Tečaj za desetke - Lekcija #30. Namjera

Tečaj za desetke - Lekcija #30. Namjera

Sadržaj lekcije
Materijali

Tečaj za desetke – Lekcija br. 30
Tema: Namjera


Odabrani citati iz izvora


1. RABASH, Članak br. 577, „O cilju“

Svrha čovjekova rada jest postići namjeru davanja, jer u vanjskoj radnji nema ništa za ispraviti, budući da se kli [posuda] koju je Stvoritelj stvorio neće mijenjati. Sve promjene trebaju biti u namjeri. Budući da je svrha stvaranja činiti dobro Njegovim stvorenjima, On je za tu svrhu stvorio kli nazvanu „želja i čežnja za primanjem užitka“.

Međutim, kako ne bi bilo „kruha srama“, nego primanje samo kroz jednakost forme, napravljena je korekcija nazvana tzimtzum [ograničenje], da se ne prima osim ako je to radi davanja. Drugim riječima, u istoj kli koju je imao i prije, odnosno u volji za primanjem, ali s drukčijom namjerom — ne prima zato što želi ispuniti vlastiti nedostatak, već zbog zapovijedi (mitzvot) Stvoritelja, jer On želi činiti dobro Svojim stvorenjima.


2. RABASH, Članak br. 577, „O cilju“

Sav rad je samo na namjeri da čovjek dođe do čežnje za davanjem. To se naziva „unutarnji rad“, nešto skriveno, što nije vidljivo izvana. To je čovjekova namjera u djelu koje izvršava.

Međutim, da bi se postigla namjera zvana „unutarnji rad“, najprije je potreban vanjski rad — radnje, nešto vidljivo, tako da je njegov rad očit. Nasuprot tome, namjera je unutarnja i skrivena.


3. RABASH, Članak br. 31 (1988), „Što je čovjekov rad u radu koji se pripisuje Stvoritelju?“

Ako je čovjekova namjera samo pružiti zadovoljstvo Stvoritelju, a ne izvući vlastitu korist, tada mu nije važno kolika je količina užitka. On gleda samo na mjeru žara kojom želi obradovati Stvoritelja, jer kroz čežnju da obraduje Stvoritelja postiže jednakost forme u korijenu svoje duše. To pak uzrokuje privlačenje većeg obilja, budući da viši želi dati više nego što niži želi primiti, a nedostaju samo posude davanja. Slijedi da se nadvladavanjem u davanju privlači veliko obilje. Stoga ne trebamo tražiti velike svjetlosti, već se truditi imati velike posude — posude davanja.


4. RABASH, Članak br. 390, „Prisila i preokret“

Čovjek nema što dati Stvoritelju, kao što je napisano: „Ako si pravedan, što ćeš Mu dati?“ Sve što čovjek može dati Stvoritelju jest namjera, nazvana „za Moje ime“. Nema ništa drugo što Mu može dati, jer Stvoritelj nema nedostatke tako da bi Mu se nešto moglo dati. Dakle, sve što Mu dajemo jest namjera.


5. RABASH, Članak br. 21 (1988), „Što znači da je Tora dana iz tame u radu?“

Sve radnje koje nam je dao da činimo postoje samo zato da bismo postigli namjeru davanja. Kako to možemo učiniti, kad se srce i želja ne mogu prisiliti?

Baal HaSulam tumači riječi: „koje je Bog stvorio da se učini“. „Koje je Bog stvorio“ znači da je to ono što čovjek mora „učiniti“ na onome što je On stvorio. „Koje je Bog stvorio“ odnosi se na stvaranje zvano „postojanje iz nepostojanja“, što se odnosi na volju za primanjem. „Da se učini“ pripada stvorenjima, koja na tu volju moraju postaviti namjeru davanja. To znači da je sve što stvorenja moraju učiniti samo to da budu sposobna usmjeriti se ka davanju. To se naziva „koje je Bog stvorio da se učini“. To činjenje pripada stvorenjima.


6. RABASH, Članak br. 1 (1989), „Koja je mjera pokajanja?“

Trebamo znati da kada čovjek želi izaći iz pukog izvršavanja radnji bez namjere i započeti rad s namjerom davanja, u tome ima puno rada. Jer kada tijelo počne slušati o namjeri davanja, odmah se opire i ne dopušta čovjeku da nastavi s tim radom, pokazujući mu tamne boje u tom radu.

U tom stanju čovjek treba vjerovati da samo Stvoritelj može pomoći. Ovdje čovjek može uputiti istinsku molitvu.


7. RABASH, Članak br. 31 (1990), „Što znači ‘Nema blagoslova u onome što je izbrojeno’ u radu“

S gledišta namjere, nema razlike je li radnja davanje ili primanje. Obje radnje trebaju korekciju kako bi i namjera bila radi davanja.

To je zato što je rad prvenstveno u srcu. To jest, čovjek treba dosegnuti stupanj ljubavi prema Stvoritelju, kao što je napisano: „I ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom.“ Sve što činimo u Tori i mitzvot [zapovijedima] jest radi ispravljanja srca. O tome je napisano („Uvod u knjigu Panim Meirot uMasbirot“, točka 10): „Dođi i vidi riječi mudraca, rabija Abrahama ibn Ezre… ‘Znaj da su sve mitzvot zapisane u Tori ili običaji koje su očevi uspostavili… sve radi korekcjie srca, jer Gospodin pretražuje sva srca.’“


8. RABASH, Članak br. 31 (1990), „Što znači ‘Nema blagoslova u onome što je izbrojeno’ u radu“

Prije nego što čovjek postavi namjeru davanja na volju za primanjem, ta mu želja uzrokuje gorčinu. Sve duhovno što je htio dotaknuti imalo je gorak okus, jer su na volji za primanjem za sebe postojali tzumtzum [ograničenje] i skrivanje, pa je bilo nemoguće osjetiti dobar okus u duhovnosti. Drugim riječima, sve sveto činilo se udaljeno, nedostupno i nemoguće za uživanje volji za primanjem. To se naziva „gorkim“.

Međutim, ako na tu želju postavi namjeru davanja, tada vidi i osjeća da u svemu svetom postoji slatkoća.