Zašto se Shabbat u radu naziva Shin-Bat?

Članak 19, 1989.

Napisano je u Zoharu (VaYakhel, stavka 180): „Što je Shabbat (Šabat)? Zašto se naziva ‘Shabbat’? Je li to zato što se ta točka uzdigla i njezina Svjetlost sjaji? U to vrijeme, ona se kruni u očevima, koji su HGT de ZA, kako bi bili jedno, i sve se naziva ‘Shabbat’. Odnosno, Malchut zajedno s očevima naziva se ‘Shabbat’. Shabbat se sastoji od slova Shin-Bat (kći), budući da tri Vav (3 puta Vav) u Shin (ש) ukazuju na tri oca HGT, a ona, koja se naziva Bat (kći), kruni se u njima.“

Tamo je također napisano (stavka 181): „Značenje je toga da je točka, gdje god se nalazila, srce oka. Odnosno, ona sadrži Hochma, koja se naziva ‘oči’, a ona se naziva Bat (kći), kao što je rečeno: ‘Čuvaj nas kao zjenicu oka.’ Budući da je ona srce cijelog oka (zjenica), naziva se Bat. Odnosno, u oku postoje tri boje, koje su HGT. Četvrta je boja crna točka, koja je Malchut, i samo se u njoj otkriva Hochma – koja se naziva Ayin (oko). Zbog toga je ona srce svih boja oka.“ Tamo (stavka 177) kaže: „Svih tih šest dana – HGT NHY – sjedinjuju se u jednoj, svetoj točki, koja je Malchut, i svi se dani sjedinjuju u njoj.“

To trebamo protumačiti u radu. Baal HaSulam je, prema prethodno rečenom, pitao: šest dana rada ukazuju na ZA, odnosno HGT NHY de ZA, a Shabbat ukazuje na Malchut. Ako je tako, šest radnih dana trebalo bi biti važnije od Shabbat, budući da je ZA viši stupanj od Malchut.

Rekao je: „Istina je da šest radnih dana ukazuju na ZA, ali cijeli je svijet pod vlašću Malchut, budući da se Malchut naziva ‘skupština Izraela’, što znači da ona sadrži sve duše Izraela, i ništa što nije u Malchut ne otkriva se u ovom svijetu. Međutim, sve dok nema sjedinjenja između ZA i Malchut i obilje iz ZA ne proteže se do Malchut, to se naziva ‘radni dan’.“

Shabbat se smatra sjedinjenjem, što znači da se ZA sjedinjuje s Malchut, odnosno da svih šest Sefirot iz ZA svijetle u Malchut. Zbog toga se ona naziva „Shabbat svetosti“, budući da se Kedusha iz ZA proteže do Malchut. „Radni dan“ znači da su odvojeni jedno od drugoga jer je Malchut, koja je kli koji prima obilje za niže, „Malchut koja prima“, u nejednakosti forme s Davateljem, koji je ZA. Niži moraju biti prikladni za primanje obilja koje im Malchut želi dati, odnosno (biti) u jednakosti forme, raditi radi davanja.

Zbog toga nam je dano šest radnih dana kako bismo se ispravili kroz rad u Tori i mitzvot (zapovijedi/dobra djela). U mjeri u kojoj se bavimo davanjem, u toj mjeri svatko ispravlja korijen svoje duše iznad, u Malchut, tako da radi radi davanja. Proizlazi da tijekom šest radnih dana niži ispravljaju Malchut, a tada je Malchut u jednakosti forme sa ZA i obilje iz ZA proteže se do Malchut.

Zbog toga se Shabbat smatra Malchut i važniji je od šest radnih dana, iako šest dana ukazuju na ZA, koji je viši stupanj od Malchut. Međutim, svi se stupnjevi mjere prema mjeri u kojoj daju nižima. Budući da su tijekom šest radnih dana usred rada na ispravljanju Malchut kako bi radila radi davanja, ZA još uvijek ne može davati. Tek na Shabbat, kad je rad na davanju Malchut dovršen, Shabbat se smatra važnijim jer tada stupanj ZA svijetli nižima kroz ispravak Malchut. Zbog toga se Shabbat naziva „tajnom Jednog“, što je sjedinjenje ZA i Malchut kroz jednakost forme. Zbog toga se ona naziva „Shabbat mira“, što znači da se smatra da na Shabbat već postoji mir između ZA, koji se smatra davateljem, i Malchut, koja se smatra primateljem.

Na Shabbat, Malchut je već ispravljena tako da radi radi davanja i među njima više nema nikakve odvojenosti. Zbog toga se naziva „blagoslovljeni Shabbat mira“, jer se tada blagoslovi protežu do Malchut i do nižih. Zbog toga je Shabbat važniji od šest radnih dana.

Naši su mudraci rekli (Avoda Zara 3): „Stvoritelj im je rekao: ‘Budale, onaj tko se trudio uoči Shabbat, jest će na Shabbat. Onaj tko se nije trudio uoči Shabbat, odakle će jesti na Shabbat?’“ To znači da se obrok na Shabbat smatra nagradom za rad. Ako čovjek nije radio, odakle će biti nagrađen? Bez rada moguće je primiti milostinju ili dar, ali ne i nagradu (Sachar znači i „nagrada“ i „plaća“), budući da nagrada postoji upravo kao naknada za rad. Zbog toga im je Stvoritelj rekao: „Onaj tko se nije trudio uoči Shabbat, odakle će jesti na Shabbat?“

Ipak, to je doista zbunjujuće. Zašto je Stvoritelj rekao: „Onaj tko se nije trudio uoči Shabbat, odakle će jesti na Shabbat?“ Naposljetku, Stvoritelj im može dati kao milostinju ili kao dar.

Odgovor je da je bez rada nemoguće uživati u obroku zbog poznatog razloga da je, kako pri primanju užitka ne bi bilo kruha srama, načinjen ispravak koji se naziva „Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost više Svjetlosti“, pa se naslada i užitak koje Stvoritelj želi dati stvorenjima ne otkrivaju.

Umjesto toga, kroz trud u Segula (lijek/vrlina) Tore i mitzvot stječemo kelim davanja, i u toj se mjeri skrivenost uklanja te je moguće primiti nasladu i užitak. Ali prije nego što steknemo kelim davanja, nemoguće je uživati u svrsi stvaranja, a to su naslada i užitak. Zbog toga nema smisla reći da bi mu Stvoritelj trebao dati kao dar ili kao milostinju, budući da će tamo zasigurno postojati sram, a taj sram kvari okus užitka.

Kao što vidimo u materijalnosti, čovjeka je sram jesti kruh srama (primati milostinju), nego upravo kroz trud. Ovdje je trud u tome da se kelim primanja, s kojima je čovjek rođen, preokrenu i da si čovjek pribavi kelim davanja, koji su protivni prirodi, a sve što je protivno prirodi teško je činiti i zahtijeva velike napore kako bi se stekli kelim davanja. O tome je rečeno: „Onome tko se dolazi pročistiti pomaže se.“ Odnosno, bez Njegove pomoći čovjek nema nikakve mogućnosti da ih stekne.

Sada možemo razumjeti da šest radnih dana predstavlja stvaranje kelim davanja, što pripada ZA, jer je stupanj ZA davati Malchut. Kako bi Malchut, koja prima obilje od ZA, (mogla) davati nižima, moramo ispraviti Malchut tako da bude davatelj poput ZA. To se naziva „sjedinjenje“, odnosno jednakost forme.

Zbog toga se šest radnih dana naziva „danima bez svetosti“, zbog tog rada izlaska iz želje za primanjem za sebe i njezina uvođenja u Kedusha, što znači da će služiti Kedusha. Odnosno, rad je učiniti svjetovno svetim. Iako čovjek svakog dana ispravlja jednu kvalitetu, pri čemu prvi dan (nedjelja) odgovara kvaliteti Hesed, drugi dan (ponedjeljak) kvaliteti Gevura itd., svaki ispravak ne postaje odmah vidljiv.

Umjesto toga, kad svih šest dana bude ispravljeno, Shabbat postaje vidljiv. Drugim riječima, sve dok tijek rada od sedam dana nije dovršen, stanje Shabbat ne postaje vidljivo u čovjeku. Zbog toga čovjek ne može vidjeti ni osjetiti napreduje li u radu ili stoji na mjestu, u istom stanju u kojem je bio kad je započeo rad.

Ponekad čovjek vidi suprotno – da je nazadovao. Odnosno, prije nego što je započeo rad davanja, imao je više žara za Toru i rad, a sada vidi da je njegova motivacija za rad oslabila. To je zato što se svaki tjedan smatra jednim stupnjem. Usred stupnja nemoguće je vidjeti stanje kakvo ono uistinu jest, jer je to poput kotača koji se okreće, gdje se ono što je prije bilo dolje uzdiže prema gore, a ono što je bilo gore spušta se, i kao rezultat svega toga stroj se kreće naprijed.

Tek na kraju rada, kad stigne Shabbat, to znači da je dovršio šest radnih dana koji pripadaju tom Shabbat. Tada se smatra da je ZA, koji predstavlja kelim davanja, ušao u Malchut. To se naziva Shabbat.

Zbog toga, iako šest radnih dana pripadaju ZA, oni još uvijek ne svijetle u Malchut jer je srž našeg rada u Malchut, kao što je napisano: „ispraviti svijet u kraljevstvu (Malchut) Shadai (Gospodina).“

Proizlazi da je rad kelim izbaciti želju za primanjem za sebe i umjesto nje uspostaviti želju za davanjem. To se naziva radom radnih dana, što je ispravak kelim. Taj je rad zabranjen na Shabbat jer se Shabbat naziva „vrijeme blagovanja“, kad Svjetlost može svijetliti unutar kelim. Zbog toga je napisano: „Onaj tko se nije trudio uoči Shabbat“, odnosno nije pripremio kelim davanja, „odakle će jesti na Shabbat?“, budući da nema kelim u koje se može odjenuti obrok, koji je naslada i užitak.

Time ćemo razumjeti ono što smo pitali: Zašto im On ne može dati obrok kao dar ili milostinju? Jer kod dara ili milostinje nema kelim davanja u koje mogu ući naslada i užitak, zbog Tzimtzum.

Ipak, nalazimo da se Shabbat naziva „darom“, kao što su naši mudraci rekli (Beitza 16): „‘Da biste znali da vas Ja, Gospodin, posvećujem.’ Stvoritelj je rekao Mojsiju: ‘Mojsije, u Mojoj riznici imam dobar dar, koji se zove Shabbat, i želim ga dati Izraelu; idi i obavijesti ih o tome.’“

To je zbunjujuće. Zašto je rekao: „Onaj tko se nije trudio uoči Shabbat, odakle će jesti na Shabbat?“ U radu bismo također trebali pitati: Ali On im je mogao dati obrok na Shabbat kao dar, budući da se Shabbat naziva „darom“, što znači da je Shabbat moguće dati čak i bez rada?

Međutim, trebamo pitati o onome što su naši mudraci rekli, da je Stvoritelj rekao Mojsiju: „Idi i obavijesti ih.“ Trebamo pitati: Zbog čega ih je morao unaprijed obavijestiti o daru? Razumijemo da, ako zauzvrat za dar želimo nešto, tada ih treba obavijestiti kako bi ispunili uvjete potrebne za davanje dara. Prema tome, to znači da i ovdje, kad je rekao: „Idi i obavijesti ih“, mora zahtijevati nešto zauzvrat za dar.

Ipak, moramo razumjeti kako se može tražiti nešto zauzvrat za dar, jer ako primatelj dara nešto daje, to se više ne smatra darom? Trebamo protumačiti da im je, kad je rekao: „Idi i obavijesti ih“, dao do znanja da, budući da im želi dati dar, postoji bojazan da bi im mogao biti ukraden. Zbog toga je Davatelj dara zahtijevao da naprave sigurno mjesto za dar, gdje im nitko neće moći oduzeti taj važan dar. U protivnom, Davatelj dara ne bi ih mogao čak ni obavijestiti o važnosti dara, budući da bi oni koji to ne bi trebali čuti vjerojatno čuli da je dar važan i mogli bi im ga oduzeti.

Stoga, kako bi im mogao dati dar, prvo im je morao dati do znanja da im želi dati dar, kao što je napisano: „Idi i obavijesti ih“, „a Ja ću ih obavijestiti o važnosti dara kako bi mogli uživati u daru.“ Zatim im je dao do znanja da trebaju izvršiti mnoge pripreme za dar, kako bi bio sačuvan od vanjskih, odnosno pripremiti mjesto za dar. Proizlazi da je uvjet koji je postavio kako bi im dao dar bio da pripreme sigurno mjesto za dar. To se ne smatra davanjem dara u zamjenu za pripremu.

Što znači čuvanje od vanjskih? To znači da će, ako pripreme kelim davanja, u tim kelim primiti Shabbat, koji se naziva „darom“. To se naziva „čuvanjem od vanjskih“, čije je cjelokupno hvatanje za kelim primanja. Nije tako s kelim davanja; od njih bježe. Taj rad pripremanja kelim naziva se „radnim danima“, pri čemu svakog dana moramo uvesti naznačene kelim u Sefirot iz ZA, koje se nazivaju HGT NHY.

Kad je rad davanja dovršen, dolazi Svjetlost Shabbat, koja se naziva „obrokom“, i odijeva se u kelim koji su stečeni tijekom šest radnih dana. Proizlazi da se cjelokupno otkrivanje rada pokazuje na Shabbat, koji se naziva „značenjem Jednog“, kad je Malchut, koja se naziva „kelim primanja“, tijekom rada šest radnih dana preokrenuta u davanje.

Odnosno, rad s kelim davanja koje su stekli tijekom radnih dana ulazi u Shabbat. To znači da je činjenica da se Shabbat naziva „Malchut koja svijetli u Gadlut (veličina/odraslost)“ posljedica pripremnog rada prije primanja dara. Tada se Svjetlost Shabbat, koja se naziva „darom“, može odjenuti u te kelim davanja. Tada vanjski nemaju vlast jer nema kelim primanja, za koje se vanjski hvataju. Stoga se za Shabbat kaže: „I svi sudovi odlaze od nje.“

Zbog toga se Shabbat naziva darom, budući da Stvoritelj nije dao Shabbat kao naknadu za trud, već je Shabbat dao kao dar. A razlog zbog kojeg trebamo raditi tijekom šest radnih dana jest da načinimo mjesto za nju, odnosno sigurno mjesto gdje se vanjski ne mogu uhvatiti, budući da su na Shabbat kelim davanja već ispravljeni, a oni bježe s mjesta na kojem vide da vladaju kelim davanja.

Zbog toga se Shabbat naziva „svetim“, jer vanjski bježe od Kedusha Shabbat, kad sve svijetli u kelim davanja zahvaljujući pripremi tijekom šest radnih dana.

Prema prethodno rečenom, trebamo protumačiti ono što je napisano: „Mojsije će se radovati daru svojega dijela.“ Trebamo razumjeti zašto je napisano: „Tko mrzi darove, živjet će“ (Izreke 15:27). Ako je tako, što znači „Mojsije će se radovati daru svojega dijela“, ako „tko mrzi darove, živjet će“?

Odgovor je: „Jer si ga nazvao vjernim slugom.“ Što je „vjerni sluga“? To je kao što su naši mudraci rekli: „Budite poput slugu koji služe rav ne kako bi primili nagradu“, što znači da je sav čovjekov rad samo radi davanja, a ne kako bi išta primio.

Proizlazi da on ipak prima zato što mu Stvoritelj želi dati. Stoga se njegovo primanje naziva „primanje radi davanja“. Proizlazi da dar koji prima nije zato što želi primiti za sebe, već zato što želi davati. Budući da je volja Stvoritelja činiti dobro, on stoga prihvaća nasladu i užitak kako bi ispunio Njegovu želju, jer želi pružiti zadovoljstvo Stvoritelju.

Ali što Stvoritelju treba? Svakako, to je da se svrha stvaranja ostvari u potpunosti. Stoga on prihvaća Kraljev dar kako bi ugodio Kralju. To je značenje riječi: „Jer si ga nazvao vjernim slugom.“

Sada možemo protumačiti riječi Zohara, koji pita: „Što je Shabbat?“ i odgovara: „Shin-Bat, budući da tri Vav u Shin ukazuju na tri oca, HGT, a Malchut, koja se naziva Bat (kći), kruni se u njima“, budući da se u njoj nalazi glavnina Hochma, kao što je napisano: „Čuvaj nas kao zjenicu oka“, koja je srce oka. U oku postoje tri boje, koje su HGT, a četvrta je boja crna točka, koja je Malchut.