisano: „I ljubi Gospodina, Boga svojega, svim svojim srcem.” Naši mudraci su rekli: „S objema svojim inklinacijama”, što znači da će se i naklonjenost zlu preobraziti u dobro. Iz toga slijedi da će i njegovi „narodi svijeta”, koji se nazivaju „naklonjenost zlu”, također postati sluge Stvoritelja.

Tada će narodi svijeta u čovjeku vidjeti da su i oni sami zadobili dobro, jer je sva mudrost kojom su mogli pobijediti narode svijeta i uvesti ih u Kedusha bila vjera iznad razuma, koja se naziva „izvršavajte”. To jest, sva mudrost svojstva Izrael sastojala se upravo u tome da djeluje poput životinje, i upravo je to bila sva njegova mudrost.

To je značenje riječi: „koji će čuti sve ove zakone i reći: ‘Doista, ovaj veliki narod je mudar i razborit narod.’” To jest, i narodi svijeta, nakon što su i oni uvedeni u Kedusha, kao u riječima: „svim svojim srcem”, odnosno „objema svojim inklinacijama”, kad naklonjenost zlu, koja su narodi svijeta, također ulazi u Kedusha, tada oni vide da je sva mudrost koju je imao Izrael bila u tome što je slušao zakone, što je čin.

Tada je on mudar i razborit narod, jer sva njegova mudrost nije bila onakva kakvom je mi zamišljamo, da se mudrost postiže istraživanjem i intelektom. Naprotiv, mudrost je zadobio upravo time što je slijedio Njega poput životinje, što znači da je upravo kroz „izvršavanje”, koje se naziva „rad iznad razuma”, zadobio mudrost. Iz toga slijedi da se naziva „mudrim i razboritim narodom” zato što je slijedio Njega poput životinje, a ne pomoću mudrosti. To je sva mudrost naroda Izraela.

U vezi s izvršavanjem, koje se naziva „iznad razuma”, trebamo protumačiti ono što je rečeno (Midrash Tanchuma): „'I bit će zato što', kao što kaže stih: 'Zašto bih se bojao u dane zla, kad me okružuje bezakonje mojih peta?' Zato što među njima postoje lake mitzvot, na koje ljudi ne obraćaju pozornost, nego ih bacaju pod svoje pete, smatrajući ih lakima. Zbog toga se David bojao Dana suda. Govorio je: 'Gospodaru svijeta, ne bojim se teških mitzvot; ono čega se bojim jesu lake mitzvot.'”

Trebamo razumjeti značenje lakih i teških mitzvot u radu. „Lako” znači da je nešto nevažno. Čovjek ne nalazi nikakvu važnost u tome da treba raditi iznad razuma, i taj rad za njega ima okus prašine. To se naziva „Shechina u prašini”. To jest, činjenica da čovjek mora preuzeti na sebe breme kraljevstva Nebesa iznad razuma, taj rad nalazi se „u prašini”.

Ipak, moramo izvršavati mitzvot, činiti dobra djela i učiti Toru kako bi Stvoritelj uzdigao taj rad iz prašine, odnosno iz njegove niskosti, kao što molimo da Gospodin uzdigne Shechina iz prašine, kao što je napisano: „Milosrdni će nam podići Davidovu palu kolibu.” Razlog zbog kojeg se ona nalazi u niskosti jest skrivenost koju je Stvoritelj načinio kako bi postojalo mjesto za izbor, odnosno kako bismo mogli raditi radi davanja, što se naziva Dvekut sa Stvoriteljem. Zato nam je ovaj rad dan u obliku skrivenosti lica.

Stoga je srž našega rada stvoriti u sebi posude za davanje kroz pripremu koju činimo tijekom rada u vrijeme skrivenosti. Od Stvoritelja smo primili posude primanja, a na tim kelim postavljen je ispravak da ih ne koristimo, jer uzrokuju odvojenost budući da su u nejednakosti forme sa Stvoriteljem. Zato su nam dane Tora i mitzvot, pomoću kojih možemo zadobiti posude davanja.

Iz tog razloga pojavljuju se svi klevetnici i tužitelji protiv tog rada i govore: „Slažemo se služiti Stvoritelju, ali s ciljem koji želiš postići izvršavanjem Tore i mitzvot ne slažemo se.” Oni čovjeku donose mnoge argumente, odnosno misli koje ga navode da misli kako se zbog tog cilja uopće ne isplati raditi. Stoga, ako čovjek ne pristane promijeniti cilj zadobivanja posuda davanja, oni mu ne dopuštaju izvršavati Toru i mitzvot radi tog cilja, pa sve što čovjek čini dolazi uz velike napore.

Čim čovjek zaboravi cilj i počne raditi kao opća javnost, odnosno kako bi primio nagradu za svoj rad, ponovno dobiva snagu cijeniti taj rad i raditi s energijom, jer cilj takvog rada nije suprotan čovjekovoj volji. No kad čovjek počne raditi, zatim zaboravi cilj, a na kraju se ponovno probudi i poželi raditi u Tori i mitzvot kako bi zadobio posude davanja, argumenti uhoda ponovno ustaju protiv njega i daju mu da u tom radu osjeti okus prašine. Tada mu ponovno postaje teško napredovati. To se naziva „lake mitzvot”, odnosno rad s namjerom zadobivanja posuda davanja, to jest radi Stvoritelja, a ne radi vlastite koristi. U tom radu postoji razlog za strah, jer čovjek ima mnogo protivnika.

Drugačije je s „teškim mitzvot”, odnosno s onim što je čovjeku važno. To jest, ako čovjek radi kako bi primio nagradu, on to smatra ozbiljnom stvari, jer bi izgubio vlastitu korist kad ne bi izvršavao Toru i mitzvot. No ako su nagrada i gubitak radi Stvoritelja, to čovjeku nije toliko važno.

Iz tog razloga čovjek upravo ovdje postaje nemaran, jer preispituje samoga sebe i kaže: „U svakom slučaju ništa neću izgubiti”, budući da kaže kako ionako neće primiti ništa za sebe. Jer kaže da Toru i mitzvot prvenstveno treba izvršavati radi Stvoritelja, a ne radi vlastite koristi. Pa tko onda može imati korist od njegova rada? Samo Stvoritelj. Zbog toga čovjek postaje nemaran i omalovažava taj rad. Zato često kaže samome sebi: „Ne bih se uopće trebao toliko truditi u radu. Ako ide lako, mogu raditi. Ali ako se pojavi i najmanja smetnja, nemam snage nadvladati je.”

Razlog je taj što rad u Lo Lishma (ne u Njezino ime) nije dovoljno važan, pa se ne isplati ulagati napor u njega. Istodobno, što će čovjek dobiti radeći u Lishma (u Njezino ime)? Zato čovjek obično kaže da je najbolje otići spavati i malo se odmoriti od svega toga, jer mu to ne donosi ništa osim potištenosti i nezadovoljstva. To se naziva „lake mitzvot”, „na koje ljudi ne obraćaju pozornost, nego ih bacaju pod svoje pete”.

O tome je David rekao: „Zašto bih se bojao u dane zla, kad me okružuje bezakonje mojih peta?” To su lake mitzvot koje čovjek omalovažava. To jest, kad želimo ići putem rada davanja, toga se bojim — možda ih neću moći izvršavati. U tome, odnosno u zadobivanju posuda davanja, jedino Stvoritelj može pomoći. Kao što je Stvoritelj dao čovjeku posude primanja, tako Ga moramo moliti da nam umjesto posuda primanja dâ posude davanja.

To jest, kao što čovjek uživa radeći radi vlastite koristi, tako će primiti veliku važnost i zadovoljstvo iz rada radi Stvoritelja. Drugim riječima, osjetit će da je za njega velika privilegija služiti Kralju, a to postižemo riječima: „Čuvajte ih i izvršavajte, jer to je vaša mudrost i vaš razum u očima naroda.”