Rav Baruch SHalom Ashlag
Potreba za ljubavlju prijatelja
Članak br. 14, 1988.
Postoje mnoge prednosti u tome:
1) To izvodi čovjeka iz samoljublja ka ljubavi prema drugima. Kao što je rabi Akiva rekao: „Voli bližnjega svoga kao sebe samoga veliko je pravilo Tore“, jer kroz to može doći do ljubavi prema Stvoritelju.
Međutim, trebamo znati da ljubav prema drugima ili rad za dobro drugih nije svrha stvaranja, kako to razumiju sekularni ljudi. Svijet nije stvoren da bi čovjek činio dobro drugome. Naprotiv, svijet je stvoren da bi svatko primio užitak za sebe. To što kažemo da moramo raditi za dobro drugih samo je ispravak stvaranja, a ne svrha stvaranja. Ispravak je u tome da se, kako bi se spriječio sram, uspostavi ispravak davanja, što je jedini način da stvorenja prime potpuno zadovoljstvo i užitak za sebe bez mane srama.
U vezi s time trebamo protumačiti ono što Zohar kaže o stihu: „Milosrđe naroda je grijeh“; sve dobro koje čine, čine za sebe.
Možemo protumačiti da se „sve dobro“, što znači djela milosrđa koja čine, odnosi na njihovu namjeru, koja se naziva „za njih“, odnosno za njih same. To znači da djeluju prema vlastitom razumijevanju, a ne onako kako nam je rečeno da izvršavamo, prema „voli bližnjega svoga kao sebe samoga“, kao zapovijedi Stvoritelja, koji je stvorio svijet s ciljem da čini dobro Svojim stvorenjima. Mitzvot koje su nam dane služe samo za pročišćenje ljudi, kroz što će postići Dvekut (prianjanje) sa Stvoriteljem. To će im pomoći da prime zadovoljstvo i užitak te ostanu u Dvekutu sa Stvoriteljem.
2) Kad se prijatelji ujedine u jednu cjelinu, dobivaju snagu cijeniti svrhu svojega rada — postići Lishma (u Njezino ime). Također, pravilo prema kojem su odgojeni jest, kao što je rekao Maimonides: „Žene, djeca i neuki ljudi uče se raditi iz straha i radi nagrade. Sve dok ne steknu znanje i mnogo mudrosti, ta im se tajna otkriva malo po malo.“
A budući da moramo čekati „dok ne steknu mnogo mudrosti“ da bismo im rekli da trebaju raditi u Lishma, i kako velik broj među masama prirodno ostaje u Lo Lishma (ne u Njezino ime), te budući da se manjina prirodno poništava pred većinom, kad prijatelji žele hodati putem koji vodi do Lishma, kako bi izbjegli poništenje pred kolektivom, prijatelji se ujedinjuju i svaki je posvećen drugima. Njihov je cilj postići ljubav prema Stvoritelju kroz ljubav prema drugima, kao što je napisano: „I ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom.“
Iz toga slijedi da time što postaju jedan kolektiv, premda malen, već se smatraju kolektivom, a taj kolektiv nije podređen većini kolektiva. Tako mogu raditi na ljubavi prijatelja s ciljem da postignu ljubav prema Stvoritelju.
Iako se zapovijed „voli bližnjega svoga kao sebe samoga“ odnosi na cijeli Izrael, cijeli Izrael ne hoda putem prelaska iz ljubavi prema drugima u ljubav prema Stvoritelju. Također postoji pravilo da kad se ljudi ujedine, upijaju međusobna mišljenja, a pitanje Lishma — koje je suštinski cilj Tore i mitzvot — još nije učvršćeno u čovjekovu srcu, što znači da je glavna namjera da kroz izvršavanje Tore i mitzvot mogu postići Lishma. Stoga, povezivanjem s drugima, njihova mišljenja slabe njegovo viđenje Lishma. Zato je bolje služiti i povezivati se s ljudima koji razumiju da je „voli bližnjega svoga kao sebe samoga“ samo sredstvo za postizanje ljubavi prema Stvoritelju, a ne zbog samoljublja, nego da je čitav cilj činiti dobro Stvoritelju. Stoga čovjek treba paziti s kim se povezuje i znati s kim stupa u vezu.
To je korist ljubavi prijatelja u posebnoj skupini, gdje svi imaju jedan cilj — postići ljubav prema Stvoritelju. No kad se čovjek povezuje s običnim ljudima, iako se bave Torom i mitzvot, oni nisu na putu postizanja cilja davanja Stvoritelju, jer su odgojeni radi primanja, što se naziva Lo Lishma. Stoga, ako se poveže s njima, usvojit će njihova mišljenja i reći da se ne isplati hodati putem Lishma, jer je Lishma teže od Lo Lishma, budući da je Lishma protiv prirode. Zato čovjek treba paziti da se ne povezuje s ljudima koji nisu stekli mnogo mudrosti i nisu došli do spoznaje da je bit rada za Stvoritelja radi Stvoritelja, a ne radi sebe samih.
No pitanje „voli bližnjega svoga kao sebe samoga“ odnosi se na čitav Izrael. Ipak, dano nam je pravilo da unaprijed znamo s kim se povezujemo. Razlog je taj što prije nego što čovjek bude nagrađen izlaskom iz samoljublja, uvijek osjeća da je to teško. To je zato što se tijelo tome opire, a ako je u okolini grupe ljudi koji su ujedinjeni istim stavom, koji cijeni cilj, a ne rad, tada cilj u njemu neće oslabjeti.
Ali ako čovjek nije stalno zajedno sa svojim prijateljima, vrlo mu je teško držati se cilja davanja. Potrebna mu je milost Nebesa kako ne bi oslabio u svom umu, koji je prethodno shvatio da je bolje raditi i hodati putem rada davanja.
Ipak, odjednom mu dolaze misli da je bolje slijediti mnoštvo, da ne treba biti iznimka, premda je dok je bio povezan s prijateljima mislio drukčije. Kao što smo rekli gore: dok nije povezan s kolektivom male grupe, odmah se predaje kolektivu masa i upija njihova mišljenja da je dovoljno izvršavati Toru i mitzvot u svim pojedinostima i preciznostima, i usmjeriti se na to da izvršavamo Kraljevu zapovijed, koji nam je zapovjedio preko Mojsija i mudraca nakon njega. Zadovoljni smo time, jer ćemo za to primiti nagradu, i vjerujemo našim mudracima koji su rekli: „Možeš vjerovati svome Gospodaru da će ti platiti za tvoj rad“, pa zašto bismo razmišljali o bilo čemu više od toga? Kao što kažu: „Ako ovo izvršavamo, zadovoljni smo.“
Kao što rabi Hananiah Ben Akashiah kaže: „Stvoritelj je želio pročistiti Izrael, stoga im je dao obilje Tore i mitzvot.“ To znači da su nam sva Tora i mitzvot dane kako bismo imali veliku nagradu.
Tako je sada čovjek postao mudriji nego dok je bio ujedinjen sa zajednicom, kad je razumio da čovjek jednostavno treba raditi za Stvoritelja, a ne za vlastitu korist, te izaći iz samoljublja i biti nagrađen Dvekut sa Stvoriteljem. I premda je vidio da je teško izaći iz samoljublja, razumio je da je to istinit put, odnosno da čovjek treba doći do rada u Lishma.
Ali dok je odvojen od tog društva, odmah pada pod mišljenje većine, što je mišljenje većine svijeta. Drugim riječima, većina Izraela još nije došla do onoga što je rekao Maimonides: „Dok ne steknu mnogo mudrosti, ta im se tajna otkriva“, što je nužnost rada u Lishma.
A kad ta osoba uđe u društvo čiji je put da je potrebno postići Lishma, postavlja se pitanje: „Kako je ova osoba dospjela na takvo mjesto?“ Moramo vjerovati da je to došlo odozgo.
Sukladno tome trebamo razumjeti zašto se poslije udaljava od društva. Trebamo reći, kao što je Baal HaSulam rekao, da kad čovjek počne hodati putem Lishma — a sigurno je da taj cilj dolazi čovjeku kojem je dano buđenje za put istine — a zatim iz nekog razloga postane nemaran u tom radu i vrati se putu kolektiva, postavlja pitanje: „Zašto mu nije dano još jedno buđenje odozgo?“
Dao je alegoriju za to. To je poput čovjeka koji pliva u rijeci. Na pola puta oslabi, a čovjek koji pliva pored njega gurne ga kako bi počeo sam plivati. Osoba koja ga pokušava spasiti daje mu nekoliko potisaka, ali ako vidi da on ne sudjeluje, napušta ga i udaljava se. Samo kad vidi da nakon potiska počinje sam plivati, nastavlja ga gurati svaki put dok ne izađe iz opasnosti. Ali ako ne sudjeluje, napušta ga.
Isto je i u radu. Čovjek prima buđenje odozgo kako bi došao na mjesto gdje ljudi svjesno rade da bi došli do davanja zadovoljstva Stvoritelju. Čovjeku se daje nekoliko buđenja, ali ako ne uloži napor da to postigne, nalazi izgovore za sebe i mora pobjeći iz bitke. Tako čovjek ostaje pravednik; to jest, napuštanjem tog društva uvijek je u pravu. I opravdavajući sebe, zaista osjeća da je pravednik.
Stoga se čovjek mora držati društva. A budući da su ujedinjeni, i oni se smatraju kolektivom. Međutim, njihov je veliki kolektiv, dok je njegovo društvo mali kolektiv. A kolektiv se ne poništava pred kolektivom.
3) Postoji posebna snaga u prianjanju prijatelja. Budući da pogledi i misli prelaze s jednoga na drugoga kroz njihovo prianjanje, svaki se uključuje u snage drugoga i time svaki pojedinac ima snagu cijelog društva. Stoga, premda je svaka osoba pojedinac, ona ima snagu cijelog društva.