Što znači da je svijet stvoren radi Tore

Članak 3, 1990.

Rashi donosi riječi naših mudraca o stihu „U početku je (Bog) stvorio“: „radi Tore, koja se naziva ‘početak Njegova puta’, i radi Izraela, koji su nazvani ‘Svetinja Izraela, Njegov prvijenac’.“

Trebamo razumjeti što znači da je „svijet stvoren radi Tore“. „Tora“, jednostavno rečeno, jesu zapovijedi Kralja, koji je zapovjedio da se one izvršavaju. No, nedostaju li Kralju zapovijedi, pa Mu je potrebno da ih netko izvršava? Imaju li one osjećaje?

Možemo reći da kralj želi da se njegove zapovijedi izvršavaju. No to se odnosi na kralja od krvi i mesa, koji želi zapovijedati i u tome uživa. Ali ne možemo to reći za Stvoritelja, da On želi da Mu se iskazuje čast i da se izvršava ono što je zapovjedio.

Također trebamo razumjeti ono što su naši mudraci rekli da je svijet stvoren radi Izraela, što znači ne radi Tore. Stoga trebamo razumjeti ima li stvaranje svijeta dva razloga ili je to jedan razlog, odnosno da oba upućuju na isto.

Poznato je da je razlog stvaranja svijeta bila Njegova želja da čini dobro Svojim stvorenjima. Kako bi se provela savršenost Njegovih djela, odnosno kako ne bi bilo srama, uspostavljeni su Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost, tako da se užitak i zadovoljstvo ne bi otkrili osim ako primatelj ima namjeru davanja. U suprotnom, postoji skrivenost lica Stvoritelja. Zbog toga nam je dana zapovijed vjere da On upravlja Svojim svijetom kao Dobri koji čini dobro, čime se, zapovijeđu vjere u Stvoritelja i izvršavanjem Tore i mitzvot na temelju vjere, ispravlja pitanje srama.

Međutim, zbog stvaranja stvorenja, koja su stvorena sa željom primanja za sebe, stvorenja ne mogu doseći stupanj na kojem su sva njihova djela radi Stvoritelja, a ne radi sebe. Zato se volja za primanjem naziva „zlom“, a onaj tko hoda putem toga zla naziva se „zlikovac“. Volja za primanjem za vlastitu korist naziva se „naklonjenost zlu“, jer ona čovjeku prikazuje da sve čini isključivo na način primanja u sebičnu korist, a to šteti čovjeku.

To znači da je to jedini razlog zašto čovjek ne može zadobiti užitak i zadovoljstvo koje Stvoritelj želi dati stvorenjima, budući da je na toj osobini, nazvanoj „volja za primanjem za sebe“, postojalo ispravljanje. Naime, volja za primanjem suprotna je Stvoritelju, čija je želja isključivo davanje, dok volja za primanjem ne može biti davatelj.

Kako bi se postigla jednakost forme, odnosno da, dok čovjek prima, može usmjeriti primanje tako da bude radi davanja, što se već smatra davanjem. To se naziva „jednakost forme“ ili Dvekut (prianjanje), jer se u duhovnosti jednakost naziva Dvekut, iako u samom činu on prima. To se naziva „primanje radi davanja“.

No kako se može postići jednakost forme? Budući da je Stvoritelj stvorio ovu volju za primanjem, kako je moguće ukinuti prirodu koju je Stvoritelj stvorio? Na to je postojalo ispravljanje: budući da je nemoguće ukinuti prirodu volje za primanjem, na nju se dodaje namjera davanja. Iz toga slijedi da volja za primanjem, odnosno to da čovjek vidi nešto u čemu može uživati, ostaje. Drugim riječima, čovjek na kraju i dalje uživa, ali s drukčijom namjerom. To se naziva „primanje radi davanja“.

No kako čovjek može imati drukčiju namjeru od primanja za vlastitu korist, nego radi koristi Stvoritelja? Naši mudraci su o tome rekli: „Stvoritelj je rekao: ‘Stvorio sam naklonjenost zlu; stvorio sam Toru kao začin.’“ Drugim riječima, putem Segule  (zasluga/vrlina/lijek) Tore i mitzvot čovjek može zadobiti želju davanja. To je jedini način na koji se može nagraditi kelim davanja, a naši mudraci su o tome rekli: „Svjetlost u njoj ga ispravlja.“

Iz toga slijedi da će putem Tore čovjek zadobiti kelim davanja, a tada će moći primiti užitak i zadovoljstvo koje Stvoritelj želi dati stvorenim bićima. U tom se pogledu Tora naziva „613 savjeta“, odnosno 613 uputa pomoću kojih se čovjek nagrađuje kelim davanja.

Nakon toga, kada putem Tore bude nagrađen posudama davanja, on mora primiti užitak i zadovoljstvo koji se nalaze u misli Stvoritelja. Taj užitak i zadovoljstvo također se nazivaju „Tora“, što znači da se u tom trenutku 613 savjeta pretvara u 613 pologa (depozita). To znači da se u svakoj mitzvi nalazi posebna svjetlost.

Kao što je napisano („Uvod u Knjigu Zohar“, „Opće objašnjenje svih četrnaest zapovijedi i kako se dijele na sedam dana stvaranja“, točka 1): „U Tori i mitzvot postoje ‘učinit ćemo’ i ‘čut ćemo’, kao što su naši mudraci rekli: ‘Oni koji izvršavaju Njegovu riječ, da bi čuli glas Njegove riječi’. U početku izvršavaju, a na kraju čuju. Dok se Tora i mitzvot izvršavaju kao ‘izvršitelji Njegove riječi’, prije nego što se čovjek nagradi slušanjem, mitzvot se nazivaju ‘613 savjeta’ i smatraju se Achor (stražnjim dijelom). Kada se nagradi slušanjem ‘glasa Njegove riječi’, 613 mitzvot postaju Pekudin, od riječi Pikadon (polog/depozit), jer se u svakoj mitzvi polaže svjetlost jedinstvenog stupnja.“

Prema navedenom, možemo protumačiti ono što smo pitali: što znači da je svijet stvoren radi Tore? Ima li Tora osjećaje, da bi trebala osjećati da joj je potreban netko tko će je izvršavati? Također smo pitali: ali na drugom mjestu naši mudraci su rekli da je svijet stvoren radi Izraela?

Stvar je u tome da oboje upućuje na isto — da je razlog stvaranja svijeta bila Njegova želja da čini dobro Svojim stvorenjima. Napisano je (Midrash Raba, Bereshit) da su se, kada je Stvoritelj htio stvoriti Adama HaRišona, anđeli tome usprotivili, govoreći: „Što je čovjek da ga se sjećaš? Zašto ti je potrebna ta briga?“ Stvoritelj im je odgovorio da je to poput kralja koji ima kulu punu obilja, ali nema gostiju.

Iz toga slijedi da je čovjek stvoren kako bi se činilo dobro Njegovim stvorenjima. Zbog toga su rekli da je stvaranje svijeta bilo radi Izraela, koji se nazivaju Resheet (početak). No koji je užitak i zadovoljstvo koje im je želio dati?

Naši mudraci su došli i rekli nam da su užitak i zadovoljstvo — Tora. Odnosno, stvaranje svijeta bilo je radi toga da Izrael prime i uživaju u užitku i zadovoljstvu koji se nalaze u Tori.

Iz toga slijedi da je isto kada se kaže: „Svijet je stvoren radi Izraela“ i kada se kaže: „Svijet je stvoren radi Tore“.

Međutim, ovdje se govori o primateljima, a to je Izrael, a ondje o onome što Izrael primaju. Odnosno, jedno se govori s aspekta kli, a drugo s aspekta svjetlosti. No oboje su jedno — svjetlost i kli.

Ipak, ono što su rekli: „Svijet je stvoren radi Tore“, trebamo protumačiti na dva načina:

Tora se smatra 613 savjeta, 613 uputa za pokoravanje zla, kao što je napisano: „Stvorio sam naklonjenost zlu; stvorio sam Toru kao začin.“ Odnosno, putem Tore zlo se ispravlja, jer „svjetlost u njoj ga ispravlja“.

Na taj način trebamo protumačiti ono što su naši mudraci rekli (Šabat 33): „Da nije Mojega saveza danju i noću, ne bih postavio zakone neba i zemlje.“ Oni su „dan i noć“ protumačili kao Toru, kao što je napisano: „I razmišljaj o njoj danju i noću.“ Drugim riječima, da nije Tore, svijet ne bi postojao.

Trebamo to protumačiti tako da putem Tore, čija ga svjetlost ispravlja, svijet može postojati. Odnosno, bit će moguće primiti užitak i zadovoljstvo, jer će Tora ispraviti zlo u stvorenjima i oni će postići jednakost forme, čime će se ispraviti manjak srama.

Naravno, kada Tora ne bi ispravljala, bilo bi nemoguće da prime užitak i zadovoljstvo. Iz toga slijedi značenje riječi: „ne bih postavio zakone neba i zemlje“, odnosno sve bi bilo beskorisno.

Prema tome, ovdje se Tora smatra samo savjetima, odnosno uputama kako primiti dobro.

Tora se smatra 613 pologa, koji su sveta imena. Kao što je rečeno u „Uvodu u Knjigu Zohar“ („Opće objašnjenje svih četrnaest zapovijedi i kako se dijele na sedam dana stvaranja“, točka 1): „U svakoj mitzvi položi se svjetlost jedinstvenog stupnja, koja odgovara jedinstvenom organu u 613 organa i tetiva duše i tijela. Iz toga slijedi da, dok izvršava mitzvu, čovjek privlači prema odgovarajućem organu u svojoj duši i tijelu stupanj svjetlosti koji pripada tom organu i toj tetivi. To se smatra Panim (prednjim dijelom, licem) mitzvot“, koje se tada nazivaju Pekudin.

Sada možemo protumačiti ono što su naši mudraci rekli: „Svijet je stvoren radi Tore“, što znači da kažemo da je razlog stvaranja svjetova bio da čini dobro Svojim stvorenjima. Taj užitak i zadovoljstvo nalaze se u Tori, koja se naziva „imenima Stvoritelja“, čije je opće ime Dobri koji čini dobro.

Imena koja se daju Stvoritelju postoje samo na način: „Po Tvojim djelima Te upoznajemo“. Zbog toga, budući da su od Stvoritelja postigli užitak i zadovoljstvo za sebe i za cijeli svijet, nazvali su Ga Dobri koji čini dobro, kao što su naši mudraci rekli: „Dobar za sebe i čini dobro drugima“. To znači da su spoznali da od Stvoritelja primaju obilje, a također su spoznali da Stvoritelj čini dobro i drugima.

Međutim, o Samome Stvoritelju ne možemo govoriti, kao što je napisano u Zoharu: „U Njemu uopće nema misli ni spoznaje“. To znači da je nemoguće govoriti o Samome Stvoritelju, jer nemamo nikakvo postignuće u Stvoritelju. Iz toga slijedi da je ono što su naši mudraci rekli — da je svijet stvoren radi Tore — i ono što su rekli — da je svijet stvoren radi Izraela — isto. Jedina razlika je između svjetlosti i kli. Svjetlost se naziva „Tora“, a kli za primanje svjetlosti naziva se „Izrael“.

Ova se stvar objašnjava u knjizi Plod mudraca (1. dio, str. 118), gdje se tumači pojam: „Tora, Izrael i Stvoritelj su jedno“. Ovo su njegove riječi: „Tako vidiš da značenje 620 imena, koja su 613 mitzvot Tore i sedam mitzvot de Rabanan (zapovijedi naših velikih mudraca), zapravo predstavljaju pet svojstava duše, odnosno NRNHY. To je zato što kelim NRNHY dolaze od navedenih 620 mitzvot, a svjetlosti NRNHY upravo su svjetlost Tore u svakoj pojedinoj mitzvi. Iz toga slijedi da su Tora i duša jedno. No Stvoritelj je svjetlost Ein Sof (Beskonačnosti), odjevena u svjetlost Tore, koja se nalazi u navedenih 620 mitzvot.“

Iz toga slijedi da su „Izrael“ i „Tora“ isto, osim što je razlika u tome govorimo li s aspekta svjetlosti ili s aspekta kli.

Međutim, redoslijed rada jest takav da smo, budući da smo rođeni nakon grijeha Drveta spoznaje, već uronjeni u volju za primanjem za vlastitu korist, na koju su postavljeni Tzimtzum i skrivenost. Zbog toga redoslijed našega rada započinje radom Lo Lishma (ne u Njezino ime). Odnosno, kada počnemo izvršavati Toru i mitzvot, moramo vjerovati čak i Lo Lishma, jer bez vjere ne možemo raditi ni Lo Lishma.

Gdje god se rad temelji na vjeri, to je težak rad. Odnosno, samo ondje gdje su nagrada i kazna otkrivene, rad se naziva „unutar razuma“, jer odmah vidimo rezultate.

Ali kada su nagrada i kazna prekrivene i moramo samo vjerovati u nagradu i kaznu, čak je i Lo Lishma (ne u Njezino ime) veliki napor. Ipak, to još uvijek nije tako loše, jer nije protivno prirodi volje za primanjem za sebe. No ako želimo postići Dvekut, koje se naziva „radi davanja“, tijelo počinje pružati otpor svom snagom i nemoguće je izaći iz vlasti volje za primanjem bez pomoći odozgo.

O tome je rečeno: „Da nije pomoći Stvoritelja, ne bi je nadvladao“. Savjet za to je Tora, jer „svjetlost u njoj ga ispravlja“. Nakon toga, kada se nagradi kelim davanja, on se nagrađuje svojstvom koje se naziva „imena Stvoritelja“, a to je užitak i zadovoljstvo koji su bili u Njegovoj misli da ih dâ stvorenim bićima. To je značenje onoga što su rekli: da je razlog stvaranja svjetova bio da čini dobro Svojim stvorenjima.