Napravi si rava i kupi si prijatelja - 2

Članak br. 8, 1985.

S obzirom na ono o čemu smo raspravljali u članku br. 1 (1985.), trebamo to malo razraditi:

Trebamo razlikovati između: a) čovjeka i Stvoritelja, b) čovjeka i njegova prijatelja, i c) čovjeka i ostalih ljudi, koji nisu njegovi prijatelji, iako postoji izreka: „Sav Izrael su prijatelji.“

Na jednom mjestu nalazimo da su riječi: „Načini sebi rava i kupi si prijatelja“ put ispravka, a na drugom mjestu stoji: „I sudi svakom čovjeku povoljno“ (Avot, 1. poglavlje). Trebamo razumjeti razliku između „načini“ i „kupi“, te značenje suđenja povoljno.

„Načini“ trebamo tumačiti kao nešto što dolazi isključiti razum. Jer kada razum ne može shvatiti isplati li se nešto učiniti ili ne, kako može odrediti što je za mene dobro? Ili obratno, ako razum smatra da su stvari jednake, tko će odrediti što čovjek treba učiniti? Stoga djelo može odlučiti.

Trebamo znati da su pred nama dva puta: raditi radi davanja ili raditi radi primanja. Postoje dijelovi u čovjekovu tijelu koji mu govore: „Uspjet ćeš u životu ako budeš radio radi davanja, i to je put kojim ćeš uživati u životu.“ To je tvrdnja dobre inklinacije, kako su naši mudraci rekli: „Ako tako učiniš, bit ćeš sretan na ovome svijetu i sretan na sljedećem svijetu.“

A tvrdnja zle inklinacije je suprotna: bolje je raditi radi primanja. U tom stanju odlučuje samo sila koja se naziva „djelovanje iznad razuma“, a ne intelekt ili osjećaj. Zato se čin naziva „iznad razuma“ i „iznad rasuđivanja“, i to je sila koja se naziva „vjera protiv intelekta“.

„Kupiti“ je unutar razuma. Obično ljudi žele vidjeti ono što žele kupiti, pa im trgovac pokazuje robu i pregovaraju isplati li se cijena koju trgovac traži. Ako ne misle da vrijedi, ne kupuju. Dakle, „kupiti“ je unutar razuma.

Sada ćemo objasniti pojam „rav“ i pojam „prijatelj“. Prijatelj se ponekad naziva „društvo“, kada se ljudi okupljaju i žele se povezati. To se može dogoditi kroz jednakost forme, tako da svatko brine u ljubavi prema drugima. Time se ujedinjuju i postaju jedno.

Stoga, kada se osniva društvo kako bi postalo jedna skupina, vidimo da ljudi koji žele stvoriti takvo društvo obično traže ljude koji su slični u stavovima i kvalitetama, koje mogu smatrati manje-više jednakima. Inače ih neće prihvatiti u skupinu koju žele uspostaviti. Nakon toga započinje rad ljubavi prema prijateljima.

No ako od početka nisu imali jednakost s ciljevima društva, još prije nego što su ušli u društvo, ne može se očekivati da će iz tog povezivanja nešto proizaći. Samo ako je među njima postojala očita jednakost prije ulaska u društvo, može se reći da mogu započeti ulagati napor u radu ljubavi prema drugima.

Između čovjeka i Stvoritelja

Između čovjeka i Stvoritelja redoslijed započinje s „Načini sebi rava“, a nakon toga „Kupi si prijatelja“. Drugim riječima, najprije čovjek mora vjerovati iznad razuma da je Stvoritelj velik, kako je napisano u Zoharu (str. 185, točka 191 u Sullam Komentaru): „Strah, koji je temelj, znači da se čovjek treba bojati svoga Gospodara jer je On velik i vlada.“

U mjeri u kojoj čovjek vjeruje u veličinu Stvoritelja, koji se naziva „Veliki“, ima snagu dati za „kupnju“, to jest kupiti putem odricanja od samoljublja kako bi postigao jednakost forme, nazvanu Dvekut (prianjanje) sa Stvoriteljem. I to se naziva Haver (prijatelj): onaj koji je u Hibur (povezanost) sa Stvoriteljem.

Kada kupujemo tjelesne stvari, moramo se odreći novca, časti ili jednostavno uložiti napor da bismo ih stekli. Slično tome, kada čovjek želi kupiti povezanost sa Stvoriteljem, mora se odreći samoljublja, jer inače ne može postići jednakost forme.

Kada čovjek vidi da nije sposoban činiti odricanja kako bi kupio jednakost forme, to nije zato što je rođen sa slabim karakterom pa ne može nadvladati svoje samoljublje. Nego je nedostatak u „Načini sebi rava“, to jest u tome što ne radi na vjeri, jer će moći činiti odricanja u skladu s važnošću svoje vjere u veličinu Stvoritelja.

Štoviše, treba znati da, ako želi izmjeriti stupanj svoje vjere, to kalkulira prema stupnju odricanja koje može učiniti u samoljublju. Tada će znati svoj stupanj u radu vjere iznad razuma. To se tiče odnosa između čovjeka i Stvoritelja.

Između pojedinca i njegova prijatelja

Između čovjeka i njegova prijatelja trebamo započeti s „Kupi sebi prijatelja“, a zatim „Načini si rava“. To je zato što, kada čovjek traži prijatelja, najprije ga treba ispitati da vidi je li doista vrijedan povezivanja. Uostalom, vidimo da je ustanovljena posebna molitva u vezi s prijateljem, koju izgovaramo nakon blagoslova u molitvi: „Neka bude volja ... Udalji nas od zlog čovjeka i od lošeg prijatelja.“

To znači da, prije nego što uzme prijatelja za sebe, mora ga ispitati na svaki mogući način. U to vrijeme mora koristiti razum. Zato nije rečeno „Načini sebi prijatelja“, jer „načiniti“ podrazumijeva iznad razuma. Stoga, u vezi s čovjekom i njegovim prijateljem, treba ići s razumom i ispitati koliko god može je li njegov prijatelj ispravan, kako molimo svakoga dana: „Udalji nas od zlog čovjeka i od lošeg prijatelja.“

A kada vidi da mu se isplati povezati s njim, mora platiti kako bi se povezao s njim, to jest učiniti odricanja u samoljublju, i zauzvrat primiti snagu ljubavi prema drugima. Tada može očekivati da će biti nagrađen i ljubavlju prema Stvoritelju.

Nakon što se povezao sa skupinom ljudi koji žele postići stupanj ljubavi prema Stvoritelju, i želi od njih primiti snagu za rad radi davanja te biti potaknut njihovim riječima o nužnosti postizanja ljubavi prema Stvoritelju, mora svakog prijatelja u skupini smatrati većim od sebe.

U knjizi Matan Torah (Darivanje Tore, str. 143) napisano je da čovjek ne prima dojam od društva niti prihvaća njihovo uvažavanje nečega, osim ako društvo ne smatra većim od sebe. To je razlog zašto svatko mora osjećati da je najmanji od svih, jer onaj tko je velik ne može primiti od onoga tko je manji od njega, a kamoli biti impresioniran njegovim riječima. Naprotiv, samo se manji oduševljava kroz uvažavanje većega.

Slijedi da u drugoj fazi, kada svatko mora učiti od drugih, postoji pojam „Načini sebi rava“. To je zato što, kako bi mogao reći da je njegov prijatelj veći od njega, mora koristiti „načiniti“, što znači djelovati bez razuma, jer samo iznad razuma može reći da je njegov prijatelj na višem stupnju od njega. Stoga je između čovjeka i njegova prijatelja redoslijed započeti s izvršavanjem „Kupi sebi prijatelja“, a zatim „Načini sebi rava“.

Između pojedinca i svakog čovjeka

Mishna nam govori: „Načini sebi rava, kupi sebi prijatelja i sudi svakom čovjeku povoljno“ (Avot, 1. poglavlje).

Objasnili smo da je između čovjeka i njegova prijatelja redoslijed takav da najprije ide i kupi sebi prijatelja – a objasnili smo da je kupnja unutar razuma – a zatim se mora baviti s „Načini sebi rava“. A između čovjeka i Stvoritelja redoslijed je da najprije ide „Načini sebi rava“, a zatim „Kupi sebi prijatelja“.

Trebamo razumjeti značenje toga da se za svakog čovjeka kaže: „Sudi povoljno.“ Je li to kupiti ili napraviti? Prema gore navedenome, trebamo tumačiti da značenje riječi „I sudi svakom čovjeku povoljno“ spada u „načiniti“, a ne u „kupiti“.

Na primjer, pretpostavimo da u zajednici ima mnogo ljudi, i da mala skupina među njima odluči da se želi ujediniti u društvo koje se bavi ljubavlju prema prijateljima. I recimo, na primjer, da u zajednici ima 100 muškaraca, i da njih deset odluči ujediniti se. Trebamo ispitati zašto je baš tih deset osoba odlučilo ujediniti se i isključiti ostale iz zajednice. Je li to zato što smatraju da su ti ljudi vrliji od ostalih u zajednici, ili zato što su gori od ostalih i da moraju poduzeti neku radnju kako bi se uzdigli na ljestvici Tore i straha?

Prema gore navedenom, možemo tumačiti da je razlog zbog kojeg su ti ljudi pristali ujediniti se u jednu skupinu koja se bavi ljubavlju prema prijateljima taj što svatko od njih osjeća da ima jednu želju koja može ujediniti sva njihova gledišta, kako bi primili snagu ljubavi prema drugima. Postoji poznata izreka naših mudraca: „Kao što im se lica razlikuju, tako im se razlikuju i mišljenja.“ Stoga su oni koji su se složili da se ujedine u skupinu razumjeli da među njima ne postoji tako velika udaljenost u smislu da prepoznaju nužnost rada u ljubavi prema drugima. Zato će svaki od njih moći učiniti odricanja u korist drugih, i oko toga se mogu ujediniti. No ostali ljudi nemaju razumijevanje nužnosti rada na ljubavi prema drugima; stoga se ne mogu povezati s njima.

Iz toga slijedi da, kada se bave ujedinjenjem u ljubavi prema prijateljima, svatko ispituje drugoga, njegov razum i njegova svojstva, kako bi vidio je li prikladan ili dostojan pridružiti se društvu koje su ti ljudi odlučili primiti unutra. To je, kako molimo: „Udalji nas od zlog čovjeka i od lošeg prijatelja“, unutar razuma.

Ispada da se time uzdiže iznad ostalih ljudi u zajednici. Kako je to dopušteno? Uostalom, to je protiv izričitog pravila koje kaže: „Rabi Levitas, čovjek iz Yavne, govorio bi: ‘Budi vrlo, vrlo ponizan’“ (Avot, 4. poglavlje).

Rabi Yehoshua Ben Perachia o tome kaže: „Sudi svakom čovjeku povoljno“ (Avot, 1. poglavlje), što znači da se u odnosu na ostale ljude treba uzdići iznad razuma, što se naziva „načiniti“, to jest djelovati, a ne rasuđivati. Jer njegov razum mu pokazuje da oni nisu toliko prikladni kao ljudi s kojima se on povezao, i to je ono što svatko govori samome sebi. Tako se svatko uzdiže iznad drugih. Savjet za to jest ono što kaže: „I sudi svakom čovjeku povoljno.“

To znači da, u odnosu na ostale ljude u zajednici, treba suditi povoljno i reći da su oni doista važniji ljudi od njega samoga, te da je njegova vlastita krivnja što ne može cijeniti veličinu i važnost javnosti, koju su naši mudraci nazvali „svaki čovjek“. Stoga, unutar razuma ne vidi njihovu veličinu, a rekli smo da između čovjeka i njegova prijatelja treba biti „kupnja“. No ovdje mora koristiti „načiniti“, što je iznad razuma. I to se naziva: „Sudi svakom čovjeku povoljno.“