Idi iz svoje zemlje

Članak br. 5, 1985.

„Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja i iz kuće svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati.”

Ovo je zbunjujuće, jer nije u skladu s redoslijedom stvarnosti. Naime, čovjek najprije izlazi iz kuće svojega oca, zatim iz svojega zavičaja, a tek onda iz svoje zemlje. To je pitanje koje postavljaju tumači.

U duhovnom radu trebamo tumačiti da „tvoja zemlja” dolazi od riječi Ratzon (želja), kao što su naši mudraci rekli za stih: „Neka zemlja pusti travu”, da je bila radosna izvršiti volju svojega Stvoritelja. Prema tome, „Idi iz svoje zemlje” znači iziđi iz svoje želje, iz želje s kojom je čovjek stvoren, a koja se naziva „želja za primanjem užitka i zadovoljstva”, što se smatra samoljubljem. Zato mu je rečeno da iziđe iz samoljublja.

„Iz svojega zavičaja” znači da su otac i potomstvo uzrok i posljedica, razlog i rezultat. To je zato što rezultat proizlazi iz kapi u očevu mozgu. Iz nje kasnije nastaje rezultat, kao što smo objasnili u prethodnim člancima. Drugim riječima, trud koji čovjek ulaže kad ide raditi jest radi primanja nagrade. Ispada da mu trud donosi nagradu. Da nema nagrade, ne bi ulagao nikakav napor. Stoga slijedi da čovjek izvršava Toru i mitzvot kako bi rodio sina, što se naziva nagradom.

Što se tiče nagrade, već smo rekli da postoje dvije vrste nagrade: 1) nagrada na ovome svijetu; 2) nagrada na sljedećem svijetu.

U Zoharu („Predgovor Knjizi Zohar”, stavka 190) piše: „A te dvije”, kaže sveti Zohar, „nisu suština.” U Sulamu (Ljestvama) tamo je objašnjeno da je razlog tome što su izgrađene na temelju samoljublja, koje se naziva „želja za primanjem radi primanja”.

Iz toga slijedi da ako čovjek ulaže napor u Tori i mitzvot radi primanja nagrade za svoju želju za primanjem, tada su i otac, odnosno trud, i potomstvo koje je rođeno iz tog truda, a koje se naziva „nagrada”, u cijelosti utemeljeni na samoljublju. To znači da je kap u očevu mozgu, koja se naziva „trud”, od samoga početka njegova rada bila vođena jedino mišlju o samoljublju. Prirodno, i potomstvo koje je rođeno, odnosno nagrada koju očekuje primiti, također je nagrada samoljublja.

Zato mu je rečeno: „Idi iz svoje zemlje”, odnosno iz svoje želje za primanjem, „i iz svojega zavičaja”, odnosno iz potomstva koje je rođeno. „Iz kuće svojega oca” znači iz nagrade koja je rođena iz kuće tvojega oca, odnosno iz truda koji rađa nagradu samoljublja. Od svega toga čovjek se treba udaljiti.

„U zemlju koju ću ti pokazati.” Ta zemlja znači želju za davanjem. Na toj zemlji, odnosno na želji za davanjem, bit će nagrađen time da mu se Stvoritelj otkrije.

„Koju ću ti pokazati” znači da će mu se Stvoritelj otkriti.

Nasuprot tome, na želji za primanjem postoji Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost te je ondje nastala tama i odvojenost od Života svih života, što uzrokuje tamu.

Stoga ti se ne mogu otkriti na tvojoj želji, nego samo na želji za davanjem, koja se naziva „jednakost forme”. Tada se uklanjaju ograničenje i skrivenost te mu se Stvoritelj otkriva.

„I učinit ću od tebe velik narod.” U Midrash Raba (poglavlje 39) stoji: „Rabi Levi je rekao: ‘Kad je naš praotac Abraham prolazio Aram Naharaimom i vidio ih kako su neobuzdani te jedu i piju, rekao je: ‘Želio bih da nemam udjela u ovoj zemlji.’ Kad je došao do Sulam Tzora i vidio ih kako plijeve u vrijeme plijevljenja i okopavaju u vrijeme okopavanja, rekao je: ‘Želio bih imati udjela u ovoj zemlji.’ Stvoritelj mu je rekao: ‘Tvojem potomstvu dao sam ovu zemlju.’”

Da bismo razumjeli njegove riječi u duhovnom radu, trebamo tumačiti da Eretz (zemlja) znači Ratzon (želja). Be-Aram (u Aramu) sastoji se od istih slova kao Avram. Kad je Abraham prolazio iz Naharaima — Naharaim dolazi od riječi Nahor (osvijetljen) — vidio je da postoje ljudi koji žele samo Svjetlosti. To se naziva „jedenje i pijenje”, kad je cilj usmjeren na nagradu. Zato je rekao: „Da nemam udjela u ovoj zemlji”, što znači da ne želim imati udjela u toj želji, gdje je namjera usmjerena samo na nagradu i gdje se ne cijeni sam rad, nego samo nagrada. Zato je rekao: „Ne želim imati udjela u toj želji.”

„Kad je došao do Sulam Tzora”, Tzor dolazi od riječi Tzar (uzak), što znači da su osjećali Tzarut (tjeskobu, skučenost) u radu. Vidio je da se nalaze na Sulamu (ljestvama), kao što je rečeno za ljestve postavljene na zemlju, kojima vrh doseže nebesa.

„Vidio ih je kako plijeve u vrijeme plijevljenja i okopavaju u vrijeme okopavanja”, što znači da su sve njihove misli bile usmjerene na čovjekov rad i da su svoje namjere usredotočivali na ispravnost svojega rada. Drugim riječima, kelim u koje treba doći obilje trebali su biti ispravni. Nisu obraćali pozornost na plodove, odnosno na nagradu. Umjesto toga, gledali su na redoslijed rada, i to je značenje riječi da su plijevili u vrijeme plijevljenja i okopavali u vrijeme okopavanja.

Tada je rekao: „Želio bih imati udjela u ovoj zemlji”, u toj želji koja teži tome da sam rad bude ispravan. A nagrada, koja predstavlja plodove, nije njihova briga. Za to je rečeno: „Skrivene stvari pripadaju Gospodinu, našem Bogu.” Drugim riječima, nagrada je Stvoriteljeva stvar i mi ne trebamo gledati na nagradu, nego biti zadovoljni u svakom stanju u kojem se nalazimo time što smo bili počašćeni mogućnošću da imamo bilo kakav doticaj s duhovnim radom.

To je za njega velika privilegija.

A samo ono što je otkriveno pripada nama, a to su djela.

Prema tome trebamo tumačiti riječi: „I učinit ću od tebe velik narod.” Gadlut (veličina) upravo je djelovanje. Kod onih koji rade, veličina se nalazi jedino u radu iznad razuma. Samo tamo osjećaju njegovu važnost, ali ne uzimaju u obzir Svjetlosti koje primaju kroz svoj rad, jer Svjetlosti pripadaju području o kojem je rečeno: „Skrivene stvari pripadaju Gospodinu, našem Bogu.” To je Stvoriteljev posao — da čini ono što želi.

Oni od Njega ne traže da im daje, jer to nije njihov cilj. Imaju samo jednu svrhu: donijeti zadovoljstvo Stvoritelju bez ikakve nagrade, jer sva je njihova nagrada u tome što imaju privilegiju služiti Kralju. Nije im važno kakvu službu obavljaju za Kralja, bilo da je riječ o važnoj ili nevažnoj ulozi, jer sve o čemu razmišljaju jest kako mogu razveseliti Kralja.

To znači da, na primjer, nema mnogo ljudi koji žele preuzeti nevažne uloge. Upravo na njih oni odmah skaču, jer na taj način mogu razveseliti Kralja, budući da ih malo ljudi želi.

Pouka je da nema mnogo ljudi koji žele ići putem rada iznad razuma, jer svi misle da se to smatra beznačajnim radom i takav rad doživljavaju kao progonstvo. Zato oni koji žele gledati upravo na to — na svoju mogućnost da razvesele Kralja — žele baš tu ulogu.

Njihov se rad naziva „uzdizanje Shechine iz prašine”. Taj se rad također naziva „Shechina u progonstvu”, i to je jedini rad koji oni žele. Nasuprot tome, rad radi primanja Svjetlosti i obilja odozgo nešto je što žele mnogi ljudi.

Prema tome trebamo tumačiti i ono što su naši mudraci rekli (Shabbat 127): „Rav Yehuda je rekao: ‘Rav je rekao: ‘Dočekivanje gostiju veće je od primanja lica Shechine, kao što je napisano: ‘I reče: Gospodaru moj, ako sam našao milost u Tvojim očima, molim Te, nemoj proći.’’” RASHI tumači: „Nemoj proći” znači da Ga je ostavio i otišao dočekati goste.

Možemo reći da je tu stvar naučio iz onoga što mu je Stvoritelj rekao: „I učinit ću od tebe velik narod”, što znači da je glavno djelo, a ne Svjetlosti. To jest, suština njihova rada jest ljubav prema drugima i oni ne uzimaju sebe u obzir.

Stoga, iako primanje Shechine zasigurno pruža tijelu veće zadovoljstvo nego rad na ljubavi prema drugima, ovdje, nakon što mu je Stvoritelj rekao: „I učinit ću od tebe velik narod”, to znači da ćeš veličinu pronaći prvenstveno u djelima. Zato je ovdje imao priliku pokazati sebe, odnosno biti siguran da ne želi gledati na dobitak, premda je velika dobit biti nagrađen primanjem Shechine.

Ipak, izabrao je djelo, što znači da nije težio nikakvoj nagradi za svoj rad, nego mu je glavno bilo samo djelovanje.

Ovdje je pronašao mjesto za razlučivanje, jer je zasigurno velika stvar odreći se nagrade i prihvatiti nagradu rada. Obično je obrnuto: čovjek radi kako bi primio nagradu. Ali on je učinio suprotno — odrekao se nagrade kako bi primio rad.

To je naučio iz onoga što mu je Stvoritelj rekao: „I učinit ću od tebe velik narod”, kao što je rečeno, da je veličina prvenstveno u djelovanju.