Što znači neuspjeh u radu?

Članak br. 2, 1990.

Napisano je (Hošea 14): „Vrati se, Izraele, Gospodinu, svom Bogu, jer si posrnuo u svojoj nepravdi.“ RADAK tumači „posrnuo si u svojoj nepravdi“ tako da vidiš da si posrnuo u svojoj nepravdi, jer ništa te ne podiže iz tvog pada osim tvoje teshuva (povratka) Njemu. Kaže „do“ u značenju „k“. Naši su mudraci rekli: „Velika je teshuva, jer doseže do prijestolja“, kao što je rečeno: „do Gospodina, tvog Boga“.

Trebamo razumjeti što znači „jer si posrnuo u svojoj nepravdi“. Čini se kao da je učinio nešto i doživio neuspjeh, neku pogrešku koju nije unaprijed vidio. Ali ako čovjek čini nepravde, kakav je tu neuspjeh? Od samog početka namjeravao je učiniti nešto neprikladno, jer je učinio nešto što je zabranjeno činiti.

Neuspjeh znači da zapravo nije krivnja na čovjeku, nego da je u tome posrnuo. Također trebamo razumjeti značenje riječi „do Gospodina, tvog Boga“, u jednini, „tvog Boga“. Isto tako, trebamo razumjeti značenje „do prijestolja“.

Trebamo protumačiti da „jer si posrnuo u svojoj nepravdi“ znači prvu nepravdu kojom je Adam HaRishon sagriješio s drvetom spoznaje, gdje je pogreška bila u tome što je poslušao savjet zmije. Stvoritelj mu je rekao da ne jede s drveta spoznaje, ali on je poslušao savjet zmije da mu je, ako radi radi davanja, dopušteno jesti.

Zmija je rekla da je Stvoritelj zapovjedio da se ne jede s drveta spoznaje zato što, u stanju u kojem se nalazio, nije bio prikladan jesti s njega. Ali ako ispravi svoje puteve, Stvoritelj mu zasigurno na takav način nije zabranio jesti s drveta spoznaje.

Proizlazi da je kod Adam HaRishon došlo do pogreške i neuspjeha. Odnosno, nije namjeravao djelovati protiv Njegove volje. Naprotiv, slijedeći savjet zmije, namjeravao je izvršiti veliki ispravak, kao što ga je zmija savjetovala, govoreći da je upravo suprotno i da će Stvoritelj uživati u tom djelovanju (vidi „Uvod u Panim Masbirot“, gdje tumači pitanje grijeha drveta spoznaje).

To je bio neuspjeh Adam HaRishon, to što je poslušao savjet zmije, koja mu je rekla da se taj rad jedenja s drveta spoznaje smatra mitzva (zapovijed/dobro djelo), a ne prijestupom. Ali na kraju je vidio da je sagriješio, kao što je napisano: „I otvoriše se oči oboma i spoznaše da su goli.“

RASHI je protumačio „i spoznaše da su goli“: „Čak i slijep čovjek zna da je gol. Što onda znači ‘i spoznaše da su goli’? Imali su jednu mitzva u svojim rukama, a ostali su lišeni nje“ (lišeni znači goli, ogoljeni, neodjeveni).

Odnosno, vidio je da nije trebao poslušati savjet zmije, premda ga je zmija navela da misli kako je sve što mu govori radi Stvoritelja, a ne radi njega samoga, kao što mu je rekla da, ako se pripremi pročistiti i usmjeriti radi Stvoritelja, za to ne postoji Stvoriteljeva zabrana (vidi „Uvod u Panim Masbirot“, stavka 17).

Time trebamo protumačiti ono što su naši mudraci rekli (Sanhedrin 38): „Adam HaRishon bio je lopov.“ RASHI tumači da je „naginjao idolopoklonstvu“. Trebamo razumjeti kako se takvo što može reći za Adam HaRishon, koji je razgovarao sa Stvoriteljem, da možemo reći da je bio idolopoklonik.

Prema onome što učimo, vjera znači da čovjek vjeruje iznad razuma. Stoga, premda je on sam čuo od Stvoritelja da ne smije jesti s drveta spoznaje, pa se ne može reći da je trebao vjerovati u Stvoriteljevu zapovijed, smisao je u tome da je, nakon što mu je zmija došla i objasnila mu unutar razuma zašto mu je Stvoritelj rekao da ne jede, Adam HaRishon trebao reći zmiji: „Premda si unutar razuma u pravu, odnosno, ako jedem s drveta spoznaje s namjerom radi davanja, Stvoritelj će imati zadovoljstvo od tog jedenja, i vidim da si sto posto u pravu, ipak idem iznad razuma. Želim slijediti Stvoriteljevu zapovijed bez ikakvog intelekta ili razuma, jer ono što dodaješ vjeri već se naziva ‘naginjanjem idolopoklonstvu’.“

Ali Adam HaRishon dodao je onome što mu je Stvoritelj zapovjedio. O tome su rekli: „Adam HaRishon bio je idolopoklonik.“ Iz ovog se grijeha na nas proteže skrivenost u radu, jer nam je teško udaljiti se od samoljublja. Prirodno, teško nam je vjerovati u Njegovu Providnost u obliku dobrog i koji čini dobro, kako bismo imali snagu hvaliti Ga i zahvaljivati Mu za sve što čovjek osjeća – da je to samo dobro.

Ovaj nedostatak vjere u Njegovu Providnost, da On upravlja svojim svijetom kao dobar koji čini dobro, uzrokuje da budemo toliko udaljeni od Stvoritelja. Čovjek može služiti i činiti stvari koje su čak iznad njegovih snaga ako osjeća za koga radi. Ali sve dok je čovjek u samoljublju, ne može osjećati Njegovo postojanje onako kako je potrebno da bi imao trajnu vjeru.

To je kao što je napisano („Uvod u Knjigu Zohar“, stavka 138): „Kad čovjek osjeća loše, poricanje … počiva nad njim“, što znači da ne može imati vjeru prije nego što postigne jednakost forme. „Zakon je da stvorenje ne može primiti otkriveno zlo od Stvoritelja, jer je nedostatak u slavi Stvoritelja ako Ga stvorenje doživljava kao onoga koji čini zlo, jer to ne dolikuje savršenom Djelovatelju.“

Time trebamo protumačiti njegovo protjerivanje iz Rajskog vrta u skrivenost i prikrivanje, zbog čega svi naraštaji nakon njega imaju mnogo rada, jer moraju vjerovati da postoji Upravitelj svijeta i da On također nadzire Providnošću dobrog koji čini dobro. Kad čovjek nema takvu vjeru, to uzrokuje sve grijehe koje čini, budući da se iz prve nepravde Adam HaRishon proteže to da čovjek ima svojstvo samoljublja i, prirodno, nije sposoban preuzeti na sebe teret vjere.

Proizlazi da se sve proteže iz prvog neuspjeha, kad je Adam HaRishon pao u samoljublje. To je uzrokovalo da sljedeći naraštaji imaju rad u jednostavnoj vjeri, jer kad je čovjek u samoljublju, nad njim su Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost, a viša Svjetlost ne može mu svijetliti. Zbog toga čovjek može vjerovati u Stvoritelja samo iznad razuma, jer želja za primanjem uzrokuje da Ga poriče.

Stoga je neuspjeh koji je Adam HaRishon imao s drvetom spoznaje uzrokovao u nama nedostatak vjere. Prirodno, iz toga dolazimo do svih grijeha. Stoga je jedini savjet biti nagrađen vjerom, kako bi čovjek osobno osjećao Božansko, tako da mu ne bude potrebna šira javnost kako bi imao vjeru od cjeline Izraela. Umjesto toga, čovjek mora učiniti teshuva do mjere „do Gospodina, tvog Boga“. Odnosno, treba osobno osjećati da je „Gospodin tvoj Bog“, i tada će nedostatak drveta spoznaje biti ispravljen.

Time možemo protumačiti što znači „do Gospodina, tvog Boga“. Budući da je neuspjeh bio u tome što je poslušao savjet zmije – koja mu je rekla što je Njegova namjera prema intelektu – čovjek mora učiniti teshuva sve dok ne bude nagrađen time da je „Gospodin tvoj Bog“ osobno, i da ne bude povučen ni za kim.

Odnosno, ne treba slijediti širu javnost kad vidi na koje načine, odnosno s kakvim namjerama treba biti uređen poredak rada, kao ni način rada. Drugim riječima, ne treba uzimati u obzir cilj kojem teži čovjek iz šire javnosti. Umjesto toga, mora učiniti teshuva sve dok osobno ne bude nagrađen s „Gospodin je tvoj Bog“.

To je kao što je napisano („Uvod u Proučavanje deset Sefirot“, stavka 54): „Kad Stvoritelj vidi da je čovjek dovršio svoju mjeru napora i jačanja u vjeri u Stvoritelja, Stvoritelj mu pomaže. Tada čovjek postiže otvorenu Providnost, odnosno otkrivenje lica. Tada je nagrađen potpunom teshuva, što znači da ponovno prianja uz Stvoritelja svojim srcem, dušom i snagom, kao da je prirodno privučen Njemu postignućem otvorene Providnosti. … Napisano je: ‘Kakva je teshuva?’ … ‘Kad Onaj koji zna sve tajne svjedoči da se više neće vratiti ludosti.’“ Odnosno, kad čovjek može biti siguran da je nagrađen potpunom teshuva? „Kad mu Onaj koji zna sve tajne svjedoči.“ „To znači da će postići otkrivenje lica, a tada će njegovo vlastito spasenje svjedočiti da se više neće vratiti ludosti.“

Prema tome, trebamo protumačiti ono što smo pitali: Što znači „do Gospodina, tvog Boga“? To znači da čovjek treba učiniti teshuva, odnosno učiniti sve što može sve dok mu Stvoritelj ne pomogne i dok ne bude nagrađen otvorenom Providnošću, odnosno otkrivenjem lica. Tada se to smatra „Gospodin je tvoj Bog“, što znači da je osobno postigao otkrivenje Stvoriteljeva lica. To se naziva „do Gospodina, tvog Boga“, što znači da je osobno bio nagrađen, i to se naziva „Gospodin je tvoj Bog“.

Sada ćemo objasniti ono što smo pitali o značenju riječi naših mudraca: „Velika je teshuva, jer doseže do prijestolja“ (Yoma 86). Poznato je da je nemoguće išta ispraviti ako ne vidimo pokvarenost. Zbog toga je nemoguće učiniti teshuva ako čovjek ne vidi grijeh. Drugim riječima, zlo se ne može ispraviti ako čovjek ne vidi zlo u njegovu istinskom obliku.

Kao i u materijalnosti, ako čovjek ne vidi težinu nečega, ne može to podići. Stoga, kad čovjek ne vidi istinski oblik zla u sebi, ne može tražiti potpunu pomoć kako bi mogao nadvladati zlo. Poznato je da „čovjekova naklonjenost zlu nadvladava ga svakoga dana, i da nije Stvoriteljeve pomoći, ne bi je mogao nadvladati“. Zbog toga, ako čovjek ne vidi mjeru zla, njegova molitva nije potpuna.

Ako, primjerice, čovjek traži od Stvoritelja da mu pomogne s malim dijelom zla kako bi time bio nagrađen s teshuva, tada je pomoć koja dolazi odozgo samo kako bi poništila mali dio zla, a ne sve zlo u njemu. To je nalik čovjeku koji dolazi liječniku i kaže mu da ima povišenu temperaturu te ga zamoli da mu da tabletu kako bi mu snizio temperaturu. Liječnik ga pita: „Kolika ti je temperatura?“, a on kaže: „38 °C.“ Liječnik mu daje tabletu, ali tableta ne pomaže. Tada mu liječnik kaže: „Mora da ti je temperatura viša.“ Što onda liječnik čini? Sam mu izmjeri temperaturu i vidi da je viša od 40 °C. Tada mu liječnik daje lijek prikladan za nekoga tko ima temperaturu od 40 °C.

Pouka je da, budući da čovjek mora moliti, a molitva je kli za primanje spasenja, ako se čovjek ne moli za istinsko zlo u sebi, nego misli da ima samo malo zla, njegova molitva ne privlači pomoć odozgo osim one koja odgovara nekome tko ima malo zla. Stoga, kad čovjek počne hodati putem istine i traži Stvoriteljevu pomoć, Stvoritelj mu svaki put pokazuje još malo zla u njemu. Posljedično, čovjek počinje misliti da svaki put kad nadvlada u Tori i mitzvot (zapovijedima/dobrim djelima), postaje gori nego što je bio prije nego što je započeo rad istine.

Tada dolazi u stanje „preispitivanja početka“. Odnosno, žali što je započeo ovaj rad. Cijeli razlog zbog kojeg je započeo ovaj rad bio je da se time približi Stvoritelju. Ali sada vidi suprotno, da ide unatrag umjesto naprijed.

Međutim, čovjek treba vjerovati da napreduje u radu, osim što vidi da svaki put postaje sve gori. Kao u prethodnoj alegoriji, gdje liječnik mjeri temperaturu, a ne pacijent, Stvoritelj „mjeri njegovu temperaturu“, odnosno svaki put mu pokazuje koliko je uronjen u zlo, do te mjere da ne može vjerovati da je takvo što moguće.

Odnosno, čovjek ne razumije kako može postojati takvo stanje u kojem čovjek počinje povećavati svoj trud u Tori i mitzvot, a trebao bi vidjeti da svakoga dana postaje bolji. Ali u stvarnosti vidi da postaje sve gori.

Odgovor je da, kad čovjek počne hodati putem istine, u mjeri u kojoj nadvladava u radu, u toj se mjeri u njemu zasijava zlo, kako bi mogao tražiti od Stvoritelja pomoć protiv stvarnog zla. Odnosno, tada čovjek vidi da će mu, ako mu Stvoritelj ne pomogne, biti potpuno nemoguće izaći iz vlasti zla, budući da vlast zla u njemu svakoga dana postaje sve snažnija. Ali sve je to kako bi mu bilo potrebno Stvoriteljevo spasenje, jer upravo tada stječe želju i potrebu za Stvoriteljevom pomoći.

To je kao što je napisano u „Uvodu u Proučavanje deset Sefirot“ (stavka 138): „Skrivenost je razlog otkrivenja. Nakon njezina ispravka, u vrijeme otkrivenja, skrivenost postaje otkrivenje poput fitilja za Svjetlost koja se za njega hvata. I što je skrivenost veća, veća je i Svjetlost koja će prianjati uz nju i otkriti se kad ona bude ispravljena.“

Prema tome, trebamo protumačiti značenje „Velika je teshuva, jer doseže do prijestolja“. Baal HaSulam rekao je da Kisse (prijestolje) trebamo protumačiti na dva načina: 1) od riječi Kissui (prekrivanje), jer prekriva, 2) od riječi Kisse (stolica), koja je prikladna da Kralj na njoj sjedi.

Proizlazi da, kad čovjek postigne prepoznavanje zla, pri čemu vidi koliko je udaljen i u umu i u srcu, da je sve zatvoreno i prekriveno, da ne vidi nikakav ulaz koji bi mu omogućio da bude nagrađen s Dvekut (prianjanje) uz Stvoritelja, to se naziva „prijestolje prekrivanja“.

Ovaj se stupanj smatra kli (posuda) i stvarnom potrebom za Stvoriteljevim spasenjem. Na tom se prijestolju poslije otkriva Stvoriteljeva pomoć, kao u „Onome tko se dolazi pročistiti pomaže se“. Proizlazi da je ovo prijestolje, koje je bilo u takvoj niskosti, odnosno gdje je čovjek osjećao stanje niskosti i poniženja, bilo nagrađeno time da na njemu počiva slava Kralja. Proizlazi da je ta ista niskost postala prijestolje.

Time možemo protumačiti: „Velika je teshuva, jer doseže do prijestolja.“ Odnosno, kad čovjek zna da je učinio teshuva? Znak je ako je prethodno prijestolje bilo nagrađeno otkrivenjem Svjetlosti. To traje sve dok se ne otkrije Kralj Slave, koji sjedi na prijestolju.