Što znači da je Tora dana iz tame u radu?

Članak 21, 1988.

U Midrashu (VaYikra, 6. poglavlje) piše: „Naši mudraci kažu: ‘Narodi svijeta nisu primili Toru jer je dana iz tame. Za njih je rečeno: „Jer će tama prekriti Zemlju“ (Izaija 60:2). Ali Izrael je primio Toru jer je dana iz tame, kao što je napisano (Ponovljeni zakon 5): „Dok si slušao glas iz tame.“ Za njih je rečeno (Izaija 60): „Gospod će zasjati nad tobom i Njegova će se slava vidjeti nad tobom.“’”

Trebamo razumjeti zašto je Tora dana iz tame i zašto je narodi svijeta nisu htjeli primiti iz tame. Kao da je Stvoritelj namjerno dao Toru iz tame kako je narodi svijeta ne bi primili. Također trebamo razumjeti zašto je Izrael ipak primio Toru iz tame.

Najprije moramo znati što je tama u radu. Stvar je u tome da, budući da je svrha stvaranja „činiti dobro Svojim stvorenjima“, kad je čovjek zadovoljan svojim životom, smatra se da svijet za njega svijetli, odnosno da uživa u svijetu. Ali ako ne nalazi zadovoljstvo u životu, kaže: „Svijet mi je potamnio.“

Poznato je da u radu posude davanja nazivamo „Izrael“, a posude primanja „narodima svijeta“. Stoga, kad se čovjek želi približiti Stvoritelju, odnosno koristiti posude davanja, ali ne može jer se tijelo tome protivi, budući da njegovo tijelo proizlazi iz posuda primanja, tada čovjek osjeća da mu je svijet potamnio. To je zato što razumije da, ako ne može steći posude davanja, nikada neće biti nagrađen višom Svjetlošću, koja je Svjetlost „činjenja dobra Njegovim stvorenjima“.

Slijedi da tama koju osjeća zbog toga što sam ne može steći kelim (posude) davanja stvara u njemu potrebu da mu netko pomogne steći te kelim. Prema pravilu: „Nema Svjetlosti bez kli (posude), nema ispunjenja bez nedostatka“, proizlazi da je sada stekao potrebu za Svjetlošću Tore. Kao što su naši mudraci rekli: „Stvorio sam naklonjenost zlu; stvorio sam Toru kao začin.“

Dakle, Tora se daje upravo onima koji imaju nedostatak, a taj se nedostatak naziva „tama“. To je značenje riječi: „Tora je dana iz tame.“ Odnosno, onaj tko osjeća tamu u svom životu zato što nema posude davanja prikladan je primiti Toru kako bi ga, kroz Toru, Svjetlost u njoj preobrazila te stekao posude davanja. Kroz njih će biti sposoban primiti užitak i zadovoljstvo, jer su oboje uključeni u Toru: 1) kli (posuda) – da želi davati. 2) Zatim prima užitak i zadovoljstvo u posude davanja.

Naprotiv, narodi svijeta nisu primili Toru jer je dana iz tame. U radu, „narodi svijeta“ znače da se tijelo sastoji od sedamdeset naroda koji žele Toru ne zato što osjećaju tamu kad nemaju posude davanja. Naprotiv, njihova je jedina želja za posudama primanja i nemaju nikakvu želju izaći iz te vlasti. Oni žele Toru kako bi sebi dodali još više Svjetlosti, odnosno još više užitka od onoga što primaju iz tjelesnih stvari. To jest, žele i budući svijet, kao što je napisano u Zoharu: „Zavijaju poput pasa: ‘Hav, Hav (daj, daj), daj nam bogatstvo ovoga svijeta i daj nam bogatstvo budućega svijeta.’“ Drugim riječima, bogatstvo ovoga svijeta nije im dovoljno, nego žele i bogatstvo budućega svijeta.

Iz toga proizlazi da je Tora dana upravo onima koji osjećaju da njima vlada njihova volja za primanjem. Oni vape iz tame jer im je potrebna Tora kako bi ih izbavila iz tame, koja je vlast posuda primanja, na kojima su učinjeni Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost, tako da na tom mjestu ne može zasjati nikakva Svjetlost. Upravo je to mjesto uzrok potrebe za primanjem Tore.

Zbog toga, budući da je Tora došla zbog tame, Tora čini dvije stvari: 1) „Svjetlost u njoj ga preobražava.“ Tada Tzimtzum i skrivenost napuštaju njegove posude primanja jer ondje gdje je imao posude primanja sada je nagrađen posudama davanja. To je značenje riječi: „I Gospod će zasjati nad tobom.“ To jest, kao što Stvoritelj želi davati, tako će i čovjek biti nagrađen željom za davanjem. 2) Nakon što je nagrađen posudama davanja, odnosno nakon što mu je dana sposobnost raditi Lishma (u Njezino ime), što se naziva „učiti Toru Lishma“, tada mu se otkrivaju tajne Tore, kao što kaže rabi Meir (u Mishni, Avot). To je značenje riječi: „I Njegova će se slava vidjeti nad tobom“, odnosno slava Stvoritelja, što je otkrivenje Božanstvenosti. „Vidjet će se nad tobom“, jer tada čovjek biva nagrađen time da su „Tora, Izrael i Stvoritelj jedno“.

Međutim, narodi svijeta, kojima Tora nije potrebna kako bi izašli iz tame, odnosno iz posuda primanja, nego im je potrebna kako bi bogatstvu ovoga svijeta pridodali bogatstvo budućega svijeta, kao što je rečeno: „Daj, daj“, takvi ljudi, koji su u stanju „naroda svijeta“, kažu da im Tora nije potrebna da ih izbavi iz tame jer oni posude primanja za sebe smatraju „Svjetlošću“. Naprotiv, oni žele da Svjetlost Tore uđe u primatelja.

Za njih stih kaže: „Jer će tama prekriti Zemlju.“ To jest, neće biti nagrađeni Svjetlošću Tore jer je „Svjetlost Tore dana iz tame“. Drugim riječima, onaj tko osjeća da se nalazi u tami smatra se „Izraelom“, kojem je Tora potrebna kako bi osvijetlila njegovu tamu. Oni bivaju nagrađeni riječima: „Gospod će zasjati nad tobom“ i „Njegova će se slava vidjeti nad tobom“.

Sada možemo razumjeti ono što su naši mudraci rekli (Avot, 1:17): „Nije učenje ono što je važno, nego rad.“ Također, u traktatu Kidushin (40b) rekli su: „Postavljeno im je pitanje: ‘Što je veće, mnogo učenja ili mnogo rada?’ Rabi Tarfon odgovorio je: ‘Mnogo rada.’ Rabi Akiva odgovorio je: ‘Mnogo učenja.’ Svi su odgovorili i rekli: ‘Mnogo učenja, jer učenje vodi radu.’“ Trebamo razumjeti njihove riječi u radu, budući da doslovno značenje dopušta mnoga tumačenja.

U radu, odnosno kad želimo doći do rada radi davanja, a ne radi primanja za sebe, naravno da moramo u praksi izvršavati svih 613 mitzvot (zapovijedi/dobrih djela). Onaj tko uči Toru, ali ne želi stvarno izvršavati 613 mitzvot, uči znanje, kao što se uče izvanjska učenja. Kao što su naši mudraci rekli (Eicha Rabbah 2:17): „Ako ti netko kaže: ‘Među narodima postoji mudrost’, vjeruj mu. ‘Među narodima postoji Tora’, ne vjeruj mu.“ To znači da čovjek može učiti Toru, ali ako je neznabožac, koji ne izvršava mitzvot, što ga i čini neznabošcem, tada se ono što uči naziva „znanjem“, a ne „Torom“.

Zbog toga onaj tko želi raditi radi davanja mora započeti rad djelom, a zatim započeti s namjerom, odnosno pridružiti djelu namjeru davanja. Međutim, kako možemo postići namjeru davanja? Poznato je da čovjek može raditi pod prisilom, iako „njegovo srce nije s njim“. To jest, čovjek može biti prisiljen raditi protiv svoje volje. Može nadvladati svoju želju i učiniti nešto protiv vlastite volje. Ali promijeniti srce, odnosno želju i čežnju, to čovjek ne može.

Budući da je čovjek stvoren s prirodom da prima samo za sebe, kako onda može usmjeriti svoju namjeru na davanje? To je protiv njegove prirode! Kako čovjek može djelovati protiv svoje prirode i svoje želje, koja je usmjerena isključivo na primanje? Može li se prisiliti da svoje srce usmjeri namjerom davanja?

Nadalje, moramo znati da je Tora dana kako bi pročistila Izrael. To jest, sva djela koja nam je dao izvršavati služe jedino tome da steknemo tu namjeru davanja. Kako onda možemo postići navedeno, kad nad srcem i željom ne može biti prisile?

Baal HaSulam tumači riječi: „...koje je Bog stvorio da se čini.“ „Koje je Bog stvorio“ znači da je upravo na tome čovjek pozvan „činiti“, na onome što je On stvorio. Trebamo tumačiti da se izraz „koje je Bog stvorio“ odnosi na stvaranje koje se naziva „postojanje iz odsutnosti“, odnosno na volju za primanjem. Izraz „da se čini“ odnosi se na stvorenja, koja na tu volju moraju staviti namjeru davanja. To znači da je sve što stvorenja trebaju učiniti jedino to da budu sposobna usmjeriti svoju namjeru na davanje. To se naziva: „...koje je Bog stvorio da se čini.“ To činjenje pripada stvorenjima.

Prema tome, trebamo protumačiti da se prethodno pitanje: „Što je veće, mnogo učenja ili rad?“ ne odnosi na rad koji niži moraju izvršavati, jer je sasvim jasno da bez rada nema ničega, budući da najprije moramo u praksi izvršavati svih 613 mitzvot. Umjesto toga, trebamo razumjeti da se to odnosi na samu Toru, koja se naziva Talmud (učenje). Prema tome, pitanje: „Što je veće, mnogo učenja ili mnogo rada?“ znači da Tora govori s dva aspekta: 1) S aspekta pravila, odnosno na koji način trebamo izvršavati mitzvot. Tu postoji pitanje mjere mitzvot. Uzmimo za primjer Tzitzit (odjevni predmet s četiri resa). Moramo proučiti pravila Halache (židovskog zakona) o potrebnoj veličini Talita (molitvenog ogrtača) i Tzitzita, kao i pravila koja se odnose na ostale mitzvot. To se naziva „otkrivenim“ dijelom Tore jer su te mitzvot vidljive i ne može se reći da čovjek u njima griješi, budući da, ako obraća pozornost na ono što je vidljivo, može ih ispravno izvršavati. Zato se taj dio naziva „otkrivenim“. 2) Dio Tore koji ne govori o pravilima i zakonima koje izvršavamo djelima, nego o pričama i predajama naših mudraca te nema izravne veze sa 613 mitzvot. Pitanje je: koji je dio Tore veći, odnosno važniji čovjeku, i kojem bi trebao posvetiti više pažnje?

„Učenje“ se odnosi na dio Tore koji je samo učenje, bez rada, jer ovdje ne govorimo o praktičnom dijelu, odnosno o tome kako izvršavati mitzvot. To se naziva „učenjem“, odnosno Torom bez rada.

Rabi Tarfon kaže da je rad veći. To jest, važniji je dio Tore koji govori o izvršavanju mitzvot, jer je najvažnije poznavati pravila koja se odnose na mitzvot. Rabi Akiva kaže da je učenje veće, a svi su odgovorili kao rabi Akiva: „Mnogo učenja.“ Koji je razlog? Zato što učenje vodi radu.

Trebamo protumačiti njihove riječi da „učenje vodi radu“. To znači da je, premda je početak rada u otkrivenom dijelu Tore, koji govori o izvršavanju mitzvot, to samo početak. Tora i mitzvot dane su prvenstveno kako bi pročistile čovjeka. To znači, kao što je napisano u eseju „Predgovor Mudrosti Kabale“, da „pročišćenje“ znači izaći ispod vlasti volje za primanjem za sebe i raditi isključivo radi davanja. To se naziva: „...koje je Bog stvorio da se čini.“ Taj rad, koji se obavlja nad stvorenjem zvanim „primanje za sebe“, odnosno stavljanje namjere davanja na njega, glavni je posao koji niži moraju izvršiti kako bi mogli primiti užitak i zadovoljstvo koje im Stvoritelj želi dati.

Kako bi postigao stanje „rada“, što znači da čovjek radi isključivo radi Stvoritelja, a ne radi sebe, čovjek još uvijek može nadvladati otkriveni dio 613 mitzvot prisiljavajući se da ih izvršava. Međutim, skriveni dio, odnosno namjera, pripada srcu, a tu se čovjek ne može prisiliti. To jest, ako srce ne želi raditi i voljeti druge, čovjek je bespomoćan.

U tom stanju, kad čovjek želi raditi radi Stvoritelja, a tijelo se tome protivi, shvaća da sam ne može raditi radi Stvoritelja. Iz toga proizlazi da je sada naučio nešto novo, što nije znao prije nego što je započeo rad davanja: da je potpuni grešnik, jer ne želi raditi radi Stvoritelja. Prije nego što je započeo rad davanja, također je znao da još ne radi radi Stvoritelja, ali tada je mislio da sve ne čini radi Stvoritelja samo zbog nemarnosti i lijenosti te da će, čim to odluči, uspjeti sve činiti radi Stvoritelja.

Zbog toga ga nije zabrinjavalo što to sada ne čini. Mogao je reći da je razlog nedostatak vremena, ali bio je siguran da je u njegovoj moći činiti sve radi Stvoritelja. Postoji pravilo da čovjeka ne zabrinjava ono što može učiniti, jer to uvijek može učiniti kasnije. To što to još nema pripisuje samo načinu na koji na to gledaju drugi.

Ali sada, kad je započeo rad davanja i uložio velik trud, a ipak vidi da ne napreduje, štoviše, nakon svega uloženog rada pao je u očaj, sada vidi da je zlo u njemu toliko veliko da zaključuje kako rad davanja nije namijenjen njemu. To prepoznavanje naziva se „grešnik“. To jest, sada izvan svake sumnje zna da je njegovo tijelo nepopustljivo i da ga nije moguće promijeniti tako da radi radi Stvoritelja. Može ga nagovoriti samo da čini ono što je otkriveno, u akciji, i dobrim djelima. Ali njegovo srce nije s njim. Zato tek sada može utvrditi da ima naklonjenost zlu koja je uistinu zla prema Stvoritelju, jer ne želi raditi za Stvoritelja, nego samo za sebe.

Kad čovjek dođe u to stanje i vidi da ima naklonjenost zlu, mora vjerovati onome što su naši mudraci rekli: „Stvorio sam naklonjenost zlu; stvorio sam Toru kao začin“, jer „Svjetlost u njoj ga preobražava“. To jest, budući da je bio porobljen naklonjenošću zlu te prisiljen raditi radi sebe, a ne radi Stvoritelja, sada se, kroz Svjetlost Tore, preobražava i može raditi radi Stvoritelja. To se naziva „dobrim djelima“, odnosno djelima koja su usmjerena isključivo na davanje Stvoritelju, a ne na vlastitu korist.

Prema tome, vidimo da je bez Svjetlosti Tore nemoguće davati. Iz toga proizlazi da se dio Tore koji čovjek uči, a koji ne govori o pravilima i zakonima, naziva „radom“, kao što je napisano: „mnogo rada“, odnosno dio Tore koji govori o izvršavanju mitzvot.

A to je značenje izraza „mnogo učenja“, odnosno dijela Tore koji govori o pričama, predajama i tumačenjima naših mudraca i slično, dijela Tore koji se ne odnosi na samo izvršavanje mitzvot. To se naziva „učenjem“. Zato su svi odmah rekli: „Mnogo učenja“, „jer učenje vodi radu“. Ovdje izraz „rad“ označava namjeru u radu, koja se smatra skrivenim dijelom. Zahvaljujući tome čovjek će moći usmjeriti svoje srce da radi radi Stvoritelja, a to se naziva „radom“, kao što je napisano: „...koje je Bog stvorio da se čini.“ To činjenje odnosi se na srce, kako bi čovjek imao snagu raditi, odnosno da srce poželi raditi radi Stvoritelja.