Mojsije je otišao

Članak br. 1, 1986.

Napisano je u Knjizi Zohar (točke 1–3): “Mojsije je otišao.” Rabbi Hizkiya započinje: “Vodeći s desne strane Mojsija ruku Njegove slave, razdvajajući vodu pred njima.” Troje svetih braće i sestara hodalo je među njima. Tko su oni? Mojsije, Aaron i Miriam. Ustanovili smo da je Aaron desna ruka Izraela, kao što je napisano: “Kad je Kanaanski kralj Arada… čuo da Izrael dolazi putem mjesta.” “Putem mjesta” znači da su Izraelci bili poput čovjeka koji hoda bez jedne ruke, podupirući se na svakom mjestu, jer “mjesta” znači “lokacije.” Tada “zaratio je protiv Izraela i zarobio neke od njih,” jer su bili bez desne ruke. Dođi i vidi, Aaron je bio desna ruka tijela, koje je Tifferet, stoga je napisano: “Vodeći s desne strane Mojsija ruku Njegove slave.”

Trebamo razumjeti alegoriju koju daje o stihu: “Kad je Kanaanski… čuo.” RASHI tumači da je čuo da je Aaron umro i da su oblaci slave nestali, kao čovjek koji hoda bez ruke. Što znači da je Aaron bio desna ruka? Također trebamo razumjeti iz alegorije da kad netko bez ruke hoda, podupire se na svakom mjestu. Trebamo znati da sve što želimo učiniti mora imati razlog koji nas obvezuje na to. Prema važnosti razloga, takva je i sposobnost ulaganja napora da se postigne željeno.

Zbog toga, kad čovjek počne hodati putem rada Stvoritelja i želi raditi u vjeri i davanju, želi znati koji je razlog da se mora hodati upravo tim putem. Svakome je jasno da bi, kad bi rad bio utemeljen na primanju i znanju, rad bio bolji i uspješniji. To jest, tijelo, koje se naziva “ljubav prema sebi,” ne bi se tako snažno opiralo tom radu, jer iako tijelo želi odmor i uopće ne želi raditi, kad bi se rad temeljio na primanju i znanju, zasigurno bi bilo lakše i više ljudi bi se bavilo Torom i mitzvot.

Baal HaSulam je rekao da je Stvoritelj želio da se tijelo opire kako bi čovjek morao imati Njegovu pomoć. Bez pomoći Stvoritelja nemoguće je postići cilj, i to zato da bi se čovjek mogao svaki put uzdići na viši stupanj, kao što su naši mudraci rekli: “Tko se dolazi pročistiti, pomaže mu se.” Sveti Zohar pita: “Čime mu se pomaže? Svetom dušom. Kad se čovjek rodi, daje mu se duša. Ako zasluži više…” Stoga se čovjeku daje rad kako bi se mogao uzdizati po stupnjevima svetosti.

Ali u poretku rada, to jest kako bi čovjek zatražio pomoć Stvoritelja, treba biti oprezan, jer kad čovjek dođe raditi, tijelo mu govori: “Zašto si toliko uznemiren? U svakom slučaju, ne možeš nadvladati svoju prirodu, nazvanu ‘ljubav prema sebi.’ Ne možeš izaći iz nje, i samo Stvoritelj može pomoći. Pa zašto se toliko naprežeš, ulažeš toliki trud da izađeš iz ljubavi prema sebi? Radiš uzalud! Zašto ti treba ovaj rad?”

Baal HaSulam je o tome rekao da prije svake radnje koju želi učiniti, čovjek mora reći da izbor ovisi samo o njemu. Tada ne smije reći da će mu Stvoritelj pomoći. Naprotiv, mora uložiti sav napor koji može, a Stvoritelj mu je potreban samo da dovrši rad, jer ga on sam ne može završiti iz gore navedenog razloga.

Naši mudraci su rekli o tome (Avot, poglavlje 5, mišna 21): “Nije na tebi da dovršiš posao.” Stoga se može reći: “Zašto trebam raditi? Ako ga ne mogu dovršiti, kakva je korist od mog rada?” Zato Mishna nastavlja: “Ali nisi ni slobodan da se od njega udaljiš.”

Dakle, vidimo ovdje dvije stvari koje izgledaju proturječne: s jedne strane čovjeku se kaže da radi “kao vol pod jarmom i kao magarac pod teretom.” To implicira da sveti rad ovisi o čovjeku, odnosno da ga može dovršiti. S druge strane kažemo, kao što je napisano: “Gospodin će dovršiti za mene.”

Stvar je u tome da su oboje potrebni. S jedne strane čovjek mora napraviti izbor, to jest imati želju raditi za Stvoritelja. Kad bi mogao dovršiti svoj rad, ostao bi na svom sadašnjem stupnju, jer bi osjećao da je potpun, budući da bi vidio da su sva njegova djela za Stvoritelja, pa što još nedostaje? Stoga više nema potrebe privlačiti Svjetlost Tore.

Međutim, kako bi postojao nedostatak za napredovanje u Tori, budući da je Tora imena Stvoritelja koja je Stvoritelj želio otkriti stvorenjima, i prema pravilu “nema Svjetlosti bez kli,” kako može primiti Svjetlost Tore ako nema kli, nazvan “potreba i manjak”? Zbog toga, kad čovjek počne raditi i vidi da ne može dovršiti rad, stječe potrebu i nedostatak za Svjetlošću Tore.

Kao što su naši mudraci rekli: “Svjetlost u njoj ga vraća na dobro.” I tada, svaki put kad želi biti čišći, mora primiti veću pomoć odozgo. Zato su potrebna oba aspekta i među njima nema proturječja, jer svaki ima svoju posebnu ulogu.

To je slično onome što vidimo u tjelesnom svijetu, jer svako ponašanje koje vrijedi u duhovnosti proteže se i u tjelesnost. Vidimo da kad čovjek stoji na ulici s teškim teretom i moli prolaznike da mu pomognu podići vreću na leđa, svi mu kažu da nemaju vremena i da pita nekoga drugog, jer ima mnogo ljudi i ne treba baš njihovu pomoć. Ali ako čovjek već nosi tešku vreću na leđima i ona mu počne kliziti i prijeti da padne, tada, kad moli pomoć, vidimo da mu prvi koji je pokraj njega odmah pomaže.

Trebamo razumjeti razliku između toga kad je vreća na zemlji pa moli pomoć, i kad je na njegovim leđima i prijeti da padne. Razlika je u tome što je ovaj drugi već usred rada, već je započeo, i vidimo da traži pomoć kako bi mogao nastaviti.

Ali ako tek sada želi započeti rad, kažu mu: “Nema žurbe, možeš početi kasnije.” Zato svi vide da mu pomoć nije hitno potrebna.

Pouka je da kad čovjek čeka da mu Stvoritelj pomogne i kaže: “Sad mogu raditi, ali prije nego što mi Stvoritelj da želju, ne mogu nadvladati želje tijela,” on sjedi i čeka.

To je kao čovjek koji čeka da mu netko stavi vreću na leđa. Isto tako, on čeka da mu Stvoritelj da snagu i stavi na njega teret kraljevstva neba, kao što je napisano: “kao vol pod jarmom i kao magarac pod teretom.” On želi da mu Stvoritelj pomogne, pa će tada započeti rad.

Ali nije tako s onim koji je već započeo rad. On ne čeka, već ga unutarnja čežnja gura naprijed, iako vidi da ne može sam, poput Nahshona.

Ali kad vidi da ne može nastaviti i da teret kraljevstva neba počinje padati s njega, počinje vapiti za pomoć, jer vidi da svaki put teret koji je preuzeo počinje padati.

U duhovnosti je isto: kad čovjek vidi da rad koji je preuzeo kao “vol pod jarmom i magarac pod teretom” počinje slabjeti, viče Stvoritelju i prima pomoć, kao što je rečeno: “Tko se dolazi pročistiti, pomaže mu se.”

Suprotno tome, Baal HaSulam kaže za onoga koji čeka da mu Stvoritelj prvo pomogne, da je to kao što je napisano: “Tko pazi na vjetar neće sijati…” takav čovjek nikada neće doći do istine.

Sada se vraćamo na pitanje o čovjeku bez ruke. Desna ruka smatra se Hesed, što je kli davanja. To znači da želi samo davati. Aaron je privlačio tu snagu narodu Izraela. Zbog toga se nitko nije mogao boriti protiv Izraela, jer kad tijelo vidi da čovjek želi samo davati, nema snage da mu se suprotstavi.

Primili su snagu davanja od Aarona, koji je kvaliteta Hesed, i bili su prianjajući uz njega. Kad je Aaron umro, izgubili su tu snagu i započeo je rat primanja za sebe.

Zato se kaže da je to kao čovjek bez ruke koji se mora podupirati na svakom mjestu. To znači da bez snage iznad razuma i bez snage davanja, tijelo traži potporu za svaki napor.

To se naziva “vješa zemlju ni na čemu.” Baal HaSulam objašnjava da vjera iznad razuma znači bez oslonca.

Kad je Aaron umro, nisu imali tu snagu pa su djelovali unutar razuma i tražili potporu posvuda. To se naziva “putem mjesta,” kao čovjek bez ruke.

Stoga je Kanaanski mogao ratovati protiv Izraela, jer unutar razuma ima vlast, ali iznad razuma ne može raspravljati.

Iz toga proizlazi da sav napor počinje kad čovjek želi ići iznad razuma i treba snagu odozgo. To dolazi kroz kvalitetu Aarona, ali sada čovjek sam mora tražiti tu snagu od Stvoritelja.

Tada razlikuje između onoga koji čeka i onoga koji počinje raditi i zatim viče: “Vode su mi došle do duše,” i prima pomoć.

Redoslijed molitve ne smije biti samo riječima. Kad je u opasnosti, ne smije se predati naklonjenosti zlu koja ga želi odvratiti od rada.

Vidimo kako pjesnik opisuje to stanje u Selichot: “Tebi, Gospode, vapim… kad se zli dižu protiv nas…” i čovjek odgovara da neće napustiti dio Boga svojih otaca.

Ispada da kad čovjek želi preuzeti teret kraljevstva nebeskog, kao vol i magarac, on se prirodno opire jer u tome nema užitka.

Ali kad ima desnu ruku, odnosno Hesed, tada uživa u radu i Sitra Achra nema pristup. Kad Aaron umre, odnosno kad nema tu kvalitetu, dolaze vanjske sile i tada rad postaje dvostruk.