Ovo su naraštaji Noe

Članak br. 4, 1985.

„Ovo su naraštaji Noe. Noa bijaše pravednik. Bijaše potpun u svojim naraštajima. Noa hodaše s Bogom.“

RASHI tumači da bi nas poučio kako su naraštaji pravednika prvenstveno dobra djela. RASHI objašnjava zašto piše: „Ovo su naraštaji Noe.“ Trebalo je pisati imena njegovih sinova, tj. Šema, Hama i Jafeta. A zašto piše: „Ovo su naraštaji Noe. Noa bijaše pravednik?“ Objašnjava da je to zato što su naraštaji pravednika prvenstveno dobra djela.

„U njegovim naraštajima,“ budući da ga neki od naših mudraca hvale – da je bio u naraštaju pravednih, bio bi pravedniji. Drugi ga kritiziraju – da je bio u Abrahamovu naraštaju, bio bi nitko i ništa.

„Noa hodaše s Bogom.“ RASHI tumači: kod Abrahama kaže, „Koji sam hodio pred Njim.“ Noa je trebao pomoć da hoda ispravno, dok se Abraham sam učvrstio i hodao u svojoj pravednosti bez pomoći.

Kako bismo objasnili sve navedeno, trebamo znati da otac i sin, očevi i naraštaji [potomci], znače uzrok i posljedicu. Obično, kada čovjek nešto čini, siguran je da će taj čin proizvesti nešto. Naprimjer, čovjek koji radi u nekoj tvornici želi primiti plaću svojim radom kako bi se uzdržavao. Ispada da je otac rad, a naraštaj je rezultat. Isto tako, kada čovjek uči neku mudrost, želi da bude cijenjen kao mudar, što znači da sve što čovjek čini, želi vidjeti naraštaje svojih djela.

Dakle, kada se čovjek posvećuje Tori i Mitzvot [zapovijedima], on zasigurno želi da neki naraštaji proizađu iz njegovih djela.

Prema svetom Zoharu („Uvod u Knjigu Zohar“, stavak 189) i u Sulamu (stavak 190): „Strah se tumači na tri načina, od kojih dva nemaju pravi korijen, a jedan je korijen straha. Postoji čovjek koji se boji Stvoritelja kako bi njegovi sinovi živjeli, a ne umrli, ili se boji novčane kazne. Zato Ga se uvijek boji. Ispada da njegov strah od Stvoritelja nije korijen, jer je korijen njegov vlastiti interes, a strah je njegova posljedica [naraštaj]. A postoji i čovjek koji se boji Stvoritelja jer se boji kazne u ovom svijetu i kazne u paklu. Ta dva straha – strah od kazne u ovom svijetu i strah od kazne u budućem svijetu – nisu suština straha, ni njegov korijen.“ (stavak 191) „Istinski strah jest da se čovjek boji svoga Gospodara jer je velik i vlada, jer je esencija i korijen svih svjetova i sve je ništavno u usporedbi s Njim.“

Iz toga slijedi da iz rada u kojem čovjek djeluje, što se zove „otac,“ želi vidjeti naraštaje svog rada, što se naziva„plodom njegova rada.“

Postoje tri vrste naraštaja koje trebamo vidjeti ovdje: 1) Nagrada u ovom svijetu, tj. da njegovi sinovi žive i da uspiju u uzdržavanju sebe itd. 2) Nagrada u budućem svijetu. 3) Zbog toga što je On velik i vlada. To znači da svi naraštaji za kojima teži imaju cilj pružiti zadovoljstvo Stvoritelju.

Iz toga slijedi da postoji pitanje naraštaja koji se nazivaju „dobra djela,“ a dobro znači davanje Stvoritelju, kako je napisano (Psalam 45): „Srce mi preplavljuje dobro. Kažem: ‘Moj rad je za Kralja.’“ To znači da želi da sva njegova djela budu za Stvoritelja, i to se naziva „dobrim djelima.“ Ne želi nikakvu nagradu za vlastitu korist,  već sve što želi jest da može činiti djela koja donose zadovoljstvo Stvoritelju bez ikakve nagrade za svoj trud. To znači da mu je nagrada da mu bude dana sposobnost činiti djela isključivo radi Stvoritelja, bez ikakve namjere da koristi samom sebi. To je nagrada radi koje se posvećuje Tori i mitzvot. To je ono što se nada postići svojim radom u dobrim djelima. Rečeno je o tome (Kidushin 30): „Stvorio sam zlu inklinaciju; stvorio sam za nju Toru kao začin.“

Prema tome, što su naraštaji pravednika? Samo dobra djela, tj. rezultat koji proizlazi iz uzroka, a uzrok je rad u Tori i mitzvot. Za ostale ljude, rezultati uzroka su nagrada u ovom svijetu ili u budućem svijetu. Ali za pravednike, rezultat njihovog uzroka  - koji je poput oca koji rađa naraštaje - su samo dobra djela. To je jedina nagrada kojoj se nadaju – da mogu donijeti zadovoljstvo Stvoritelju.

Ovo je smisao onoga što RASHI tumači: „Da su naraštaji pravednika prvenstveno dobra djela.“ To znači da su sva njihova djela samo s namjerom davanja zadovoljstva Stvoritelju. Međutim, trebamo razumjeti što RASHI misli pod "prvenstveno dobra djela", a što se smatra sekundarnim, odnosno, što se ne smatra bitnim.

Poznato je da postoje djela i postoji razumijevanje i znanje. To jest, ono što je unutar razuma naziva se razumijevanje i znanje, što znači da se i tijelo slaže da se trebamo posvetiti Tori i mitzvot, budući da, kad čovjek dostigne stupanj Lishma [radi Nje], nagrađen je svjetlošću života, koja se nalazi u Tori i mitzvot. Kao što je napisano (Psalam 19): „Poželjnije od zlata,  puno finijeg zlata, i slađe od meda i saća.“ To se naziva „razumijevanje,“ gdje i tijelo razumije da vrijedi biti sluga Stvoritelju.

Rabbi Meir kaže (Avot, Poglavlje 6): „Tko se posvećuje Tori Lishma, nagrađen je mnogim stvarima. Štoviše, cijeli svijet mu je vrijedan, i otkrivaju mu se tajne Tore.“

Za pravednike, sve to što postižu radom u Lishma nije bitno. To nije njihova namjera u radu u Tori i mitzvot. Njima su najvažnija dobra djela, tj. davanje zadovoljstva Stvoritelju. U tom smislu očekivali su postići stupanj djela iznad razuma. Njihova namjera nije bila imati naraštaje razumijevanja i znanja, nego samo djela. To je smisao onoga što RASHI objašnjava: „Da vas pouči da su naraštaji pravednika prvenstveno dobra djela.“

Prema gore navedenom, možemo tumačiti što RASHI objašnjava o „u njegovim naraštajima.“ „Neki od naših mudraca ga hvale: Štoviše, da je bio u naraštaju pravednika, bio bi pravedniji. Drugi ga kritiziraju: Da je bio u Abrahamovom naraštaju, bio bi nitko i ništa.“

„U njegovim naraštajima“ znači njegove dvije generacije, jer dva je množina. No u radu, svako stanje naziva se „naraštajem.“ To je značenje riječi „Jedna generacija pohvalit će tvoj rad drugoj.“ To znači da, ako je  čovjek u naraštaju zlih, tj. ako ima misli i želje zlih, kada čovjek mora uložiti veliki trud da nadvlada argumente zlih, koji kljucaju njegov um i misao pitanjima tko i što, tada ih ne može nadvladati osim snagom vjere iznad razuma. To se smatra pokoravanjem argumenata zlih, ne odgovorima unutar razuma, nego ih samo snagom vjere iznad razuma može pobijediti.

To se naziva „djelom,“ tj. bez intelekta, a to je značenje riječi: „Ako je izvršio jednu Mitzvu, radostan je, jer je osudio sebe i cijeli svijet na stranu zasluge,“ jer samo činom možemo pobijediti argument zlih, a ne intelektom i razumom.

Prema tome, trebamo reći da se Noina generacija odnosi na generaciju zlih. Treba ga pohvaliti jer tada ima težak primarni rad. Ali treba ga kritizirati jer je na kraju u generaciji zlih, tj. ima strane misli, a nije primjereno sluzi Stvoritelja imati takvu zloću u umu i srcu.

Također trebamo reći da je u Abrahamovoj generaciji, tj. u generaciji pravednika, kada ima dobre misli, pravednih, tada je u njegovom umu i srcu samo jedna želja – donijeti zadovoljstvo Stvoritelju – i misli i želje zlih nikada mu ne prođu kroz um ili srce. Takva osoba je u generaciji pravednika.

Drugi ga hvale, jer da je Noa bio u stanju pravednika, tj. da je izjednačio sile nadvladavanja koje je imao u generaciji zlih, što bi tada osjećao u usporedbi s osjećajem koji ima sada, koji je ugoda i slatkoća Tore? Sa sigurnošću, vrijeme Noine generacije, koje se zvalo „generacija zlih,“ smatralo se ništavnim, jer tada još nije osjećao užitak i zadovoljstvo koji osjeća u generaciji pravednika.

No s gledišta rada, vrijeme kad je bio u generaciji zlih bilo je mjesto za rad. Ispada da je Noina generacija važnija jer ima što činiti, jer su naraštaji pravednika prvenstveno dobra djela.

„Noa je hodao s Bogom.“ RASHI tumači da s Abrahamom kaže: „koji je hodio pred Njim.“ Noa je trebao pomoć da hoda ispravno, dok se Abraham sam učvrstio i hodao u svojoj pravednosti bez pomoći. To znači da postoje dvije vrste sila u čovjeku, koje se nazivaju „posude primanja“ i „posude davanja.“ Posude davanja pripisuju se Stvoritelju, jer Stvoritelj je davdatelj, a posude primanja pripisuju se stvorenju, koje je primatelj.

Posude primanja, koje se odnose na primatelja, dolaze prije posuda davanja. Riječima kabale, posude davanja nazivaju se Keter, Hochma i Gar de Bina, a ispod njih su posude primanja, koje su Zat de Bina, Zeir Anpin i Malchut.

Prema tome, posude davanja nazivaju se: „Bog je hodao s Noom,“ što znači da je u mjestu posuda davanja bilo moguće hodati u svetosti, tj. posude davanja koje se odnose na Stvoritelja, koje su posude davanja. To se naziva: „Noa je trebao pomoć da hoda ispravno,“ budući da viši daje posude davanja, što se smatra Noinom potrebom za podrškom.

To znači da ga Viši budi na rad, što se naziva „buđenje odozgo,“ kako je napisano u Učenju deset Sefirot (dio 9, str. 735, stavak 6, i u Ohr Pnimi): „U početku, prvi put, uzdiže se MAN koji nije od ZON-a u AVI, a onda su ZON načinjeni od tih MAN. Nakon što su ZON uspostavljeni, uzdigli su MAN drugi put. Kad ima posude davanja, koje je stekao kroz buđenje odozgo, što se naziva ‘Noa je trebao pomoć da hoda ispravno,’ što dolazi od Višeg, i to je bio stupanj Noe.“

Ali Abraham nije trebao pomoć da hoda ispravno. RASHI to precizira riječima: „koji je hodio pred Njim.“ To znači da je hodao s posudama primanja, koje stoje ispred posuda davanja. Posude davanja – Keter, Hochma i Gar de Bina – stoje iznad, a ispod njih su posude primanja, koje su Zat de Bina i ZON.

Budući da je Abraham hodao s posudama koje su ispred njega, pred posudama davanja, koje se pripisuju Stvoritelju, a posude primanja pripisujemo primateljima, zato se korištenje posuda primanja naziva „buđenje odozdo,“ što se pripisuje nižem.

To je značenje zašto Abraham nije trebao pomoć da hoda ispravno, jer je hodao s posudama primanja. Tim posudama služio je Stvoritelju. Ali riječi: „Bog je hodao s Noom,“ znače posude koje se pripisuju Bogu, koje su posude davanja, posude Stvoritelja, i te posude daje Stvoritelj.