Tri molitve

Članak br. 30, 1985.

Napisano je u Zoharu, Balak (stavka 187): „Tri su ona koja se nazivaju ‘molitvom’: molitva Mojsija, molitva Davida i molitva siromaha. Od te tri, koja je najvažnija? Molitva siromaha. Ta molitva prethodi molitvi Mojsija i prethodi molitvi Davida. Koji je razlog? Zato što je siromah slomljena srca, a napisano je: ‘Gospodin je blizu onima slomljena srca.’ Siromah se uvijek prepire sa Stvoriteljem, a Stvoritelj sluša i čuje njegove riječi: ‘Molitva siromaha kad klone (također: kad se obavije).’ Trebalo je pisati: ‘kad je obavijen’; što znači ‘kad se obavije’? To znači da on stvara odgodu, odgađajući sve molitve na svijetu, koje ne ulaze dok njegova molitva ne uđe. Samo se Stvoritelj sjedinjuje s tim jadikovkama, kao što je napisano: ‘i izlijeva svoje riječi pred Gospodinom.’ Sve vojske Nebesa pitaju jedna drugu: ‘Što Stvoritelj čini? Čime se bavi?’ Odgovaraju im: ‘On se s velikom ljubavlju sjedinjuje sa Svojim kelim’, odnosno s onima slomljena srca. Ta molitva uzrokuje odgodu i odgađa sve molitve na svijetu.”

U vezi s ove tri molitve trebamo razumjeti razliku između molitve Mojsija, Davida i siromaha. U čemu je važnost siromaha, koji ima pritužbe prema Stvoritelju i zbog kojega odgađa sve molitve? Također trebamo razumjeti što znači da on odgađa sve molitve na svijetu? Zar Stvoritelj nije u stanju odgovoriti na sve molitve odjednom? Zar Mu je potrebno vrijeme, kao da moraju čekati u redu jedna za drugom?

To ćemo protumačiti u radu, jer se sve ove molitve odnose na jednog čovjeka. To su tri uzastopna stanja u poretku rada. Nalazimo da postoje tri nedostatka za čije ispunjenje čovjek treba moliti Stvoritelja: 1) Tora, koja se naziva „Mojsije“, 2) kraljevstvo Nebesa, 3) siromah, koji je slomljena srca, što se odnosi na njegov kli.

Trebamo razumjeti zašto kaže: „Gospodin je blizu onima slomljena srca“, što se naziva „blizu“. Učimo da „blizu“ znači jednakost forme. Ali kako možemo govoriti o jednakosti forme sa Stvoriteljem ako je čovjek slomljena srca? Također trebamo razumjeti ono što učimo: „Gospodin je blizu svima koji Ga prizivaju u istini.“ Odnosno, što znači „blizu“? Istina se naziva „blizu“, a slomljeno srce ne naziva se „blizu“. Također trebamo razumjeti pritužbu koju siromah ima prema Stvoritelju, kao da Stvoritelj kaže da je siromah u pravu, jer vidimo da Ga zbog tih pritužbi sluša više nego druge, kao što je rečeno u gore navedenim riječima svetog Zohara.

No, u Zoharu („Predgovor Knjizi Zohar“, stavka 174) napisano je: „Rabi Shimon započe: ‘Onaj tko se raduje blagdanima, a ne daje svoj udio Stvoritelju.’“ U Zoharu (stavka 175) objašnjava što je Stvoriteljev udio: „Stvoriteljev udio jest razveseliti siromaha koliko god može, jer za blagdana Stvoritelj dolazi vidjeti Svoje razbijene kelim.“

U Sulamu (komentaru Ljestve na Zohar) tumači zašto Stvoriteljev udio pripada siromahu, što se odnosi na razbijanje posuda koje je prethodilo stvaranju svijeta. Njegovim riječima: „Razbijanjem kelim od Kedusha i njihovim padom u odvojene BYA, iskre Kedusha pale su u Klipot. Iz njih u područje Klipot dolaze sve vrste užitaka i maštarija, jer ih iskre prenose u čovjekovo primanje i za njegovo zadovoljstvo. Time uzrokuju svakojake prijestupe, poput krađe, pljačke i ubojstva.“

Prema tome, trebamo protumačiti što znači da siromahova pritužba dolazi iz jadikovke. On kaže: „Zašto sam ja kriv što si me stvorio iz razbijenih posuda, zbog čega u sebi imam sve zle požude i zle misli? Sve mi je to došlo samo zato što potječem iz razbijanja posuda, gdje su prvi put htjeli privući viši obilje u posude primanja s namjerom da primaju radi primanja, a nimalo s namjerom davanja. Zbog toga je u meni usađena samoljublje i zato sam daleko od svega duhovnog i nemam udjela u Kedusha, koja se temelji jedino na posudama koje imaju namjeru davanja. Slijedi da sva moja patnja zbog toga što nemam pristup Kedusha i što vidim da sam daleko od Tebe zbog nejednakosti forme koju imam kao posljedicu samoljublja, koje je cijeli neprijatelj u mom srcu, proizlazi iz njega, jer on uzrokuje sva moja loša stanja. Sve je to došlo zato što si me Ti takvim stvorio!“

Zbog toga dolazi s pritužbama i kaže: „Ne mogu promijeniti prirodu s kojom si me stvorio, ali želim da mi, kao što si mi dao samoljublje, sada daš drugu prirodu, kao što si mi dao prvu, odnosno želju za davanjem, jer se ne mogu boriti protiv prirode koju si utisnuo u mene. Štoviše, imam dokaz da je Tvoja odgovornost što nemam snage nadvladati je. Naši mudraci rekli su (Kidushin 30): ‘Rabi Shimon Ben Levi rekao je: Čovjekova inklinacija svakoga ga dana nadvladava i nastoji ga usmrtiti, kao što je rečeno: "Zlikovac vreba pravednika i nastoji ga usmrtiti." Da nije Stvoriteljeve pomoći, ne bi je mogao nadvladati, kao što je rečeno: "Bog ga neće prepustiti njegovoj ruci."’“

Slijedi da su siromahove pritužbe opravdane. To jest, on nema snage nadvladati je ako mu Stvoritelj ne pomogne, kao što su rekli naši mudraci. Zato dolazi s pritužbom Stvoritelju da samo On može pomoći, i nitko drugi, kao što proizlazi iz riječi naših mudraca, da je Stvoritelj to namjerno uredio kako bi postojala potreba za molitvom, jer „Stvoritelj iščekuje molitvu pravednika“, odnosno onih koji mole da žele postati pravednici. Razlog za to objašnjen je u prethodnim člancima Baal HaSulama.

Stoga slijedi da su njegove pritužbe Stvoritelju zbog toga što ga je stvorio u takvoj niskosti opravdane, što znači da je sam Stvoritelj učinio tako da ne može očekivati pomoć ni od koga osim od Stvoritelja. Zato se molitva siromaha naziva „slomljena srca“, što znači da proizlazi iz razbijanja posuda. Slijedi da je tvrdnja onoga slomljena srca istinita tvrdnja, a istina se naziva „blizu“ jer je u jednakosti forme sa Stvoriteljem. Zato se na ovu molitvu odgovara prva, jer ovdje započinje poredak rada.

Time ćemo razumjeti ono što smo pitali: ovdje kaže da „blizu“ znači slomljena srca, a ondje učimo da je „blizu“ istina, kao što je napisano: „Gospodin je blizu svima koji Ga prizivaju u istini.“ Odgovor je da je tvrdnja onoga slomljena srca istinita tvrdnja. Slijedi da je to jedno te isto, što znači da moramo znati kako, kad dolazimo moliti Stvoritelja, moramo Mu govoriti riječi istine.

To je ono što smo objasnili u prethodnom članku (br. 29, Tav-Shin-Mem-Hey), da kad čovjek dolazi moliti Stvoritelja, treba Ga zamoliti da mu pomogne: „Budući da sam uistinu u najgorem stanju na svijetu. Jer, premda možda postoje ljudi niži od mene, i u Tori i u radu, oni ne osjećaju istinu onako kako ja vidim svoje stanje. Zato još nemaju nedostatak koji ja imam i zato ne trebaju Tvoju pomoć toliko kao ja. Ali ja doista vidim svoje pravo stanje – da sam potpuno odvojen od duhovnosti, unatoč svom radu koji sam uložio, i vremenom i trudom. A sada ipak vidim da su ‘prijašnji dani bili bolji od ovih’, i koliko god se nastojao kretati naprijed, osjećam da idem unatrag.“ To se naziva „istinita tvrdnja“, i upravo se tome može pripisati jednakost forme sa Stvoriteljem, jer čovjek iznosi istinitu tvrdnju.

Time ćemo razumjeti pitanje: „Zašto molitva siromaha odgađa sve ostale molitve? Zar Stvoritelj nije u stanju odgovoriti na sve molitve odjednom?“ Sve tri molitve moramo promatrati unutar jednog čovjeka. To znači da nije moguće odgovoriti na sve što čovjek traži osim prema redoslijedu stupnja koji čovjek može primiti. Odnosno, ako nešto primi, to mora biti za njegovo dobro. Ali kad bi primio neko ispunjenje koje želi prije vremena, bilo bi mu na štetu, pa njegova želja zasigurno neće biti ispunjena, jer Stvoritelj mu želi činiti dobro, a ne nanositi štetu.

Stoga niži mora primiti odozgo prema onome što mu je uistinu potrebno. Zato najprije mora moliti za svoje siromaštvo, odnosno da iznese pritužbu što ga je Stvoritelj stvorio s voljom za primanjem, za koju osjeća da uzrokuje svo zlo u njemu i sve njegove nevolje. Nakon toga može tražiti da mu bude dano kraljevstvo Nebesa, jer su mu već dane posude davanja i sada već može primiti vjeru, koja se naziva „kraljevstvo Nebesa“.

To jest, čovjek ne može postići prihvaćanje tereta kraljevstva Nebesa, koje se naziva „vjera“, prije nego što stekne posude davanja, kao što piše u Sulamu („Predgovor Knjizi Zohar“, str. 138): „Zakon je da stvorenje ne može od Njega primiti očitu štetu, jer bi to bilo manjkavost Njegove slave da Ga stvorenje doživljava kao Onoga koji čini zlo, budući da to nije primjereno savršenom Djelovatelju. Stoga, kad čovjek osjeća zlo, u toj mjeri poriče Njegovo upravljanje nad sobom i Djelovatelj je skriven od njega.“

Stoga čovjek najprije treba primiti snagu odozgo kako bi stekao drugu prirodu, odnosno želju za davanjem. Nakon toga može tražiti sljedeći stupanj, koji je David, odnosno kraljevstvo Nebesa. Slijedi da molitva siromaha odgađa sve druge molitve, što znači da prije nego što siromah primi ono što traži, čovjek ne može steći više stupnjeve. Zato je napisano: „Molitva siromaha kad klone (također: kad se obavije).“

Nakon toga dolazi druga molitva, molitva za Davida, odnosno za kraljevstvo Nebesa, kada čovjek moli da stekne vjeru, da osjeti Djelovatelja koji Svojim upravljanjem djeluje nad cijelim svijetom. To je zato što sada već može doživjeti Stvoritelja kao Onoga koji čini dobro, kao što je napisano u Sulamu, budući da već ima posude davanja. Stoga sada već može vidjeti kako On čini dobro.

Slijedi da je nemoguće steći vjeru, koja je kraljevstvo Nebesa, prije nego što čovjek stekne ispravak svojih svojstava – da uvijek bude spreman davati, a ne primati radi primanja. U suprotnom mu odozgo nije dopušteno steći vjeru. To se smatra time da molitva siromaha odgađa sve ostale molitve. To jest, prije nego što čovjek otkrije svoj nedostatak – da je uronjen u samoljublje i da želi izaći iz njega – besmisleno je tražiti bilo što drugo.

Nakon toga dolazi vrijeme za molitvu Mojsija, koja se odnosi na Toru. To je zato što je nemoguće biti nagrađen Torom prije nego što čovjek stekne vjeru, jer „zabranjeno je podučavati Toru idolopoklonicima“, kao što je rečeno: „Ovo je zakon (Tora) koji je Mojsije postavio pred sinove Izraela.“ A u Zoharu je napisano: „Zabranjeno je podučavati Toru idolopoklonicima“, i: „Onaj tko se obrezao, ali ne izvršava zapovijedi Tore, kao da se nije obrezao, kao što je napisano (Jitro): ‘Ako Mi načiniš žrtvenik od kamena, nemoj ga graditi od tesanoga kamenja, jer ako na nj podigneš svoj mač, oskvrnut ćeš ga.’ Premda si na nj podigao svoj mač, odnosno obrezao se, ipak ga oskvrnjuješ, što znači da si oskvrnuo obrezanje.“

To znači da se čak ni onaj tko je obrezan i ima židovske roditelje još uvijek ne smatra „Izraelom“ u odnosu na Toru, odnosno da nije dopušteno učiti s njim Toru ako ne izvršava zapovijedi Tore. To proizlazi iz gore navedenih riječi Zohara.

U Zoharu (Pinhas, stavka 68) napisano je: „‘I vino veseli čovjekovo srce.’ To je vino Tore, jer vino ima istu brojčanu vrijednost kao Sod (tajna). Kao što vino mora biti skriveno i zapečaćeno kako se ne bi izlijevalo za idolopoklonstvo, tako i Tora mora biti skrivena i zapečaćena, a sve njezine tajne otkrivaju se samo onima koji Ga se boje.“

Tako je molitva za Mojsija, koja je Tora, stupanj koji dolazi nakon kraljevstva Nebesa, koje se naziva strah. To je značenje toga da je Tora dana upravo onima koji Ga se boje. To je također značenje riječi naših mudraca: „Tefillin na ruci prethodi Tefillin na glavi“, jer je napisano: „Priveži ih kao znak na svoju ruku i neka budu kao povez među tvojim očima.“

Sveti Zohar tumači da Tefillin na ruci predstavlja Malchut, a Tefillin na glavi ZA. Tefillin na ruci treba biti pokriven, jer je napisano: „I neka ti bude kao znak na tvojoj ruci“, a oni su objasnili: „Tebi kao znak, a ne drugima kao znak.“ Baal HaSulam rekao je da se Malchut naziva „vjera“. Zato ona mora biti skrivena, što znači da se, budući da je Malchut vjera iznad razuma, naziva „skrivenost“. Stoga, nakon što čovjek stekne vjeru, koja se naziva „kraljevstvo Nebesa“, može biti nagrađen Torom, koja se naziva ZA, na što upućuje Tefillin na glavi, gdje već postoji otkrivanje Tore. Zato su naši mudraci, u vezi sa stihom: „I vidjet će svi narodi zemlje da se nad tobom zaziva ime Gospodnje i bojat će te se“, rekli da se to odnosi na Tefillin na glavi, gdje postoji viđenje.