Život Sare

Članak br. 7, 1985.

U Zoharu, u odlomku Hayei Sarah (Život Sare) (točka 17), piše: „Drugo tumačenje: ‘Kralj je žena koja se boji Gospodina’, kao što je rečeno: ‘Žena koja se boji Gospodina, ona će biti hvaljena’, što znači Shechina (Božanstvenost). ‘...na obrađeno polje’ znači strana vatra, odnosno Sitra Achra, kao što je rečeno: ‘da te zaštiti od strane žene’, jer postoji polje i postoji polje. Postoji polje u kojem su svi blagoslovi i sve svetosti, kao što je rečeno: ‘kao miris polja koje je Gospodin blagoslovio’, što znači Shechina. A postoji polje u kojem su sva razaranja, nečistoća, uništenje, ubijanje i rat, što znači Sitra Achra”, do ovdje njegove riječi.

Prema našem načinu tumačenja, značenje je da postoje dva puta – ili slijediti put onih koji dolaze Stvoritelju, čiji je put put davanja, ili put koji vodi ljudima, a to je primanje, jer se stvorenja nazivaju „stvorenjima“ samo s obzirom na primanje i ljubav prema sebi, što nam dolazi iz same srži stvaranja.

Na taj aspekt učinjen je Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost, jer na tom mjestu nije očito da je sva zemlja puna Njegove slave. Da je sva zemlja puna Njegove slave moguće je postići samo kad čovjek izađe iz mjesta primanja. No prije nego što izađe iz primanja, može samo vjerovati da je tako.

Kako bismo to mogli osjetiti, dan nam je savjet da izađemo iz mjesta primanja, koje je mjesto tame i smrti. To jest, Svjetlost života ne može se otkriti premda je prisutna, nego je skrivena od čovjeka, a onaj tko dođe na to mjesto odvaja se od izvora života.

Stoga se to mjesto naziva „tama i smrt“, i u njemu se nalazi svaka vrsta nesreće. To se naziva Sitra Achra (druga strana), što znači da je suprotna Kedushi (svetosti). Mjesto Kedusha, koje se naziva „mjesto davanja“, mjesto je jednakosti forme. Zato se na tom mjestu otkrivaju svi užici i naslade, jer je to mjesto blagoslova i svetosti. To se naziva „žena koja se boji Gospodina“. Sav naš rad sastoji se samo u tome da dođemo do straha pred Gospodinom, što se naziva „preuzimanje tereta kraljevstva Nebeskog“.

Time ćemo razumjeti ono što su naši mudraci rekli o stihu: „crn kao gavran“ (Eruvin 22): „Kod koga ih nalaziš? Raba je rekao: ‘Kod onoga koji se prema svojim sinovima i ukućanima ponaša kao da je okrutan poput gavrana.’ A neki kažu: ‘Kod onoga zbog koga isključuješ redove Tore.’” RASHI tumači da je gavran okrutan prema svojim mladuncima, kao što je napisano: „mladim gavranima koji viču“.

Riječ Orev (gavran) dolazi od riječi Arev (ugodan), kao što je napisano: „jer je tvoj glas ugodan“. To je suprotnost golubici, kao što su naši mudraci rekli o stihu: „Golubica mu se vrati... i gle, u kljunu joj je bio svježe ubran maslinov list“ (Eruvin 18). „Rabi Yirmiah Ben Elazar rekao je: ‘Zašto je napisano: ‘i gle, u kljunu joj je bio svježe ubran maslinov list’? Golubica je rekla Stvoritelju: ‘Gospodaru svijeta, neka moja hrana bude gorka poput masline, ali neka dolazi od Tebe, a ne neka bude slatka poput meda, ali da dolazi od krvi i mesa.’”

Poznato je da kad čovjek radi kako bi primao, kad je njegova usmjerenost samo na ljubav prema sebi, taj se rad naziva „slatkim radom“. Zato je golubica rekla: „Neka moja hrana bude gorka poput masline, ali neka dolazi od Stvoritelja.“ To se odnosi na njegovu opskrbu, na ono čime se čovjek održava, na hranu od koje živi. Ako je njegov rad namijenjen Stvoritelju, premda je gorak jer se tijelo ne slaže s takvom hranom, to će ovisiti o mjeri njegove sposobnosti da namjerava radi davanja, budući da je to protivno prirodi s kojom je tijelo rođeno.

Tijelo je rođeno sa željom za primanjem. Ono žudi samo za onim što može održavati ljubav prema sebi. To se smatra opskrbom koja dolazi od „krvi i mesa“. Tijelo uživa u toj opskrbi i smatra je slatkom. To se smatra Orev (gavran), jer mu je samo opskrba od krvi i mesa arev (ugodna). No ono bježi od opskrbe koja dolazi odozgo – odnosno od mogućnosti da radi za Stvoritelja – jer osjeća gorčinu u djelima davanja.

Stoga slijedi da se gavran naziva „radom ljubavi prema sebi“. Budući da je na volju za primanjem učinjeno ograničenje, što znači skrivenost, i da se viša Svjetlost tamo ne otkriva, rad gavrana je crn. To je značenje riječi: „crn kao gavran“. Drugim riječima, gdje se nalazi Tora? U kome može zasjati Svjetlost Tore? Samo u onome tko je spoznao da gavran, odnosno rad u primanju, uzrokuje samo crnilo, da iz njega može primiti samo tamu, a ne Svjetlost. O tome su naši mudraci rekli da se Tora nalazi samo „u onome tko se prema svojim sinovima i ukućanima ponaša kao da je okrutan poput gavrana“.

Poznato je da su otac i sin uzrok i posljedica. Stoga gore navedene riječi trebamo tumačiti tako da onaj tko je spoznao da služenje krvi i mesu, što znači rad u ljubavi prema sebi, premda je sladak rad, predstavlja gavrana. Međutim, time on poznaje posljedicu, odnosno ono što će proizaći iz takvog rada – samo tamu, koja se naziva „crnilo“. Tada zna da je postao okrutan prema svojim sinovima, što znači da nema milosti prema rezultatima koji će proizaći iz toga.

Slijedi da, ako zna da je postao okrutan hodajući na stupnju gavrana, mijenja svoj put i počinje hodati putem golubice, pristajući raditi za Stvoritelja premda su te hrane gorke poput maslina. No rezultati, odnosno sinovi, uživat će u njegovom radu, jer će se, budući da je on radi davanja, obilje izlijevati na to mjesto. To je suprotno gavranu, koji postaje okrutan prema svojim sinovima.

Možemo tumačiti da je to razlog zašto se Izrael uspoređuje s golubicom. To je zajednica Izraela, koja se smatra Yashar-El (izravno prema Stvoritelju). To znači da je sve što narod Izraela čini s namjerom Yashar-El. Nasuprot tome, narodi svijeta smatraju se stranim bogom, jer ne žele posvetiti svoj rad Stvoritelju.

Time možemo protumačiti stih: „Daje zvijeri njezin kruh i mladim gavranima koji viču.“ Trebamo razumjeti zašto su „zvijer“ i „gavran“ stavljeni jedno uz drugo. To je kao što su naši mudraci rekli o stihu: „Čovjek i zvijer“ (Hulin 5): „Rav Yehuda je rekao: ‘Rav je rekao: To su ljudi koji su mudri i ponašaju se kao zvijer.’“ Baal HaSulam je tumačio da je to vjera iznad razuma, čija su osnova kelim davanja.

Mladunci gavrana – kad čovjek promatra i vidi svoje rezultate, odnosno ono što će proizaći iz ljubavi prema sebi – počinju vapiti Stvoritelju da im da kelim davanja i vjeru iznad razuma, nakon što su spoznali kakve će im rezultate donijeti ljubav prema sebi, nazvana „gavran“. Možemo reći da se to naziva: „Gospodin je blizu svima koji Ga prizivaju, svima koji Ga prizivaju u istini.“

Baal HaSulam je tumačio ono što je napisano u pjesmama za Shabbat (Šabat): „Proširi Svoju milost na onoga koji Te poznaje, o ljubomorni i osvetnički Bože.“ To znači da, budući da je čovjek spoznao da će, ako ne hoda putem davanja, odmah osjetiti osvetu, zajamčeno je da će se čuvati da ne posrne i ne krene putem koji vodi ljubavi prema sebi, jer zna da će izgubiti svoj život, odnosno pasti na mjesto tame i sjene smrti. Tada kaže: „Proširi Svoju milost na one koji Te poznaju“, koji je „ljubomorni i osvetnički Bog“.

Zato traže od Stvoritelja da im podari milost, jer znaju da su inače izgubljeni. Samo kroz milost koju će im Stvoritelj dati primit će kelim davanja. To se smatra „golubicom“. No gavran, odnosno slast koju zahtijevaju kao uvjet u svom radu, što se naziva „gavran“, čini ih okrutnima, odnosno ubija sve njihove sinove. To jest, mjereći svoj rad prema slasti koju osjećaju u svom radu, kad im je jedino mjerilo ono kako ih vodi njihova volja za primanjem, gube svu svoju budućnost.

To je značenje riječi: „Daje zvijeri njezin kruh.“ Kad im daje kruh, koji se naziva „vjera“? Kad mladunci gavrana viču. To jest, oni razumiju da su rezultati, nazvani „sinovi“, koji se rađaju gavranu, osuđeni na smrt, jer je to odvajanje od Života nad životima. Tada, kad prizivaju Stvoritelja da im pomogne, prizivaju Stvoritelja u istini. To je značenje onoga što je napisano: „Gospodin je blizu svima koji Ga prizivaju, svima koji Ga prizivaju u istini.“