Pokaži mi Svoju slavu

Članak br. 26, 1985

“I reče: ‘Pokaži mi Svoju slavu … Tada ću ukloniti Svoju ruku i vidjet ćeš Moja leđa, ali Moje lice neće se vidjeti’” (Izlazak, 33). Trebamo razumjeti što Mojsijevo pitanje implicira za nas i odgovor Stvoritelja u odnosu na naš rad.

Kada osoba započne s radom Stvoritelja, ona čezne vidjeti slavu Stvoritelja. To jest, kada Stvoritelj svijetli za njega, kad ima okus u Tori i mitzvot i čezne za duhovnošću, on se može baviti svetim radom. U to vrijeme zna da hoda putem Stvoritelja i osjeća da je iznad običnih ljudi, da je cijela javnost svjetovna, a samo on zna i razumije što je duhovnost.

Poznato je da su naši mudraci rekli (Avot, poglavlje 4, odlomak 4): “Rabi Levitas, čovjek iz Yavne, kaže: ‘Budi vrlo, vrlo ponizan.’” Stoga ima mnogo rada u pronalaženju nekog nedostatka u sebi kako bi mogao reći da je ponizan. No budući da je mitzva činiti ono što su naši mudraci rekli, on to uzima iznad razuma i kaže: “Naravno, ja sam još uvijek nepotpun.”

Također, postoji vrijeme Achoraim (stražnja strana, naličje), kada čežnja za Torom i mitzvot ne svijetli za njega i ne osjeća nedostatak u tome što ne žudi za Dvekut (prianjanje) sa Stvoriteljem. U stanju Achoraim, osoba može vidjeti sebe, to jest svoje stvarno stanje, ako još uvijek vidi da je viši od ostalih ljudi. U to vrijeme mora raditi na niskosti, preuzeti na sebe mitzvu poniznosti iznad razuma, dok gleda druge ljude koji su u stanju duhovnog pada, dok je on u usponu. Ispada da samo u stanju Achoraim može vidjeti istinu, dok se tijekom Panim (prednja strana) može zavaravati.

Međutim, postoje mnoge razine razlučivanja i u stupnju Achoraim. Ako je osoba već ušla u rad istine, to jest na put na kojem se mora raditi kako bi se davalo, tek tada počinje osjećati stvarna stanja Achoraim. U to vrijeme povremeno prima sliku Achoraim, kada vidi svoj pad, iako je prije pada imao stanje Panim. No sada, kada vidi da nema želju za Torom i mitzvot, niti za molitvom i slično, osjeća da je sada poput prazne kli, da ne prima nikakvu “vlagu” iz rada Stvoritelja. Osim toga, vidi sebe kao da nikada nije radio sveti rad i da čak ne zna što je rad Stvoritelja.

Ponekad dolazi u tamu, gdje ako počne sebi govoriti da mora započeti rad i da nema smisla ostati bez ikakve svrhe u životu, čini mu se da sebi govori nešto novo, kao da nikada nije čuo o duhovnim stvarima. U to se vrijeme čudi samome sebi, kako može imati takav osjećaj — da je u stanju početnika koji se nikada nije bavio radom — dok u njegovom sjećanju još postoji neka uspomena iz vremen kada je mislio da je uvijek među naprednima u radu, i odjednom je sve zaboravio i sjeća se toga kao sna.

Ispada da svoje stvarno stanje vidi samo u vrijeme Achoraim. To je značenje “vidjet ćeš Moja leđa, ali Moje lice neće se vidjeti.” U to vrijeme ima mjesto za rad, to jest tražiti od Stvoritelja da ga približi Sebi i pokaže mu osvjetljenje Svoga lica. U to vrijeme dolazi do pokajanja: “Dok Onaj koji poznaje tajne ne posvjedoči da se više neće vratiti ludosti.”

Zapisano je u uvodu u Talmud Eser Sefirot (odlomci 53–54): “Moramo znati da se cjelokupna stvar rada u izvršavanju Tore i mitzvot putem izbora prvenstveno odnosi na dva gore spomenuta razlučivanja skrivene Providnosti. I Ben Ha Ha kaže o tom vremenu: ‘Nagrada je prema naporu.’ Budući da Njegovo vodstvo nije otkriveno, nemoguće Ga je vidjeti, nego samo u skrivenosti lica, to jest straga. Međutim, kada Stvoritelj vidi da je čovjek dovršio mjeru svog napora i završio sve što je trebao učiniti u jačanju svog izbora u vjeri u Stvoritelja, Stvoritelj mu pomaže. Tada čovjek postiže otvorenu Providnost, to jest otkrivenje lica.”

Prema gore navedenom, početak rada na putu istine je u Achoraim. To je zato da bi osoba pripremila za sebe kelim u kojima može biti Svjetlost Stvoritelja. Također, kelim su želje. To znači da prije nego što osoba prođe stanje Achoraim, ona ne zna da treba Stvoritelja da joj pomogne, nego misli da može sama postići svoju cjelovitost i da joj nije potrebna nikakva posebna pomoć od Stvoritelja.

Naprotiv, ona zna i vjeruje, kao što je uobičajeno u Izraelu, da iako osoba vidi da ima smisla da je čovjek taj koji djeluje, ipak vjeruje da joj Stvoritelj pomaže ostvariti njezinu želju. No u radu davanja, čovjek vidi da mu razum govori da ne može postići stupanj davanja, nego sjedi i čeka da mu Stvoritelj pomogne. Ispada da se samo to smatra potrebom za Stvoriteljem. To se naziva kli i “želja”.

Put istine naziva se Lishma (u Njezino ime), što znači da on sve čini kako bi donio zadovoljstvo Stvoritelju. U to vrijeme dolazi mu otpor tijela, koje tvrdi da razumije da je sav njegov rad usmjeren na zadovoljavanje posuda tijela, što je samoljublje. U to vrijeme čovjek počinje vidjeti da ne može ići protiv tijela, i tada mu je potrebna pomoć Stvoritelja. To se smatra da već ima kli, to jest želju i potrebu da ga Stvoritelj ispuni, i tada se na njemu ostvaruje ono što su naši mudraci rekli: “Onaj koji dolazi da se očisti, pomaže mu se” (Zohar, Noa, odlomak 63). Ovo su njegove riječi: “Ako se čovjek dolazi pročistiti, pomaže mu se svetom dušom. On se pročišćava i posvećuje, i naziva se ‘svetim’.” Vidimo, dakle, da prije nego što ima kli, ne može mu se dati Svjetlost. No kada se u njegovom srcu utvrdi da treba pomoć Stvoritelja, on prima pomoć, kao što je rečeno, da upravo kad se dolazi pročistiti, ali vidi da ne može, prima odozgo svetu dušu, što je Svjetlost koja mu pripada, da mu pomogne da može ići naprijed i nadvladati svoje posude primanja kako bi ih mogao koristiti s ciljem davanja Stvoritelju.

Sada možemo protumačiti ono što je napisano: “Mir, mir, dalekom i bliskom.” “Mir” označava potpun spor, jer spor je, kako su naši mudraci rekli: “Čovjek treba uvijek razjariti zlu inklinaciju nad dobrom inklinacijom.” RASHI je to protumačio kao da treba voditi rat protiv nje. Čovjek misli da je potpun samo kada osjeća da je blizu Stvoritelju, kad mu se čini da je već nagrađen Panim. No kad osjeća da je udaljen od Stvoritelja, misli da ne hoda putem cjelovitosti.

Tada kažemo: “Mir, mir”, što znači mir koji Stvoritelj izgovara, kao što je napisano (Psalmi 85): “Čut ću što govori Gospod, jer On će govoriti mir Svome narodu i Svojim pobožnima, i neka se ne vraćaju ludosti.” U vezi s tim stihom moramo vjerovati da Stvoritelj govori “mir” čak i kada čovjek osjeća da je daleko od Stvoritelja. To je zato što — tko mu je pokazao da je sada udaljeniji nego prije? Obično čovjek počinje osjećati da je udaljen kada povećava Toru i mitzvot i želi više hodati putem istine. U to vrijeme vidi da je udaljeniji.

Ispada da bi, prema pravilu da mitzva uzrokuje "mitzvu", trebao osjećati veću bliskost. Međutim, Stvoritelj ga približava time što mu pokazuje istinu, kako bi obratio pažnju na pomoć Stvoritelja. To jest, pokazuje mu da čovjek ne može dobiti rat bez pomoći Stvoritelja. Ispada da je u vrijeme udaljenosti (kada se osjeća udaljenim), što se smatra Achoraim, upravo to vrijeme približavanja Stvoritelju.