Gospodin je blizu svima koji Ga zazivaju

Članak br. 29, 1985.

U Zoharu, Hukat (78), piše: „Iz ovoga učimo da svatko tko želi pobuditi ono što je na višem stupnju – djelom ili riječju – ako to djelo ili ta riječ nisu učinjeni ispravno, ništa se ne pobuđuje. Svi ljudi na svijetu dolaze u sinagogu kako bi pobudili nešto na višem stupnju, ali malo je onih koji znaju kako pobuditi. Stvoritelj je blizu svima koji znaju kako Ga zazivati i kako ispravno pobuditi određenu stvar. Ali ako Ga ne znaju zazivati, On im nije blizu, kao što je napisano: ‘Gospodin je blizu svima koji Ga zazivaju, svima koji Ga zazivaju u istini.’ Što znači ‘u istini’? ‘U istini’ znači da znaju kako ispravno pobuditi istinsku stvar. Tako je u svemu.“

To znači da onaj tko ne zna kako Ga zazivati ne bi trebao dolaziti u sinagogu, jer ako ne zna kako Ga zazivati, to znači da njegova molitva nije prihvaćena. Iz toga proizlazi opravdanje, pa objašnjava da nije dovoljno samo ne dolaziti u sinagogu zato što čovjek ne zna kako Ga zazivati. Stoga čovjek treba znati što učiniti kako bi naučio kako Ga zazivati i bio blizu Stvoritelju.

Zohar nam dolazi objasniti što trebamo znati, a zatim se trebamo truditi da to i spoznamo. Kaže da je spoznaja jedino istina, odnosno da je onaj tko Ga zaziva u istini blizu Stvoritelju. Prema tome, ako spoznaja znači da Ga je zazivao u istini, što je ovdje novo kad kaže da u odnosu na Stvoritelja mora postojati posebno znanje kako bi čovjek mogao zazivati Stvoritelja? Značenje stiha: „Gospodin je blizu svima koji Ga zazivaju“ jest da nema iznimaka, odnosno da je On blizu svakome, bez iznimke. Nakon toga stih završava uvjetom, koji se čini kao vrlo važna odredba. Koji je to uvjet? Da Ga zaziva u istini! To je temeljni uvjet koji se zahtijeva od čovjeka.

Što se tiče tog temeljnog uvjeta koji se zahtijeva od čovjeka, a koji se naziva „istina“, obično, kad jedna osoba poziva drugu, ako ova druga zna da je poziva neiskreno, sigurno će zanemariti njezin poziv, jer zna da je ne zove iskreno, pa se pravi da ga ne čuje, budući da ga poziva neiskreno.

Dakle, koji je temeljni uvjet koji se zahtijeva od čovjeka? Svakako, kad je riječ o Stvoritelju, moraju postojati posebni zahtjevi koji se ne primjenjuju među ljudima, ali ovaj uvjet, da Ga moramo zazivati u istini, najmanji je mogući zahtjev. Međutim, u ovom uvjetu istine postoji posebna namjera, a ta se namjera naziva „u istini“.

Da bismo razumjeli značenje istine, trebamo započeti riječima naših mudraca: „Za svakoga tko je ohol, Stvoritelj kaže: ‘On i Ja ne možemo prebivati u istom prebivalištu.’“ Trebamo upitati: „Zašto bi Stvoritelju smetalo ako je čovjek ohol?“ Ako čovjek uđe u kokošinjac i vidi da se jedan pijetao razmeće pred drugim, hoće li to na njega ostaviti dojam? Baal HaSulam rekao je da Stvoritelj voli istinu i ne može podnijeti laž, kao što je napisano: „Onaj koji govori laži neće opstati pred Mojim očima.“

Doista, Stvoritelj je stvorio čovjeka sa željom za primanjem, koja je ljubav prema samome sebi prisutna u njemu. To je izvor svih zlih požuda koje postoje u svijetu, odnosno krađa, ubojstava i ratova; sve one proizlaze iz čovjekove volje za primanjem. Iz toga slijedi da je Stvoritelj stvorio čovjeka u potpunoj niskosti, a on se ipak uzdiže u vlastitim očima, odnosno govori da nije kao drugi. Iz toga slijedi da laže, a istina ne podnosi laž.

Prema gore navedenom, ako čovjek dolazi u sinagogu moliti Stvoritelja da usliši njegovu molitvu zato što zaslužuje da ga Stvoritelj usliši, da primi zato što zaslužuje, da mu Stvoritelj da više nego što daje drugima, čak i kad je riječ o duhovnosti, tada je on daleko od Stvoritelja, jer je laž daleko od istine. Zato se smatra da on ne zna kako zazivati Stvoritelja, budući da Ga zaziva lažju, a to se naziva „daleko“, a ne „blizu“, prema duhovnom zakonu da „blizina znači jednakost forme, a udaljenost znači nejednakost forme.“

Budući da nema veće nejednakosti forme od one između istine i laži, smatra se da on ne zna kako Ga zazivati. Stvoritelj mu nije blizu jer je tijekom molitve u laži, budući da osjeća kako je ispravniji od drugih, zato što sve svoje nedostatke vidi u drugima. Zbog toga želi da mu Stvoritelj pomogne.

Ali uistinu je, kao što su rekli naši mudraci (Kidushin, str. 70): „Svaki koji nalazi manu, sam je manjkav i ne govori pohvalno o svijetu.“ A Shmuel je rekao: „Sudi prema vlastitoj mani.“ To je zato što postoje ljudi koji uvijek promatraju druge. Ako drugi uči onako kako on smatra ispravnim ili moli onako kako on smatra ispravnim, tada je drugi dobar. Ali ako nije takav, tada je pronašao manu u drugome.

To je slično onome što je rekao Baal HaSulam, da među ljubomornima postoji običaj da se za nekoga tko je pedantniji od njih (u izvršavanju mitzvot) kaže da je „frumer“, odnosno pretjerano pobožan. Takvu osobu ne vrijedi ni spominjati i šteta je čak i razmišljati o njoj. Ali ako je manje pobožan od njega, tada kaže da je ta osoba previše popustljiva i da je treba progoniti sve do izopćenja, kako ne bi iskvarila druge.

Takav čovjek, koji dolazi moliti Stvoritelja da ga približi zato što je pravedan, daleko je od Stvoritelja, odnosno u nejednakosti forme sa Stvoriteljem, budući da je svojstvo Stvoritelja istina, a svojstvo tog čovjeka sama laž. Zato se smatra da je Stvoritelj daleko od njega i stoga ga ne čuje.

Trebamo upitati: „Ako je ‘sva je zemlja puna Njegove slave’, što znači da je Stvoritelj daleko od njega?“ To je kao kad netko stoji daleko od drugoga i ne čuje njegov glas. Stoga je u duhovnosti poznato da mjera udaljenosti i blizine ovisi o jednakosti forme ili nejednakosti forme.

Ali ako čovjek dolazi moliti Stvoritelja i kaže Mu: „Ti moraš pomoći meni više nego drugima, jer drugi ne trebaju Tvoju pomoć toliko koliko ja, budući da su sposobniji od mene, nisu toliko uronjeni u ljubav prema sebi kao ja i imaju veću samodisciplinu od mene. Ja vidim da mi je Tvoja pomoć potrebnija nego svim ostalim ljudima, jer osjećam svoju niskost, da sam dalje od Tebe nego svi drugi, i došao sam do osjećaja o kojem je napisano: ‘Nemamo Kralja koji otkupljuje i izbavlja osim Tebe.’“

Iz toga slijedi da je njegov argument istinit, a takve argumente Stvoritelj prihvaća jer su istiniti. O tome je rečeno: „Ja sam Gospodin koji prebiva s njima usred njihove nečistoće.“ To jest, premda su uronjeni u ljubav prema sebi, koja je izvor nečistoće, budući da iznosi istinit argument, Stvoritelj mu je blizu, jer istina s istinom znači jednakost forme, a jednakost forme naziva se „blizina“.

Time ćemo razumjeti pitanje koje postavlja sveti Zohar, iz kojeg proizlazi da onaj tko ne zna kako Ga zazivati nema razloga dolaziti u sinagogu, jer Stvoritelj neće čuti njegov glas, budući da je daleko od Stvoritelja ako ne zna kako Ga zazivati. No postoji i druga nedoumica, a to je da je to u suprotnosti sa stihom: „Gospodin je uzvišen, a poniznoga vidi“ (Psalmi 138). A što znači „ponizan“? To je onaj koji ne zna ništa, čak ni kako zazivati Stvoritelja; i on će vidjeti.

Na temelju gore navedenoga potpuno ćemo razumjeti da čovjek ne treba znati ništa drugo osim svojega istinskog duhovnog stanja – da ne zna nikakvu mudrost ni ikakvu moralnu pouku koja bi mu mogla pomoći te da se nalazi u najgorem mogućem stanju koje može postojati na svijetu. I ako mu Stvoritelj ne pomogne, izgubljen je. To je jedino što treba znati – da ne zna ništa i da je najniži od svih. Ako to ne osjeća, nego misli da postoje ljudi koji su gori od njega, tada je već u laži i već je udaljen od Stvoritelja.

Time ćemo razumjeti drugo pitanje koje smo postavili: „Što čovjek može učiniti da bi znao kako Ga zazivati i bio Mu bliže? Što treba naučiti da bi znao?“ U tom mu se stanju kaže da ne treba učiti ništa posebno, nego samo nastojati hoditi putem istine. Tada će imati za što moliti, odnosno za ono što je nužno, a ne za luksuz, kao što je napisano (Psalmi 33): „Evo, oko Gospodnje nad onima je koji Ga se boje, nad onima koji se uzdaju u Njegovu milost, da izbavi njihove duše od smrti i da ih održi na životu u vrijeme gladi“, ili jednostavno rečeno, da mu je potreban duhovni život.

Time ćemo protumačiti stih: „Gospodin je blizu svima koji Ga zazivaju“, bez iznimke. A uvjet koji navodi: „svima koji Ga zazivaju u istini“, ne smatra se nekim posebnim uvjetom. Jer i među djecom, ako jedno poziva drugo, a ono zna da ga ovaj laže, neće obraćati pozornost na njega. No ovdje, kad je riječ o Stvoritelju, trebamo znati na što se odnosi pojam istine. Čovjeku je teško samome znati što je stanje istine, a što stanje laži, jer ne može vidjeti istinu. Zato mu je potreban vodič koji će ga voditi i reći mu što mu nedostaje, što posjeduje, pa čak i koje suvišne stvari ima koje ga ometaju u dosezanju istine.

To je značenje riječi: „Tražite Gospodina dok se može naći; zazivajte Ga dok je blizu.“ Svakako, nalazimo Ga kad je blizu. Ali gdje je to mjesto koje se naziva „blizu“? To je, kao što je gore rečeno: „svima koji Ga zazivaju u istini.“ Ako čovjek zaziva Stvoritelja iz svojega stvarnog stanja, tada Ga nalazi.