Što je gozba mladoženje?

Što je gozba mladoženje?

Članak br. 12, 1989.

Naši su mudraci rekli (Berachot 6): „Svatko tko uživa u gozbi mladoženje, a ne razveseli ga, krši pet glasova.“ Trebamo razumjeti zašto se ta gozba naziva „gozbom mladoženje“, a ne „gozbom mladenke“. U Tori nalazimo, u vezi s Jakovom, da je Lavan priredio gozbu, a ne Jakov, kao što je napisano (Postanak 29:22): „I Lavan okupi sve ljude toga mjesta i priredi gozbu.“

Što se tiče plesova na vjenčanju, vidimo suprotno: Naši mudraci nisu rekli: „Kako se pleše pred mladoženjom?“ nego „Kako se pleše pred mladenkom?“ (Ketubot 16b). Ovo su njihove riječi: „Kako se pleše pred mladenkom? Beit Shammai kažu: ‘Mladenka kakva jest.’ A Beit Hillel kažu: ‘Lijepa i dražesna mladenka!’ Beit Shammai rekoše Beit Hillelu: ‘Ako je hroma ili slijepa, kaže li se za nju: ‘Lijepa i dražesna mladenka’? Ali Tora je rekla: ‘Kloni se lažne stvari.’’ Beit Hillel rekoše Beit Shammaiju: ‘Prema vašim riječima, ako je netko loše kupio na tržnici, treba li to pred njim hvaliti ili kritizirati? Zacijelo, treba to pred njim hvaliti. Stoga su mudraci rekli: ‘Čovjekovo ophođenje prema ljudima uvijek treba biti ugodno.’’“

Da bismo razumjeli ova dva izraza, trebamo ih protumačiti u radu. Mladenka označava vrijeme izgnanstva, vrijeme rada u skrivenosti lica, kad mu ljubav prema Stvoritelju i slava veličine Stvoritelja ne svijetle i nisu uvijek pred njim, tako da ne bi pao sa svojeg stupnja, nego bi se uvijek uzdizao sve više. Umjesto toga, čovjek se nalazi u skrivenosti lica, koja se naziva „vrijeme izgnanstva“. To znači da je još uvijek pod vlašću „naroda svijeta“, odnosno želje za primanjem za sebe.

To znači da, sve dok nije izašao iz vlasti želje za primanjem, Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost još su nad njim. Svaki put mora prevladati skrivenost, vidjeti vodstvo Stvoritelja, reći da je On doista dobar i čini dobro te da je sve što prima od Stvoritelja samo dobro. Prirodno, trebao bi zahvaljivati i hvaliti Stvoritelja iz dubine srca što mu daje obilje.

U tom pogledu, ponekad ima snage prevladati ono što vidi i reći, kao što je napisano: „Imaju oči, a ne vide.“ Ali to je samo tijekom uspona.

No poslije mu dolaze misli želje za primanjem i zahtijevaju od njega da vidi i složi se iznad razuma da je to doista tako, da je sve što prima od Stvoritelja dobro. Tijelo mu ne dopušta da u to vjeruje i on pada sa svojeg stupnja.

Iako zna da je način izlaska iz stanja pada kroz molitvu, u tom trenutku nema snage moliti. Iako postoji pravilo da se za sve što je čovjeku potrebno treba moliti Stvoritelju, pa bi se stoga trebao moliti i zbog svoje nesposobnosti da se moli, ponekad nema snage moliti čak ni za to. Stoga je u tom stanju čovjek u potpunom padu.

Međutim, ponekad čovjek toliko propadne da zaboravi i ne osjeća da je u padu. Kao što smo više puta rekli, čovjek pada toliko nisko da ostaje bez svijesti. Odnosno, u tom trenutku nije svjestan da se nalazi u „najdubljem podzemlju“. Tek kad se oporavi, vidi da je na najnižoj točki i da nema čak ni snage moliti.

U tom trenutku čovjek se mora osnažiti i reći: „Sada mogu svim srcem reći: ‘Pjesma uspona; iz dubina Te zazivam, Gospodine’, jer je nemoguće biti niže nego što sam ja.“ Zacijelo, ako moli iz stanja istine i u tom trenutku vidi da je izgubljen ako mu Stvoritelj ne pomogne, vidjet će da sam ne može učiniti ništa. Stoga tada treba reći Stvoritelju: „Ne mogu se čak ni moliti da me spasiš. Stoga me samo Ti možeš spasiti.“ Tada kaže: „Iz tjeskobe zazvah Gospodina; odgovori mi na prostranom mjestu, Gospodine.“ Kroz padove i uspone u čovjeku se oblikuju potreba i nedostatak za pomoći Stvoritelja. Tada se svaki put u čovjeku otkrivaju kelim koje Stvoritelj treba ispuniti.

Napisano je u Sulamu (komentar na Zohar) („Uvod u Knjigu Zohar“, stavka 125): „Dani izgnanstva nazivaju se ‘noć’, jer je to vrijeme skrivenosti Njegova lica od djece Izraela. U to vrijeme, sve sile razdvajanja vladaju nad slugama Stvoritelja. Ipak, upravo se u to vrijeme mladenka povezuje sa svojim mužem—kroz Toru i mitzvot (zapovijedi/dobra djela) pravednika, koji se u to vrijeme smatraju ‘podupirateljima Tore’. Svi uzvišeni stupnjevi koji se nazivaju ‘tajnama Tore’ otkrivaju se kroz njih, zbog čega se oni nazivaju onima koji ih čine, jer oni naizgled čine Toru.“

Vidimo da je „mladenka“ naziv za rad tijekom izgnanstva, kad postoji skrivenost Njegova lica. U to vrijeme, sve sile razdvajanja vladaju čovjekom, što znači da mu dolaze misli zbog kojih se osjeća odvojeno od Stvoritelja. Tada se nalazi pred dvojbom: 1) ili bježi od rada i potpuno se odvaja od Kedusha (svetost), ili 2) čini sve što može kako bi mu Stvoritelj pomogao da se spasi od tih misli. Odnosno, da će Stvoritelj osvijetliti Svoje lice, i tada neće biti mjesta za vlast sila razdvajanja.

To znači da se ne treba moliti da te misli odu od njega. Umjesto toga, treba tražiti od Stvoritelja da mu osvijetli Svoje lice, da ne skriva Svoje lice od njega. Odnosno, ako se moli Stvoritelju da te misli odu od njega, tada nije ništa stekao od sila razdvajanja i vratit će se u stanje u kojem je bio prije nego što su mu došle misli sila razdvajanja. Prema tome, nije ništa stekao. To se smatra uzaludnom patnjom. Ali ako traži od Stvoritelja da mu osvijetli Svoje lice kako bi se sile razdvajanja predale, tada se uzdigao u stupnju time što je nagrađen blizinom Stvoritelja.

Proizlazi da je „mladenka“ rad „prihvaćanja tereta kraljevstva nebeskog“, što se smatra „vjerom u Stvoritelja“. Nasuprot tome stoje sile razdvajanja, koje ne dopuštaju čovjeku da vjeruje u Stvoritelja iznad razuma. Umjesto toga, u skladu s onim što nalaže vanjski razum, sile razdvajanja odvajaju čovjeka od Stvoritelja. Stoga u tim stanjima postoje usponi i padovi, budući da je čitava osnova vjere iznad razuma. Zbog toga sile razdvajanja imaju prostora za djelovanje, odnosno ne dopuštaju čovjeku da ide protiv razuma.

Time trebamo protumačiti ono što smo pitali: Zašto su naši mudraci u vezi s mladenkom rekli: „Kako se pleše pred mladenkom?“ Što se tiče plesa, vidimo da se, kad plešemo, čovjek podiže i spušta, a ponekad pada prema istoku, zapadu, sjeveru i jugu. Odnosno, padovi tijekom plesa odvijaju se u svih šest smjerova. Padovi dolaze kako bi čovjek osjetio potrebu za pomoći Stvoritelja. Odnosno, to je učinjeno namjerno, kako čovjek ne bi mogao sam izaći iz vlasti naroda svijeta u sebi, bez pomoći Stvoritelja.

Ali zašto Stvoritelj želi da čovjek traži Njegovu pomoć? To je kao što je Baal HaSulam rekao: Budući da čovjek nema potrebu i hitnost postići Nefesh-Ruach-Neshama (NRN), koje Stvoritelj želi dati čovjeku, i budući da se čovjek zadovoljava malim, kad traži pomoć, pomoć koju mu Stvoritelj daje jest NRN, kao što je napisano u Zoharu: „Onome tko se dolazi pročistiti pomaže se.“ I kaže: „Čime mu se pomaže? Svetom dušom.“

To znači da svaki put kad se želi više pročistiti, daje mu se pomoć kroz višu dušu. Proizlazi da je traženje pomoći odozgo uzrok tome da će svaki put primiti viši stupanj i time će primiti svoj NRN. Zbog toga, time što Stvoritelj želi da tražimo Njegovu pomoć, uzrokuje da svaki put moramo privući viši stupanj.

Sada možemo razumjeti zašto su u vezi s mladenkom pitali: „Kako se pleše pred mladenkom?“, a ne pred mladoženjom. To je zato što ples označava uspone i padove koji se odnose na vrijeme izgnanstva, koje se naziva „skrivenost Njegova lica“, kad vladaju sile razdvajanja. Međutim, pitanje je: Što uzrokuje postojanje uspona i padova? U tome postoji spor između Beit Shammaija i Beit Hillela.

Beit Shammai kažu: „Mladenka kakva jest.“ Odnosno, u skladu s okusom koji osjeća u radu, treba prevladati i reći: „Čak i ako ne osjećam njegovu važnost, ipak na sebe preuzimam kraljevstvo nebesko s vjerom iznad razuma.“ I treba reći: „Budući da želim raditi i služiti Kralju, nije mi važno kakav okus osjećam u tom radu.“ Umjesto toga, sve treba biti iznad razuma. Odnosno, čovjek treba reći da pristaje obavljati sveti rad „čak i ako s ovim okusom ostanem cijeli svoj život“. To se naziva „mladenka kakva jest“.

Kao što je Baal HaSulam rekao (u eseju „Redoslijed rada“), trebamo samo vjerom vjerovati da je Stvoritelj vodič. Odnosno, iako vjera za njega ima manju važnost od njegova razumijevanja unutar razuma, on bira ići tim putem.

Štoviše, on ne ide iznad razuma zato što nema izbora. Umjesto toga, čak i ako mu se dâ znanje, on bira ići iznad razuma. To se naziva „mladenka kakva jest“. Drugim riječima, on na sebe preuzima kraljevstvo nebesko iako nema osjećaj njegove važnosti, kakav bi trebao osjećati kad služi velikom i važnom Kralju. Ipak, nije mu važno što osjeća, nego sve preuzima na sebe s velikom radošću.

Ipak, budući da je sve iznad razuma, u tom radu postoje usponi i padovi. Stoga, tijekom rada u stanju „mladenke“, postoje usponi i padovi, koji se nazivaju „plesovima“.

Beit Hillel kažu da ples ne mora nužno biti kao što smatra Beit Shammai, koji kaže da moramo reći: „Mladenka kakva jest“, što znači da čovjek to preuzima na sebe iako mu je ona od male važnosti, te da samo na taj način postoje usponi i padovi, koji se nazivaju „plesovima“. Umjesto toga, prema našem mišljenju, ne trebamo biti toliko strogi prema onim radnicima koji žele na sebe preuzeti vjeru na način da im je ona od tako male važnosti.

Umjesto toga, trebamo prihvatiti vjeru tako da čovjek ne pridaje važnost onome što osjeća, nego treba reći da je mladenka doista lijepa i dražesna („dražesna“ znači da se na nju proteže nit Hesed (milost, ali i milosrđe)). To što on to ne osjeća jest zato što još nije dostojan osjećati, ali poslije će doista vidjeti njezinu ljepotu, koliko je lijepa i dražesna. Ipak, budući da sada nema taj osjećaj, postoje usponi i padovi, što se u radu naziva „plesovima“.

Proizlazi da se to odnosi samo na vrijeme kad je rad u stanju „mladenke“. Zbog toga su naši mudraci rekli: „Kako se pleše pred mladenkom?“, a nisu rekli: „Kako se pleše pred mladoženjom?“ Ali kad se govori o gozbi, ona se naziva „gozbom mladoženje“, a ne „gozbom mladenke“, jer je gozba kao što su naši mudraci rekli (Avoda Zarah, str. 3): „Onaj tko se trudi uoči Shabbata (Šabata), jede na Shabbat. Ali onaj tko se nije trudio uoči Shabbata, odakle će jesti na Shabbat?“, budući da je Shabbat „dovršetak stvaranja neba i zemlje“.

Shabbat je vrijeme primanja užitka i zadovoljstva, što je konačna svrha stvaranja. Zbog toga se Shabbat naziva „dovršetkom stvaranja neba i zemlje“. Davanje užitka i zadovoljstva pripada mladoženji, što se odnosi na Stvoritelja, koji daje užitak i zadovoljstvo stvorenjima. Stvoritelj se naziva „mladoženjom“ prema onome što su naši mudraci rekli (Yevamot 63): „Spusti se za stupanj i izaberi ženu.“ „Mladoženja“ znači da se mora spustiti na niži stupanj i uzeti ženu, kao što je napisano u knjizi Matan Torah (Davanje Tore): „I Gospodin se spustio na vrh planine.“ S obzirom na spuštanje, Stvoritelj je bio mladoženja, od izraza „spuštanje za stupanj“.

Trebamo protumačiti značenje spuštanja u odnosu na Stvoritelja. Kao što je objašnjeno riječima ARI-ja, kako bi stvorena bića mogla primiti Njegovu Svjetlost, postojala su mnoga ograničenja i umanjenja Svjetlosti sve dok nije postala prikladna za postignuće nižih. Ako je Svjetlost prevelika, niži neće moći primiti Njegovo obilje jer se „poništavaju pred Svjetlošću kao svijeća pred bakljom“.

Za Stvoritelja se to naziva „spustio se“, u smislu spuštanja iz Njegove veličine. Drugim riječima, niži nisu prikladni vidjeti Njegovu veličinu. Umjesto toga, svakome se, u skladu s njegovom sposobnošću, u toj mjeri uklanja Tzimtzum (ograničenje) i pojavljuje se Svjetlost. U tom pogledu Stvoritelj se naziva „mladoženjom“, kad uzima narod Izraela za mladenku kako bi joj dao sve što joj je potrebno, kao što je napisano u Ketubah (formalni dokument koji određuje obveze mladoženje prema mladenki), koju mladoženja daje mladenki: „Radit ću, poštovati te, hraniti te, skrbiti za tebe, uzdržavati te i odijevati.“

Drugim riječima, kad Stvoritelj uzme narod Izraela za mladenku, dat će joj sve što joj je potrebno. To se naziva „gozbom mladoženje“, kad Stvoritelj, koji je mladoženja, od riječi „nižeg stupnja“, hrani i skrbi za stvorena bića. Odnosno, On se mora spustiti kako bi svakome dao u skladu s njegovim postignućem, jer su se zbog toga dogodila sva ograničenja, a iz toga proizlazi čitavo pitanje mnoštva imena.

Jasno je da se, kad čovjek prima užitak i zadovoljstvo od Stvoritelja, ne može reći da će u tom stanju, tijekom primanja obilja, postojati usponi i padovi. To postoji samo kad je čovjek u stanju skrivenosti lica, kad mora prevladati ono što osjeća i reći da je Stvoritelj dobar i čini dobro, a čovjek to ne može uvijek učiniti.

Ali tijekom primanja užitka i zadovoljstva nemoguće je imati stanja pada, koja se nazivaju „plesovima“. Zbog toga nisu rekli: „Kako se pleše pred mladoženjom?“, budući da se Stvoritelj naziva „mladoženjom“ kad uzima „mladenku“, kad postoji sjedinjenje između mladoženje i mladenke, a sjedinjenje znači „jednakost forme“.

Odnosno, kad narod Izraela kao cjelina, ili pojedinac, postigne jednakost forme, to se naziva „sjedinjenjem“. U tom trenutku skrivenost lica nestaje i svatko prima otkrivenje lica Stvoritelja. To se naziva „gozbom mladoženje“. Zbog toga su rekli da se tamo, kod mladoženje, rad u tom trenutku prima na drukčiji način, što znači da moramo razveseliti mladoženju.

Međutim, trebamo razumjeti ono što su naši mudraci rekli (Berachot 7): „Svatko tko uživa u gozbi mladoženje, a ne razveseli ga, krši pet glasova. Ali ako ga razveseli, koja je njegova nagrada? Rabi Yehoshua Ben Levi rekao je: ‘Nagrađen je Torom, koja je dana u pet glasova.’“ Trebamo razumjeti što gozba mladoženje simbolizira u radu, odnosno zašto svatko tko uživa u gozbi mladoženje mora razveseliti mladoženju. U tjelesnosti je teško razumjeti zašto trebamo razveseliti mladoženju. Nije li on već sretan? Tko ga je prisilio da bude mladoženja? Naravno da je sretan, kao što je napisano: „Kao radost mladoženje s mladenkom.“ U tjelesnosti za to zasigurno postoje odgovori, ali što nam to nagovještava u radu?

Stvar je u tome da je poznato kako je sav naš rad postići jednakost forme kroz izvršavanje Tore i mitzvot. Odnosno, moramo doći u stanje u kojem sav naš rad treba biti radi donošenja zadovoljstva Stvoritelju, a ne nama samima. Stanje tog rada naziva se „mladenka“, što znači da u njemu postoje usponi i padovi, koji se nazivaju „plesovima“.

Poslije, kad dovrši taj rad sa strane nižeg, to se smatra kao: „Sve što je u tvojoj ruci i u tvojoj snazi učiniti, učini.“ U tom trenutku to se naziva „dovršetkom rada“. To je značenje „mladenke“, kao što je napisano: „Kad je Mojsije dovršio“, što je dovršetak rada iz perspektive nižeg. U tom trenutku čovjek je nagrađen trajnom vjerom. Odnosno, došao je do stupnja na kojem je „sav tvoj rad radi Stvoritelja“. Zbog toga obilje koje u tom trenutku prima odozgo, a koje se naziva „Kraljevom gozbom“, mora primiti radi davanja, a ne radi sebe.

Drugim riječima, u tom trenutku mora biti spreman reći da taj užitak koji prima nije zato što želi uživati sam, nego zato što želi razveseliti Stvoritelja, jer je Stvoritelj stvorio svijet kako bi činio dobro Svojim stvorenjima. Ako on ne primi užitak i zadovoljstvo, Njegova namjera neće se ostvariti. Time što čovjek sada uživa, Stvoritelj uživa u tome što se Njegova svrha otkriva u praksi. Proizlazi da time izvršava ono što su naši mudraci rekli: „Svatko tko uživa u gozbi mladoženje, a ne razveseli ga“, dok ga on razveseljava.

Doista, trebamo razumjeti sljedeće: 1) Kako možemo razveseliti mladoženju? 2) Zašto trebamo razveseliti mladoženju?

Kako se u radu može reći da narod Izraela treba razveseliti Stvoritelja? Može li se takvo što reći o Stvoritelju, da On treba našu radost, da ćemo Ga mi razveseliti?

3) Zašto krši pet glasova ako ga ne razveseli? Zašto upravo pet glasova? 4) Svatko tko ga razveseli biva nagrađen. Koja je njegova nagrada? Rabi Yehoshua Ben Levi rekao je: „Nagrađen je Torom, koja je dana u pet glasova.“ I to trebamo razumjeti. Svaki čovjek zna da je nagrada u sljedećem svijetu. Zašto kaže da je Tora nagrada? Čini se da bi trebalo biti suprotno, kao što je napisano u Tanna Devei Eliyahu: „Svakome tko svakoga dana izgovara pravila zajamčen je sljedeći svijet.“ Proizlazi da je nagrada koju primamo za Toru sljedeći svijet. Ali ovdje rabi Yehoshua Ben Levi kaže da je nagrada Tora.

Kao što je rečeno, sav naš rad jest da kroz izvršavanje Tore i mitzvot čovjek treba usmjeriti namjeru na to da time postigne jednakost forme, kao što je napisano: „Kao što je On milosrdan, tako i ti budi milosrdan.“ To se stanje naziva „mladenka“.

Sve što primamo od Stvoritelja, bilo tjelesno ili duhovno, odnosno svaki užitak koji primamo od Stvoritelja, naziva se „gozbom mladoženje“. Odnosno, sve u čemu čovjek uživa naziva se „gozbom“. Zbog toga se svi užici koje čovjek prima od Stvoritelja nazivaju „gozbom mladoženje“.

Primajući, čovjek dolazi do nejednakosti forme, koja uzrokuje razdvajanje, a nad tim razlučivanjem nastali su Tzimtzum i skrivenost, tako da se Svjetlost Njegova lica ne otkriva na mjestu razdvajanja. Stvoritelj mu daje nešto u čemu će uživati, a time što mu Stvoritelj nešto daje, čovjek bi iz toga trebao primiti uspon u stupnju. Odnosno, trebao bi se približiti Kedusha, budući da je sada sposobniji vjerovati da je Stvoritelj dobar i čini dobro. Zbog toga je trebao na sebe preuzeti ljubav prema Stvoritelju, budući da ga On hrani i skrbi za njega.

Dokaz za to jest da je sada primio hranu. Tijelo postoji i vodi sretan život ne nužno samo od jela i pića. Umjesto toga, čovjeku je potrebna i hrana koja pripada čovjekovu duhu, odnosno poštovanje, znanje i služenje Stvoritelju. Svatko, u skladu sa svojim duhom, treba stvari koje će uzdići njegov duh. Sve se to naziva „hranom“. Zbog toga bi svaki užitak koji čovjek prima od Stvoritelja, razumno gledano, trebao približiti čovjeka Kedusha. Ali zapravo se time čovjek udaljava zbog nejednakosti forme koja proizlazi iz primanja užitka.

Zbog toga, ako čovjek, dok prima užitak od Stvoritelja, nastoji razveseliti Kralja primajući radi davanja Stvoritelju, a njegova radost proizlazi iz nastojanja da usmjeri namjeru na donošenje zadovoljstva svojem Stvoritelju, time stječe kli (posudu) davanja kojim razveseljava Stvoritelja, jer je svrha stvaranja činiti dobro.

To razveseljava Stvoritelja, budući da sada Stvoritelj može dati užitak i zadovoljstvo čovjeku, jer je čovjek sada sposoban primati radi davanja. Tada se ostvaruje stih: „Gospodin uživa u Svojim djelima“, odnosno u djelu stvaranja, jer je Njegova volja činiti dobro Svojim stvorenjima.

Zbog Tzimtzum, Stvoritelj je morao sakriti Sebe od Svojih stvorenja. Ali kad čovjek, dok prima užitak, usmjerava namjeru na to da ga primi radi Stvoritelja, to Stvoritelju donosi zadovoljstvo od davanja stvorenjima.

Proizlazi da svaki užitak koji prima s namjerom da koristi Stvoritelju u njemu stvara kli koji se naziva „primanje radi davanja“. Kad taj kli raste u njemu nakon svakog davanja, koja će biti njegova nagrada za rast kelim (posuda)? To da će oni biti radi davanja. Njegova će nagrada biti to da će poslije biti nagrađen Torom, koja se naziva „imenima Stvoritelja“, budući da će sada ono što prima biti radi davanja.

Kako on ugađa Kralju? Primanjem Tore. Činiti dobro Njegovim stvorenjima jest dobro koje Stvoritelj želi dati stvorenim bićima; to je otkrivenje Njegove Božanstvenosti stvorenjima. To se naziva „Tora“, odnosno „Tora, kao imena Stvoritelja“. Proizlazi da je njegova nagrada to što mu Stvoritelj može dati Toru, jer Stvoritelj uživa u tom davanju i ono Mu donosi zadovoljstvo.

Proizlazi da „svatko tko uživa u gozbi mladoženje, a ne razveseli ga“ znači da je još uvijek uronjen u ljubav prema sebi i ne može reći da je sve što čini samo radi Stvoritelja. Tada mu Stvoritelj ne može dati Toru, jer bi sve otišlo u Sitra Achra (druga strana). Zbog toga su rekli da on „krši pet glasova“. Poznato je da pet Behinot (razlučivanja) sadrže sve svjetove i sve stupnjeve, koji se pojavljuju kao imena Stvoritelja. To su vrh Yod i četiri slova Yod-Hey-Vav-Hey. U svjetovima se nazivaju AK i ABYA, a u dušama se nazivaju Nefesh, Ruach, Neshama, Haya i Yechida.

Prema tome, značenje „krši pet glasova“ jest da on uzrokuje da se pet gore spomenutih Behinot ne očituju, jer se ne nastoji postići namjera da sva djela budu samo radi Stvoritelja, a ne radi vlastite koristi. To se smatra time da se, tamo gdje bi trebao raditi kako bi razveselio Stvoritelja, brine samo o tome da razveseli sebe. Time sprječava da se više obilje očituje.

Proizlazi da čovjek uzrokuje sprječavanje obilja dolje. To se smatra time da tamo gdje se čovjek trebao truditi kako bi se otkrila slava nebeska—što se naziva „otkrivenjem Njegove Božanstvenosti Njegovim stvorenjima“, a što je svrha stvaranja—čovjek čini stvari koje uzrokuju da se slava Stvoritelja ne otkrije. Umjesto toga, otkriva se slava Sitra Achra, a Shechina (Božanska Prisutnost) je u prašini.

Proizlazi da će nagrada biti Tora, kao što je rekao rabi Yehoshua Ben Levi. Odnosno, što će se dogoditi nakon što čovjek bude nagrađen stupnjem na kojem može razveseliti Kralja? Kad želi samo donijeti zadovoljstvo svojem Stvoritelju? I koja je njegova nagrada? To ne znači da čovjek treba primiti nagradu za to što razveseljava Stvoritelja. Umjesto toga, on kaže da je njegova nagrada to što može ugoditi Kralju.

To se naziva „Shechina u izgnanstvu pod narodima svijeta“ unutar svakog čovjeka. Odnosno, umjesto da nastoji da se otkrije Dobri koji čini dobro i da se skrivenost ukloni usmjeravanjem namjere na davanje, on uzrokuje da se narodi svijeta u njemu uzdižu sve više.

Narodi svijeta su želja za primanjem za sebe. Kad radimo za nju, ona dobiva snagu i njezina se kvaliteta očituje. Tada se Izrael u čovjeku spušta ispod nje, a to se naziva „kršenjem pet glasova“.

Ali ako radimo radi davanja, Kedusha dobiva snagu i vlada. „Onaj tko uživa u gozbi mladoženje i njegova je namjera razveseliti ga“ znači da je njegova nagrada to što mu je dana povlastica da razveseli Stvoritelja. Znak nagrade, odnosno način da se zna je li njegova namjera doista razveseliti Stvoritelja, jest kao što je rekao rabi Yehoshua Ben Levi, da je „njegova nagrada Tora“. Ako je nagrađen Torom, odnosno ako je njegova namjera doista samo ugoditi Kralju i to je njegova jedina nagrada, Tzimtzum i skrivenost prirodno se uklanjaju s njega i on mora biti nagrađen otkrivenjem Svjetlosti Njegova lica. To se naziva „Tora Njegovih imena“, odnosno „otkrivenje Njegove Božanstvenosti Njegovim stvorenjima“.

Proizlazi da „mladenka“ znači rad u vjeri, odnosno prihvaćanje tereta kraljevstva nebeskog. Ali ovdje postoje usponi i padovi, odnosno ono što čovjek treba dati Stvoritelju, a to je bezuvjetno pokoravanje. Drugim riječima, čovjek treba prihvatiti vjeru iznad razuma iako nema nikakav osjećaj ni uzbuđenje zbog preuzimanja tereta kraljevstva nebeskog. Ipak, treba se složiti s tim stanjem i reći da mora biti volja Stvoritelja da radi i služi Mu u toj niskosti, pa mu nije važno kakvo uzdignuće osjeća zbog te vjere, jer u pogledu sebe, odnosno vlastite koristi, nema nikakve brige, nego samo za korist Stvoritelja. Ako On želi da ostane u tom stanju, prihvaća to bezuvjetno. To se naziva „bezuvjetnim pokoravanjem“.

U tom pogledu, vjera se naziva „dolje“, što znači da je za čovjeka od manje važnosti. Kao što je napisano u knjizi Plod mudraca: „Vjera znači dolje, budući da je od male važnosti. Zbog toga, kad je vjera bačena na zemlju, odnosno kad se veličina vjere ne cijeni, ona postaje zmija. Drugim riječima, u tom stanju čovjek postaje gori nego što je bio kad je započeo rad na vjeri. Prije toga smatrao se svetom nepokretnom razinom i nije mu nedostajala vjera. Ali sada, kad je počeo na sebe preuzimati vjeru iznad razuma, njegova mu je vjera nevažna jer mu njegov razum ne dopušta vjerovati bez razuma. Stoga pada u Klipa (ljuske) zmije. Zato, kad želi ući u Kedusha, hvata je za rep, pri čemu je ‘rep’ posljednje razlučivanje u svemu. Drugim riječima, prihvaća vjeru sa svom njezinom niskošću, odnosno iznad razuma. U tom trenutku ona postaje žezlo.“ Tamo tumači da je u rukama izbavitelja bilo žezlo. To je značenje „vjernog pastira“, koji u ruci ima žezlo kojim usmjerava srca Izraela prema njihovu Ocu na nebu.

Nasuprot tome, mladoženja je davatelj. S obzirom na ono što Stvoritelj čini, Njegova je kvaliteta činiti dobro Svojim stvorenjima. Zbog toga se to naziva „gozbom mladoženje“, kao što su rekli: „Svatko tko uživa u gozbi mladoženje.“