Sveti Zohar pita (Aharei, točka 2 u Sulamu [Komentar „Ljestve“]): Treba razumjeti što je strah. Vidimo da su strah i radost dvije suprotnosti, pa kako strah može biti razlog radosti, kao što kaže: „Zbog straha od svoga Gospodara kasnije će biti nagrađen izvršavanjem mitzvot Tore s radošću“, kada su oni međusobno suprotni? Također treba razumjeti zašto Stvoritelj želi da Ga se boje. Što On time dobiva? To je kao da čovjek uđe u kokošinjac i kaže: „Ako na sebe preuzmete da me se bojite, dat ću vam hranu i vodu. Dat ću vam sve što želite u zamjenu za to da me se bojite.“ Može li se reći da čovjeku uopće nešto znači poštuju li ga kokoši? Tim više vrijedi za stvorenja u odnosu prema Stvoritelju – kakvu vrijednost i važnost možemo reći da Stvoritelj ima u tome da Ga se stvorenja boje? Toliko je to izraženo da su naši mudraci rekli da čovjek ne treba činiti ništa drugo osim baviti se strahom, kao što je pisano: „Što Gospodin, Bog tvoj, traži od tebe osim straha?“ Također je pisano (Propovjednik 3): „Bog je učinio tako da Ga se ljudi boje“, što znači da je sve što je Stvoritelj učinio – učinio zato da Ga se boje. Da bismo razumjeli navedeno, moramo se prisjetiti svrhe stvaranja, odnosno cilja radi kojega je Stvoritelj stvorio stvorenje. Poznato je da je razlog Njegova želja da čini dobro Svojim stvorenjima. Međutim, kako bi se razotkrilo savršenstvo Njegovih djela, odnosno da ne bi bilo „kruha srama“, učinio je ispravak koji se naziva tzimtzum (ograničenje) i skrivanje, pri čemu je prije nego što čovjek stekne posude davanja nemoguće vidjeti ili osjetiti Njegovo postojanje, što se naziva „spoznaja Stvoritelja“. To znači da, iako svakodnevno u molitvi govorimo: „Sva je zemlja puna Njegove slave“, mi to ipak ne osjećamo. Naprotiv, moramo vjerovati iznad razuma da je tako. Razlog je taj što, iako u svjetlosti nema promjena – jer „u duhovnosti nema odsutnosti“ – ipak postoje promjene sa strane kelim (posuda), a kelim ograničavaju svjetlost. To je zato što u keim razaznajemo veličinu obilja – njihov dojam od obilja. Ako čovjek nema kelim koji mogu biti odjeća za svjetlost, tada se nikakva svjetlost ne očituje u stvarnosti, prema pravilu: „Nema svjetlosti bez kli (posude).“ Odnosno, moramo znati jednu stvar: možemo govoriti samo o onome što postižemo u svojim osjetilima. Baal HaSulam je dao alegoriju o tzimtzumu: to je poput čovjeka koji se pokrije kako ga drugi ne bi vidjeli. Može li se reći da čovjek koji se sakrio da ga drugi ne vide zbog toga ne vidi samoga sebe? Isto tako, Stvoritelj je učinio tzimtzum i skrivanje kako Ga niži ne bi vidjeli dok su uronjeni u samoljublje, odnosno u primanje radi primanja, što uzrokuje razliku u formi i razdvajanje između Davatelja, koji je Stvoritelj, i primatelja, koji su stvorenja. A budući da u našem korijenu, koji je Stvoritelj, nema primanja, kada se čovjek ipak bavi primanjem, on osjeća neugodu, koja se naziva „kruh srama“. Zato je učinjen ispravak sa strane nižih — da tzimtzum pripisujemo nižima. Odnosno, nižima su potrebni tzimtzum i skrivanje, jer upravo kroz taj ispravak mogu ispraviti primanje tako da ono bude s namjerom davanja. No sa strane višega nema nikakvih promjena. Sve promjene su isključivo u osposobljavanju naših kelim, u mjeri u kojoj mogu primati radi davanja. Prema tome, budući da se užitak i zadovoljstvo ne osvjetljavaju na mjestu razdvajanja, čovjek nije u stanju steći potpunu vjeru prije nego što ispravi svoju volju za primanjem. Kao što je rečeno („Uvod u Knjigu Zohar“, točka 138): Iz ovoga vidimo nužnost ispravka davanja: ne samo da je nemoguće primiti užitak i zadovoljstvo koji su nam pripremljeni, nego ovdje postoji nešto što nas udaljava od vjere u Njega — a to je najgore! Sada možemo razumjeti značenje straha. Pitali smo: „Treba li Stvoritelju da Ga se bojimo?“ Prema objašnjenom, strah je, kako piše u Sulamu, da se čovjek boji da možda neće moći nadvladati i primati radi davanja, kako treba, nego će primati radi primanja, što bi mu uzrokovalo razdvajanje — ne nužno od užitka i zadovoljstva koje neće moći primiti, nego se boji da ne dođe do poricanja vjere u Njega. Iz toga slijedi da stvarno može dospjeti u Sitra Achra (drugu stranu). To je značenje stiha: „Bog je učinio tako da Ga se ljudi boje.“ Kroz taj strah događa se dvostruki veliki ispravak: imat će vjeru u Stvoritelja, moći će primiti užitak i zadovoljstvo koje im Stvoritelj želi dati. Iz toga slijedi da Stvoritelj želi da Ga se boje kako bismo imali Kelim za primanje užitka i zadovoljstva. Time ćemo imati vjeru u Njega, kao što je pisano u Sulamu (točka 138): „Strah je čuvanje da se ne udaljimo od Njegove vjere.“ Iz ovoga ćemo razumjeti ono što je pisano: „Što Gospodin, Bog tvoj, traži od tebe osim straha?“ To znači da nam On želi dati obilje, ali ono što zadržava jest razlika u formi, jer se svjetlost ne može odjenuti u posude primanja. Stoga, kada se čovjek boji i pazi da uvijek zadrži namjeru radi davanja, Stvoritelj mu može dati Svoje obilje u potpunosti, bez ikakve neugode, koja se naziva „kruh srama“. Time razumijemo ono što smo pitali: „Kako strah može biti razlog radosti?“ Prema svemu rečenom, to je jednostavno: posjedovanjem straha, odnosno pažnjom da se uvijek koriste posude davanja, Stvoritelj mu može dati užitak i zadovoljstvo jer ima posude davanja. I zasigurno će tada imati radost od obilja koje je primio radi davanja. Iz toga slijedi da strah uzrokuje radost, a ako nema straha — udaljen je od svega.O strahu i radosti
Članak br. 23, 1986.
„Rabi Yitzḥak započne: ‘Pisano je: Služite Gospodinu sa strahom i radujte se s drhtajem. Također je pisano: Služite Gospodinu s radošću, dođite pred Njega s pjesmom. Ovi stihovi proturječe jedan drugome. No učili smo: Služite Gospodinu sa strahom, jer svaki rad kojim čovjek želi služiti svome Gospodaru najprije zahtijeva strah – da Ga se boji. A zbog straha od svoga Gospodara kasnije će biti nagrađen time da izvršava mitzvot (zapovijedi) Tore s radošću. Zato je pisano: A što Gospodin, Bog tvoj, traži od tebe osim straha, i time će biti nagrađen svime.’“
„Zakon je da stvorenje ne može primiti razotkriveno zlo od Njega, jer je to manjkavost u Njegovoj slavi da Ga stvorenje doživljava kao onoga koji čini zlo, budući da to ne dolikuje Savršenom Operatoru. Stoga, u mjeri u kojoj se čovjek osjeća loše, u toj istoj mjeri na njega pada poricanje upravljanja Stvoritelja, a viši Operator mu se skriva.“
<- Izvorni kabalistički tekstovi
Nastavi čitati ->