Što je razlika između polja i čovjeka polja u radu?

Članak br. 6, 1988.

Napisano je u Zoharu (Toldot): „I Izak je volio Ezava jer mu je lov bio u ustima.“ Ovdje piše: „vješt lovac, čovjek polja“, a tamo je napisano: „Bio je silan lovac.“ Kao što tamo znači da je lovio ljudske umove i navodio ih na pobunu protiv Stvoritelja, tako i ovdje „čovjek polja“ znači da pljačka ljude i ubija ih. On je čovjek polja jer njegovo nasljedstvo nije u nastanjenom mjestu, nego na pustome mjestu, u pustinji, u polju. Zato se naziva „čovjekom polja“.

U vezi s Izakom također vidimo da je napisano „polje“, kao što je rečeno (Postanak 24:63): „I Izak izađe lutati poljem.“ Također je napisano o Jakovu: „I reče: ‘Evo, miris moga sina kao miris polja koje je Gospodin blagoslovio.’“

Trebamo razumjeti razliku između tih polja. Za Ezava, koji se naziva „čovjek polja“, Zohar tumači da to znači „pljačkati ljude i ubijati ih“, dok je za Izaka napisano „lutati poljem“, što je velika stvar, kao što su naši mudraci rekli da je Izak uspostavio poslijepodnevnu molitvu zbog stiha: „I Izak izađe lutati poljem.“ Također trebamo razumjeti zašto je za Jakova napisano da je Izak rekao: „Miris moga sina kao miris polja koje je Gospodin blagoslovio.“ Stoga trebamo razumjeti razlike između „čovjeka polja“, „lutati poljem“ i „mirisa polja“.

Poznato je da se Malchut naziva „poljem“. Budući da Malchut prolazi kroz mnoge promjene zbog Tzimtzuma (ograničenja), Malchut ima mnoga imena, a jedno od njih je „polje“. Kad govorimo o Malchut, pravilo je da govorimo o Malchut od Ohr Yashar (Izravna Svjetlost), gdje je ona koristila želju za primanjem radi sebe same. U tom pogledu nema promjena u njoj, nego je onakva kakvom je Emanator stvorio želju za primanjem kako bi primila užitak i zadovoljstvo koje je želio dati stvorenjima. To se naziva Malchut s obzirom na Ohr Yashar u njoj.

Zbog toga se ta Malchut naziva Ein Sof (Beskonačnost), jer Malchut nije postavila kraj višoj Svjetlosti, odnosno nije rekla: „Dosta!“ Ne želim više primati svojom vlastitom prirodom, koja se naziva „primanje radi primanja“. Dok je primala svojom vlastitom prirodom, nije bilo promjena, pa se zato naziva imenom: „Sve je bila jedna Svjetlost.“

Međutim, kasnije je Malchut poželjela jednakost forme, što se naziva „ukrasom“ u točki želje. To jest, nije željela primati radi primanja, nego radi davanja. U tom pogledu Malchut možemo nazvati imenom „polje“, što znači da polje mora biti poorano, a oranje znači preokrenuti ono što je dolje i staviti ga gore, a ono što je gore staviti dolje.

Isto je i ovdje s Malchut, koja se naziva „poljem“, jer je želja za primanjem, odnosno primanje, važna i smatra se „od najveće važnosti“, dok su stvari povezane s davanjem manje važne. U Kedushi (svetosti) postoji pitanje oranja: moramo obrađivati zemlju, odnosno okrenuti želju za primanjem, koja je na vrhu, da bude dolje, a želju za davanjem da bude gore. Upravo na taj način možemo dati plodove koji su dobri za jelo. Inače ne postoji način da jedemo hranu Kedushe, kao što je napisano (Izreke 14:4): „Mnogo je uroda snagom vola.“ To jest, snaga vola daje mnogo uroda.

Značenje „vola” je kao što su rekli naši mudraci: „Malchut (kraljevstvo) neba mora biti kao vol za teret i kao magarac za tovar.” Baal HaSulam je rekao da „vol za teret” znači da teret vjere mora biti poput jarma koji se stavlja na vola kako bi orao polje, bez ikakvog obzira na njegovu volju i na to slaže li se s time. Naprotiv, jaram se stavlja na njega protiv njegove volje. Isto tako, čovjek mora preuzeti na sebe teret kraljevstva neba, jer vol označava znanje, kao što je napisano: „Vol poznaje svoga gospodara.” Zbog toga se vjera smatra teretom za onoga kome je potrebno znanje.

Iz toga slijedi da je polje Malchut s aspekta primanja za sebe, koje zahtijeva oranje, a to je ispravak polja kako bi se kli primanja, kojoj se pridaje velika važnost, učinila manje važnom, dok se kelim davanja, kojima se pridaje mala važnost, uzdižu kako bi postali od velike važnosti.

Poznato je da se želja za primanjem nalazi u umu i srcu, a oboje zahtijeva ispravak. U umu je ispravak vjera iznad razuma. U srcu je ispravak da svako zadovoljstvo koje prima bude radi davanja. Točnije, svako djelo koje čini mora biti radi davanja; inače neće učiniti ni jedan jedini pokret.

Sukladno tome, možemo protumačiti zašto je za Ezava napisano „čovjek polja“. To znači da, dok je u stanju „polja“ i mora preuzeti na sebe teret kraljevstva nebeskog kao vol za teret, on misli da je potpun i da mu nisu potrebni nikakvi ispravci. To je značenje riječi: „jer mu je lov bio u ustima“. Kao što je napisano u Zoharu (gore navedeno): „I Ezav je rekao da je bio u polju kako bi molio, a lovio je i obmanjivao Izaka svojim ustima.“

U radu trebamo tumačiti da „lov mu je bio u ustima“ znači da njegova usta i srce nisu bili jednaki. Njegova usta predstavljaju vanjštinu, što znači da je u djelima bio pravednik, jer se djelima nema što dodati, ali u svom srcu, odnosno u namjeri, nije bio kao u djelu. Djelo koje je vidljivo ljudima pokazuje da želi izvršavati Stvoriteljeve zapovijedi kako bi Mu ugodio izvršavanjem Njegove volje kroz mitzvot. No u svom srcu misli samo na vlastitu korist, a ne na korist Stvoritelja. Stoga njegova usta i srce nisu jednaki.

Zato je u djelovanju Ezav izgledao potpun, poput potpuno ispravnog čovjeka. To je značenje riječi: „Ezav je bio čovjek polja“, odnosno nije imao više posla obavljati u polju, budući da rad u polju počinje oranjem, koje se odnosi na preokretanje kelim primanja. To nije za njega, jer mu je dovoljno da sve održava u vanjštini, što se naziva „njegovim ustima“, odnosno da njegova usta i srce nisu jednaki. Zato se Ezav naziva „čovjekom polja“, što znači da je polje primanje za sebe, a u tome je on potpun i nema više što dodati.

To nije tako kod Izaka i Jakova. Za njih je rad u polju bio trud i molitva u polju, kao što je napisano za Izaka: „I Izak izađe lutati poljem“, što znači molitvu. Kao što su rekli naši mudraci, Izak je uspostavio poslijepodnevnu molitvu, kada je molio da uzdigne Shechinu (Božanstvenost) iz prašine, što znači da kli davanja, koja treba biti u kraljevstvu neba u umu i srcu, bude radi davanja.

Međutim, Ezav, koji je bio čovjek polja, nije ispravio ništa kako bi radio radi davanja. Naprotiv, kod njega je sve bilo samo radi vlastite koristi. Zato Zohar tumači izraz „čovjek polja“ kao „pljačkati ljude i ubijati ih“. Zohar također tumači „čovjeka polja“ time što njegovo nasljedstvo nije u nastanjenom mjestu, nego na pustome mjestu, u pustinji, u polju. Zato se naziva „čovjekom polja“.

Kad čovjek radi samo za sebe, to se smatra krađom aspekta čovjeka koji je u njemu, odnosno aspekta o kojem je rečeno: „Vi se nazivate ‘čovjekom’, a narodi svijeta ne nazivaju se ‘čovjekom’.“ Taj aspekt biva mu ukraden kad radi za vlastitu korist.

Štoviše, budući da prijestup dovodi do novog prijestupa, on ubija čovjeka u sebi kad djeluje radi sebe. To je značenje riječi Zohara: „i ubijati ih“. O tome je rečeno: „Jer njegovo nasljedstvo nije u nastanjenom mjestu“, gdje je „nastanjeno mjesto“ mjesto u kojem prebivaju ljudi, kao u riječima: „Vi se nazivate ‘ljudima’“, „nego na pustome mjestu“, mjestu razbijanja posuda, jer se ondje otkrila želja za primanjem radi sebe, pa je svijet postao pust.

Međutim, za Jakova je napisano: „I reče: ‘Evo, miris moga sina kao miris polja koje je Gospodin blagoslovio’“, budući da je Jakov uspostavio večernju molitvu, kao što je napisano: „I dođe na jedno mjesto“, što znači da je uspostavio večernju molitvu. Također je napisano za Jakova: „I gle, zdenac u polju, a pokraj njega ležahu tri stada ovaca.“ Zohar tumači (VaYetze, stavka 92): „I pogleda, i gle, zdenac u polju.“ Vidio je viši zdenac, koji je Nukva, jedan nasuprot drugome, što znači da je donji zdenac bio usmjeren nasuprot višem zdencu.

Trebamo tumačiti da je, kad je Jakov uspostavio donji zdenac, njegova namjera bila njegov vlastiti zdenac, odnosno polje, što znači da ga je uspostavio da bude kao ono gore. To jest, kao što je gore Malchut Kedushe Masach, odnosno na želji za primanjem radi sebe postoji Masach koji podiže Ohr Hozer (Odbijenu Svjetlost), što znači da sve što želi primiti želi primiti zato da bi mogla davati. Isto tako, on je uspostavio samoga sebe tako da sva njegova djela budu radi davanja.

Stoga, kad je Jakov došao Izaku, budući da je Jakov srednja linija, u kojoj se otkriva sva cjelovitost, zato je napisano da je Izak rekao: „I reče: ‘Evo, miris moga sina kao miris polja koje je Gospodin blagoslovio.’“ To jest, kad je kraljevstvo neba, koje se naziva „poljem“, primilo ispravak srednje linije, ono se naziva „poljem koje je Gospodin blagoslovio“, što znači da se ovdje otkrivaju užitak i zadovoljstvo koje je Stvoritelj pripremio za stvorenja. To je razlika između „čovjeka polja“, „lutati poljem“ i „mirisa polja“.