Čovjek biva nagrađen pravednošću i mirom kroz Toru

Članak br. 3, 1986.

U Zoharu (Lech Lecha, stavka 1), rabi Aba objašnjava zašto je Abraham bio nagrađen time što mu je Stvoritelj rekao Lech Lecha (Idi), više nego svi njegovi suvremenici. Piše: „Rabi Aba započe i reče: ‘Poslušajte Me vi tvrdokorna srca, koji ste daleko od pravednosti.’ ‘Poslušajte Me vi tvrdokorna srca’ znači koliko su tvrda srca zlih. Oni vide staze i putove Tore, ali ne gledaju u njih. Njihova su srca tvrda jer se ne vraćaju svome Gospodaru kroz pokajanje. Zato se nazivaju ‘tvrdokorna srca koja su daleko od pravednosti’, što znači daleko od Tore, pa su stoga daleko od pravednosti.“

Rabi Hizkiya je rekao: „Oni su daleko od Stvoritelja. I zato što su daleko od Stvoritelja nazivaju se tvrdokornima srcem.“ Značenje stiha je „daleko od pravednosti“. Zašto? Zato što se ne žele približiti Stvoritelju, jer su tvrdokorna srca. I zbog toga su daleko od pravednosti.

Budući da su daleko od pravednosti, daleko su i od mira, što znači da nemaju mira, kao što je napisano: „Nema mira, kaže Gospod, zlima.“ Koji je razlog? To je zato što su daleko od pravednosti, pa stoga nemaju mira.

Trebamo razumjeti zašto, kad rabi Aba kaže da biti daleko od pravednosti znači biti daleko od Tore, te stoga daleko od pravednosti. S jedne strane kaže da se pravednost naziva Torom, a zatim kaže da se udaljavanjem od Tore udaljavaju od pravednosti. Iz toga proizlazi da je Tora uzrok pravednosti, ali ne vidimo nikakvu povezanost između Tore i pravednosti.

Vidimo da narodi svijeta nemaju Toru, kao što su naši mudraci rekli: „Svoje riječi objavljuje Jakovu“, pa ipak daju Tzedaka (pravednost/milostinju). Zahtijeva li davanje Tzedaka vjerovanje u Stvoritelja i izvršavanje Tore i mitzvot, tako da tek tada čovjek može davati Tzedaka? Naprotiv, on kaže da su oni daleko od Tzedaka zato što su daleko od Tore.

Također je rekao da su, zato što su daleko od Tore, daleko i od Tzedaka. Iz toga proizlazi da je Tora sredstvo pomoću kojeg možemo izvršavati Tzedaka. To jest, najvažnije za nas jest postići Tzedaka. Kako možemo dosegnuti tako visok stupanj? Kroz Toru.

Stoga trebamo razumjeti veličinu i važnost Tzedaka, što znači da je Tora niži stupanj od Tzedaka, budući da kroz Toru možemo dosegnuti Tzedaka. To trebamo razumjeti.

Također, teško je razumjeti riječi rabi Hizkiye i što on dodaje riječima rabi Abe kad kaže: „Tko su tvrdokorna srca? To su oni koji se ne žele približiti Stvoritelju. A zato što se ne žele približiti Stvoritelju, daleko su od Tzedake.“ Kako to možemo razumjeti? Znači li to da će približavanjem Stvoritelju biti nagrađeni višim stupnjem, koji se naziva Tzedaka?

Također trebamo razumjeti zašto rabi Hizkiya kaže: „Budući da su daleko od Tzedaka, daleko su i od mira.“ To je još teže razumjeti jer, nakon što nam je objasnio važnost Tzedaka, odnosno da je prema mišljenju rabi Abe Tzedaka važnija od Tore, a prema mišljenju rabi Hizkiye veća čak i od približavanja Stvoritelju, sada dolazi i kaže da, ako nemaju stupanj Tzedake, ne mogu dosegnuti stupanj mira.

Stoga trebamo razumjeti što je stupanj mira. Izgleda da će čovjek, nakon cjelokupnog rada, dosegnuti stupanj mira. To jest, prvi stupanj je ili Tora ili približavanje Stvoritelju, drugi je Tzedaka, a treći je mir. To zahtijeva objašnjenje.

Nalazimo da se Tzedaka naziva „vjerom“, kao što je napisano o Abrahamu: „I povjerova Gospodu, i On mu to uračuna u pravednost.“ Dakle, budući da se vjera smatra Tzedakom, već možemo razumjeti važnost Tzedaka. Nije riječ o doslovnom značenju. Naprotiv, Tzedaka ukazuje na vjeru.

Što je vjera? Zašto se smatra Tzedakom? Vidimo da onaj tko daje Tzedaka (milostinju) siromašnome ne očekuje da će mu siromašni na bilo koji način uzvratiti za milostinju koju mu je dao. To je osobito slučaj s tajnom milostinjom; tada zasigurno ne planira primiti ništa zauzvrat. Stoga Tzedaka znači da čovjek čini nešto bez ikakve nagrade.

No budući da vjera koju trebamo preuzeti na sebe mora biti bez ikakve naknade zauzvrat, to znači da moramo vjerovati u veličinu Stvoritelja, koju sveti Zohar naziva: „Jer On je velik i vlada.“ Čovjek ne smije misliti da preuzima na sebe breme kraljevstva Nebesa zato da bi za to od Njega primio neku nagradu. Naprotiv, on radi isključivo radi davanja. Zato se vjera naziva Tzedakom, kako bi nam se objasnio oblik koji treba imati vjera koju preuzimamo na sebe.

Međutim, moramo obratiti pozornost na to kako postići takvu vjeru, koja je radi davanja. Naša je priroda samo primati, a ne davati. Stoga, što čovjek može učiniti kako bi dosegnuo davanje? Rečeno nam je da se to postiže upravo kroz Toru, kao što su naši mudraci rekli (Kidushin 30): „Stvorio sam naklonjenost zlu i stvorio sam Toru kao začin za nju.“

U „Predgovoru učenju deset Sefirot“ (stavka 11) kaže: „Međutim, nalazimo i vidimo u riječima mudraca Talmuda da su nam oni put Tore učinili lakšim više nego mudraci Mishna. To je zato što su rekli: ‘Čovjek se uvijek treba baviti Torom i mitzvot, čak i u Lo Lishma (ne u Njezino ime), jer će iz Lo Lishma doći do Lishma (u Njezino ime).’ To jest, Svjetlost u njoj ga reformira. Tako su nam pružili novo sredstvo umjesto pokore predstavljene u gore spomenutoj Mishna, Avot: ‘Svjetlost u Tori’. Ona posjeduje dovoljnu snagu da preobrazi čovjeka i dovede ga do toga da se bavi Torom i mitzvot u Lishma.”

Po ovome ćemo razumjeti riječi rabi Abe, koji je rekao da „daleko od Tzedaka“ znači da se udaljavaju od Tore, pa su zato daleko od Tzedaka. Pitali smo: „Je li Tora uzrok postizanja Tzedake? Je li nemoguće davati Tzedaka bez Tore?“ Stvar je u tome da se Tzedaka odnosi na vjeru. Nemoguće je postići istinsku vjeru prije nego što čovjek postigne jednakost forme sa Stvoriteljem, što znači da su sva njegova djela isključivo radi davanja zadovoljstva Stvoritelju.

On kaže u „Predgovoru Knjizi Zohar“ (stavka 138): „Zakon je da stvorenje ne može primiti otkriveno zlo od Stvoritelja, jer je to manjkavost u slavi Stvoritelja da Ga stvorenje doživljava kao Onoga koji čini zlo. Stoga, kad se čovjek osjeća loše, u istoj mjeri nad njim počiva poricanje Stvoriteljevog vodstva i Djelovatelj je skriven od njega.“

Razlog je taj što prije nego što čovjek bude nagrađen posudama davanja, nije prikladan primiti užitak i zadovoljstvo od Njega. Iz toga slijedi da se osjeća loše i stoga ne može biti nagrađen istinskom vjerom prije nego što ispravi zlo u sebi, koje se naziva „primanje radi primanja“.

Iz toga slijedi da će kroz Toru, koja ga reformira, odnosno primanjem posuda davanja, biti nagrađen vjerom, koja se naziva Tzedaka, a to je „vjera zato što je On velik i vlada“, a ne da je temelj njegove vjere primanje neke nagrade.

Sada ćemo razumjeti ono što smo pitali o riječima rabi Hizkiye, gdje on objašnjava značenje izraza „tvrdokorna srca“. On objašnjava da se, zato što se udaljavaju od Stvoritelja, udaljavaju i od Tzedaka. Pitali smo: „Može li približavanje Stvoritelju biti razlog zbog kojeg ćemo imati sposobnost izvršavati Tzedaka? Kakva je povezanost među njima?“ U Sulamu (komentaru na Zohar) piše: „Rabi Hizkiya ne raspravlja s rabi Abom. Naprotiv, on ga dodatno tumači.“ Pitali smo: „Ali objašnjenje rabi Hizkiye još je teže razumjeti!“

Prema onome što smo gore objasnili, rabi Hizkiya dodatno pojašnjava što znači da se nazivaju „tvrdokorna srca“, zbog čega su daleko od Tzedaka. Naime, kad rabi Aba kaže da su se udaljili od Tore, mogli bi pomisliti da jednostavno trebaju učiti Toru i da će time biti nagrađeni Tzedakom, koja se naziva „vjera“. Međutim, namjera rabi Abe jest da će kroz Toru postići jednakost forme, koja se naziva „posude davanja“, jer ne mogu postići istinsku vjeru prije nego što imaju posude davanja, kao što je napisano u Sulamu („Predgovor Knjizi Zohar“).

Zato rabi Hizkiya dodatno pojašnjava i jednostavnije kaže da su „tvrdokorna srca“ oni koji se udaljavaju od Stvoritelja. To jest, oni se ne žele približiti Stvoritelju jer su tvrdokorna srca, pa su stoga daleko od Tzedaka. To je kao što smo gore rekli, da je nemoguće biti nagrađen vjerom, koja je Tzedaka, prije nego što budemo nagrađeni približavanjem Stvoritelju, što se naziva jednakost forme, odnosno posude davanja.

Možda je razlog zašto rabi Aba ne tumači isto kao rabi Hizkiya taj što rabi Aba želi reći dvije stvari odjednom, odnosno razlog i savjet. Razlog zbog kojeg nemaju vjeru jest taj što nemaju posude davanja. Savjet za to jest baviti se Torom, jer će kroz Svjetlost Tore biti nagrađeni jednakošću forme, koja se smatra stanjem u kojem su sva njihova djela samo radi davanja. Tada će biti nagrađeni Tzedakom, odnosno istinskom vjerom.

A što se tiče dodatka rabi Hizkiye da će kroz Tzedaka biti nagrađeni mirom, pitali smo: „Ako je Tzedaka tako velika stvar, koja se odnosi na vjeru, što je onda mir? Izgleda da je mir još važniji!“

Trebamo protumačiti da je mir dovršetak rada. Prije nego što čovjek bude nagrađen posudama davanja, nema mjesta za vjeru. Kad stekne posude davanja i bude nagrađen vjerom, tada postiže cilj stvaranja, koji je činiti dobro Njegovim stvorenjima. To znači da tada osjeća užitak i zadovoljstvo koje je Stvoritelj stvorio kako bi činio dobro Svojim stvorenjima. U tom trenutku čovjek biva nagrađen mirom.

No prije nego što čovjek bude nagrađen Tzedakom, koja je vjera, na temelju posuda davanja, on nema kelim za primanje užitka i zadovoljstva, jer dobru nedostaje ispravak da ne bude kruh srama, zbog čega je učinjen ispravak Tzimtzum Aleph (Prvo ograničenje). Tek kad stvorenja imaju taj ispravak, koji se naziva „posude davanja“, postoji mjesto na kojem može prebivati Svjetlost Stvoritelja (koja je namijenjena tome da koristi Njegovim stvorenjima).

Prije toga čovjek je u sukobu sa Stvoriteljem, kao što kaže Sulam („Predgovor Knjizi Zohar“, stavka 175): „I mir se žalio da je sav u sukobu, jer čovjek ne može izvršavati mitzvot radi davanja, nego s primjesom ugađanja samome sebi.“ Zbog toga je čovjek uvijek u sukobu sa Stvoriteljem, jer misli da je potpuni pravednik i uopće ne osjeća svoje nedostatke. To jest, ne osjeća da je cijelo njegovo bavljenje Torom i mitzvot u Lo Lishma (ne u Njezino ime), te je ljut na Stvoritelja što ga ne nagrađuje onoliko koliko bi, po njegovu mišljenju, potpuni pravednik trebao biti nagrađen.

Stoga vidimo da je prije nego što čovjek bude nagrađen Tzedakom, koja je vjera u Stvoritelja na temelju posuda davanja, a koja ga dovodi do približavanja Stvoritelju, nemoguće postići mir. Iz toga slijedi da je kraj rada, kad je cilj ostvaren, postizanje stupnja mira. Taj se mir ne može postići prije nego što prođemo prethodne stupnjeve, a to su približavanje Stvoritelju, zatim vjera, koja se naziva Tzedaka, i naposljetku cilj, koji se naziva „mir“.