Dva razlučivanja u svetosti

Članak br. 15, 1987.

Postoji Kedusha (svetost) odozgo i postoji Kedusha odozdo, kao što je napisano: „Budite sveti.” Dakle, postoji Kedusha odozdo, što znači da stvorenja trebaju biti sveta. Nakon toga piše: „Jer Ja, Gospodin, vaš Bog, svet sam.” To je Kedusha odozgo.

To je razlog zbog kojeg treba postojati Kedusha odozdo. Budući da je On svet odozgo, želi da i dolje vlada svetost. Naši su mudraci rekli (Torat Kohanim): „Budite sveti; budite čedni, jer Ja sam svet.” To jest: „Ako se posvetite, smatrat ću to kao da ste posvetili Mene.”

To se čini teškim za razumjeti, jer ispada kao da ne postoji Kedusha odozgo. Ipak, budući da Stvoritelj želi biti svet, kaže: „Ako se posvetite, smatrat ću to kao da ste posvetili Mene.” To trebamo razumjeti. Jednostavno značenje stiha čini se da kaže kako, budući da je Stvoritelj svet, i stvorenja trebaju biti sveta, kao što je napisano: „Budite sveti, jer Ja, Gospodin, vaš Bog, svet sam.”

Riječi naših mudraca upućuju na to da niži trebaju biti sveti i posvetiti Njega, kao što su rekli za ono što je napisano: „Jer Ja, Gospodin, vaš Bog, svet sam.” To jest: „Ako se posvetite, smatrat ću to kao da ste posvetili Mene.” Kao da je razlog zbog kojeg trebamo biti sveti taj da bi postojala Kedusha odozgo.

Naši su mudraci također rekli (Kedoshim Rabbah 24:9): „Budite sveti. Može li čovjek biti poput Mene? Stih objašnjava: ‘Jer Ja sam svet.’ Moja je svetost viša od vaše svetosti.” I to je teško razumjeti. Može li itko uopće zamisliti da će Izrael biti poput Stvoritelja? Je li to uopće zamislivo?

Da bismo razumjeli navedeno, moramo razumjeti značenje onoga što je rečeno: „Budite sveti; budite čedni.” To jest, od čega se čovjek treba suzdržavati? Također trebamo razumjeti zašto se čovjek treba suzdržavati. Čini se da tekst želi reći da se čovjek treba suzdržavati zato što „Ja sam svet.”

Ali i to trebamo razumjeti. Možemo razumjeti da je Stvoritelj svet, ali zašto bi činjenica da je Stvoritelj svet bila razlog da i čovjek bude svet? Može li čovjek nalikovati Stvoritelju? Je li to moguće? A ako jest, moramo razumjeti što znači da je čovjek obvezan biti svet poput Stvoritelja.

Također, čini se kao da je to glavna stvar koju čovjek treba postići. U protivnom, ispada da je on suprotnost Kedushi, odnosno Tuma'a (nečistoći), kao da između Kedusha i Tuma'a ne postoji nikakvo međustanje. Također trebamo razumjeti što je Tuma'a u radu i što je Kedusha u radu.

Sve te stvari trebamo tumačiti u jednom smjeru, odnosno vratiti se svrsi stvaranja: što je ona, koji je korijen iskvarenosti i koji su ispravci koje moramo izvršiti kako bismo u potpunosti ostvarili svrhu stvaranja — da stvorenja prime užitak i zadovoljstvo koje im Stvoritelj želi dati, budući da je Njegova želja činiti dobro Svojim stvorenjima.

Poznato je da je želja da čini dobro stvorila želju za primanjem i čežnju za primanjem dobra koje On želi dati. Ta se želja za primanjem naziva „korijenom stvorenja”. Iz te su se želje kasnije proširila mnoga razlučivanja unutar te volje za primanjem. To jest, kad se ona prvi put pojavila, otkrila i primila na tom razlučivanju, to se stanje nazvalo „svijet Ein Sof (Beskonačnosti)”.

To znači da ta volja za primanjem nije postavila nikakvo ograničenje prema višoj Svjetlosti, već je primila užitak i zadovoljstvo u taj kli. Zbog toga je kasnije načinjen ispravak da se obilje ne prima radi primanja, nego radi davanja. Na taj način ne bi osjećali nikakav sram pri primanju užitaka.

Iz toga slijedi da je u svijetu Ein Sof postojala samo jedna želja. Tek kasnije, nakon što je izvršen ispravak Tzimtzum (ograničenja), prema kojem se nešto smije primiti samo u onoj mjeri u kojoj je moguće imati namjeru radi davanja, ta se želja podijelila na mnoga razlučivanja.

To je zato što je Malchut primala pomoću kli koji pripisujemo Stvoritelju, jer je On stvorio nešto novo, postojanje iz odsutnosti (yesh mi ain), nazvano „čežnja za primanjem užitaka”. Malchut je mogla primiti sve što je Stvoritelj želio dati, budući da je On stvorio želju za primanjem upravo u onoj mjeri u kojoj je želio davati.

Naravno, Malchut je mogla primiti svo obilje koje Stvoritelj želi dati. Zato se to smatra jednom željom. Poznato je da je Svjetlost nedjeljiva te da sva razlučivanja koja opažamo u Svjetlosti postoje samo iz perspektive primatelja. Zbog toga, budući da je u kli koji prima postojalo samo jedno razlučivanje, to se smatralo jednom Svjetlošću, jer se jedan kli smatra jednom željom.

No nakon ispravka Tzimtzuma potrebno je na volju za primanjem postaviti namjeru radi davanja. Budući da pitanje davanja pripisujemo stvorenjima, kelim koje stvorenja moraju izgraditi zasigurno se ne mogu dovršiti odjednom.

Zbog toga svaki put trebamo uzeti jedan dio volje za primanjem i ispraviti ga tako da djeluje radi davanja. Zato je opća volja za primanjem, koja je stvorena, podijeljena na više dijelova. U onoj mjeri u kojoj je na njih postavljena namjera radi davanja, u toj mjeri želja prima Svjetlost koja odgovara toj želji ispravljenoj namjerom radi davanja.

Iz toga slijedi da, kad tumačimo riječi: „Budite sveti; budite čedni”, postavili smo pitanje: Od čega se čovjek treba suzdržavati? Moramo reći da se treba suzdržavati od ljubavi prema sebi, odnosno od primanja radi sebe, te se baviti jedino davanjem, jer „Ja sam svet”.

To jest, kako biste mogli primiti užitak i zadovoljstvo. Dobro koje ćete primiti bit će bez ikakvog srama ako budete u formi „želje za davanjem”. Time ćete postići jednakost forme, kao što su naši mudraci rekli: „Kao što je On milosrdan, tako i ti budi milosrdan.” To je značenje riječi: „Budite sveti.” Budite poput želje za davanjem. „Jer Ja sam svet”, jer i Ja samo dajem. Zato nam je potrebna jednakost forme, koja se naziva Dvekut (prianjanje).

Sada možemo razumjeti ono što smo pitali. Ovdje proizlazi da je razlog za riječi „Budite sveti” to što je Stvoritelj svet. Pa što onda znače riječi naših mudraca: „Jer Ja sam svet”, odnosno: „Ako se posvetite, smatrat ću to kao da ste posvetili Mene”? To, naizgled, govori upravo suprotno — da vi morate biti sveti kako biste, takoreći, posvetili Mene. Općenito, teško je shvatiti kako bi narod Izraela mogao posvetiti Stvoritelja. Što to znači?

Uvijek govorimo: „Blagoslovljen si Ti, Gospodine, koji posvećuješ Izrael i blagdane”, „Blagoslovljen si Ti, Gospodine, koji posvećuješ Izrael i Dan sjećanja.” Također u Kiddushu (blagoslovu na početku Shabbata (Šabata)) kažemo: „Jer Ti si nas izabrao i posvetio između svih naroda.” Pa što onda znači: „kao da ste posvetili Mene”?

To znači da Stvoritelj treba da Mu damo nešto za Njegovu korist, kao da Mu je potrebna naša Kedusha i kao da je ne može steći osim preko nas. Može li se uopće reći da Stvoritelj treba da Mu stvorenja nešto daju?

Kao što smo objasnili, „svet” znači onaj koji daje. Da bi stvorenja imala kelim za primanje Njegova obilja, mora postojati jednakost forme. To jest, i stvorenja moraju željeti samo davati, a ne primati. U protivnom neće biti očito da im Stvoritelj daje.

Zato je Stvoritelj rekao: „Ako se posvetite”, odnosno ako se suzdržite od primanja radi sebe i bavite se jedino radom davanja, koji se naziva Kedusha, „smatrat ću to kao da ste posvetili Mene.” To jest, time što se bavite davanjem, omogućili ste Mi da vam dajem obilje.

Iz toga slijedi da to što Stvoritelj treba da Ga stvorenja posvete time što će posvetiti sebe znači da se otkrije kako je Stvoritelj Davatelj. U protivnom će morati ostati skriven od stvorenja. Tada im neće moći dati obilje, jer bi primanjem obilja pali u kli primanja radi sebe, što predstavlja suvišak (višak primanja).

Drugim riječima, prije su primali tjelesni užitak i zadovoljstvo u posude primanja. No kad im On daje više obilje, koje je istinski užitak, oni će zasigurno postati pravi primatelji, kao što znamo da Svjetlost oblikuje kli. To jest, užitak izaziva žudnju, kao što su naši mudraci rekli: „Oko vidi, a srce žudi.”

Sada možemo razumjeti da je to što Stvoritelj treba da se stvorenja posvete radi dobrobiti samih stvorenja. To jest, radeći radi davanja, Stvoritelj će im moći dati obilje, a oni će ostati u davanju, a ne u ljubavi prema sebi, koja u duhovnosti stvara odvojenost.

To je značenje riječi: „Smatrat ću to kao da ste posvetili Mene.” Drugim riječima, time ste učinili očitim svima da sam Ja svet, dajem užitak i zadovoljstvo cijelom svijetu, jer davanje znači svetost.

Sada možemo razumjeti ono što smo pitali u vezi s riječima naših mudraca: „Budite sveti. Može li čovjek biti poput Mene? Stih objašnjava: ‘Jer Ja sam svet.’ Moja je svetost viša od vaše svetosti.” Pitali smo: može li itko pomisliti da je svetost Izraela slična svetosti Stvoritelja?

Prema gore rečenome, to treba tumačiti ovako: budući da je Stvoritelj rekao: „Budite sveti”, to znači da se trebate suzdržavati od posuda primanja i raditi samo s posudama davanja. „Može li čovjek biti poput Mene?” znači poput Stvoritelja, koji ne koristi posude primanja, jer od koga bi primao? Naprotiv, sve što možemo reći o Stvoritelju proizlazi jedino iz onoga što od Njega primamo, kao što je napisano: „Po Tvojim djelima upoznajemo Te.”

Zbog toga Stvoritelj kaže: „Nemojte misliti da trebate biti poput Mene”, odnosno da ćete ostati u stanju davanja radi davanja, što je značenje riječi: „Može li čovjek biti poput Mene?” Drugim riječima, kao što Ja dajem i ništa ne primam, tako ćete i vi ostati samo u davanju radi davanja.

Na to On kaže: „Ne! Vi trebate postići stanje primatelja, stvarno primanje! Morate koristiti svoje posude primanja. Samo namjera treba biti radi davanja, jer je svrha stvaranja bila činiti dobro Svojim stvorenjima, odnosno da stvorenja prime užitak i zadovoljstvo.” To je značenje onoga što je napisano: „Moja je svetost viša od vaše svetosti.”

Iz toga slijedi da trebamo razlikovati Kedushu odozgo od Kedushe odozdo. Premda je napisano: „Budite sveti, jer Ja, Gospodin, vaš Bog, svet sam”, što smo protumačili kao da trebate raditi samo radi davanja, baš kao što sam Ja Davatelj, to je u skladu s riječima naših mudraca: „Kao što je On milosrdan, tako i ti budi milosrdan.”

Ipak, postoji razlika između Kedushe odozgo i Kedushe odozdo. Kedusha odozgo u cijelosti je davanje. Ondje uopće nema primanja. No Kedusha odozdo nije takva. Naprotiv, cjelovitost se postiže upravo onda kad koristite posude primanja. Kedusha se odnosi na namjeru! Drugim riječima, zahtjev da stvorenja budu sveta, odnosno da daju, a ne primaju, prvenstveno se odnosi na njihovu namjeru da rade radi davanja.

Međutim, u poretku rada trebamo razlikovati katnut Kedushe i gadlut Kedushe. Poredak rada jest da napredujemo od lakšega prema težemu. Zato moramo započeti radom u kojem će djela biti davanje radi davanja. To znači da će sve mitzvot koje čovjek izvršava biti s namjerom da ne primi nagradu niti bilo kakvu protuuslugu za izvršavanje Tore i mitzvot. Naprotiv, sve će biti Lishma (u Njezino ime), a ne radi vlastite koristi. To se naziva „davanje radi davanja”.

Nakon toga dolazi gadlut, kad počinjemo raditi s posudama primanja radi davanja. To se smatra stanjem u kojem stvorenja govore: „Želimo primiti užitak i zadovoljstvo zato što je to Njegova volja, jer je stvorio svijet kako bi obradovao Svoja stvorenja.” Iz toga slijedi da trebamo razlikovati dvije vrste Kedusha: 1) Kedusha odozgo, koja je u cijelosti davanje, bez ikakva primanja, i 2) Kedusha odozdo, u kojoj postoji primanje u djelovanju, ali je namjera radi davanja.