Dnevni red okupljanja

Članak 17., Drugi dio, 1984.

Na početku okupljanja treba biti dnevni red. Svatko bi trebao što je više moguće govoriti o važnosti udruženja, opisujući dobrobit koje mu udruženje pruža i važne stvari za koje se nada dobiti od udruženja, a ne može ih sam steći, te kako u skladu s tim cijeni udruženje.

Kao što su naši mudri napisali (Berachot 32), ˝Rabi Shamlai je rekao, ´Osoba uvijek treba veličati Stvoritelja, a zatim moliti.´ Otkud nam to? Od Mojsija, kao što je pisano, ´Tada sam se obratio Stvoritelju.´ Također je pisano, ´O Gospodine Bože, Ti koji si počeo,´ i pisano je, ´Pusti me preko, molim Te, da vidim dobru zemlju.´˝

Razlog zbog čega trebamo započeti s veličanjem Stvoritelja jest to što je prirodno da postoje dva uvjeta kada netko nešto traži od nekoga:

1. Da (taj netko) ima ono što ja tražim, kao što su bogatstvo, moć i ugled zbog bogatstva i imućnosti
2. Da ima dobro srce, tj. želju da čini dobro drugima.

Takvu osobu možete zamoliti za uslugu. Zbog toga su rekli, ˝Osoba uvijek treba veličati Stvoritelja, a zatim moliti.˝ To znači da nakon što osoba vjeruje u veličinu Stvoritelja, da ima sva moguća zadovoljstva za dati  stvorenjima i da želi činiti dobro, tada je primjereno reći da se moli Stvoritelju, koji će mu zasigurno pomoći, jer On želi davati. Tada Stvoritelj može dati ono što osoba želi. Molitva tada može biti sa pouzdanjem da će ju Stvoritelj ispuniti.

Isto je tako i sa ljubavi prema prijateljima, na samom početku okupljanja, kada se okupimo, trebali bismo veličati prijatelje, važnost svakog prijatelja. U mjeri u kojoj prihvatimo veličinu udruženja, možemo cijeniti udruženje.

˝A zatim moliti˝, znači da bi svako trebao preispitati sebe i vidjeti koliko truda ulaže u udruženje. Kada vide da je bespomoćan išta učiniti za udruženje, tada postoji prostor za molitvu Stvoritelju da mu pomogne i pruži snagu i želju da počne voljeti druge.

Naposlijetku, svatko bi se trebao ponašati u skladu sa zadnje tri molive od "Osamnaest molitava". Drugim riječima, nakon što je izlio molitvu Stvoritelju, Zohar kaže da u posljednje tri molitve od "Osamnaest molitava", treba misliti kao da je Stvoritelj već ispunio njegov zahtjev, te je otišao.

U ljubavi prema prijateljima trebali bi se ponašati na isti način: nakon što smo preispitali sebe i slijedili poznati savjet u molitvi, trebali bismo razmišljati kao da je naša molitva uslišana i radovati se sa prijateljima, kao da su svi prijatelji jedno tijelo. I kao što tijelo želi da svi njegovi organi uživaju, mi također želimo da naši prijatelji sada uživaju.

Stoga nakon svih kalkulacija dolazi vrijeme radosti i ljubavi prema prijateljima. Tada bi se svi trebali osjećati sretno, kao da su potvrdili vrlo dobar dogovor koji će im donijeti mnogo novca. Običaj je da se tada prijateljima daje piće.

Isto tako svatko želi da prijatelji piju, jedu kolače itd. Jer sada je sretan i želi da se i njegovi prijatelji također osjećaju dobro. Stoga, udruženje treba biti usmjereno prema stanju radosti i ushićenja.

To slijedi put ˝vrijeme Tore˝ i ˝vrijeme molitve˝. ˝Vrijeme Tore˝ znači cjelovitost, kada nema nedostatka. To se zove ˝desno˝, kao što je pisano: ˝Njegova desnica bijaše ognjeni zakon.˝

˝Vrijeme molitve˝ naziva se ˝lijevo˝, jer je mjesto nedostatka mjesto koje treba ispravljanje. To se zove ˝ispravljanje kelim ( posuda)˝. Ali u stanju Tore, što se zove ˝desno˝, nema mjesta ispravljanju, te se zbog toga Tora zove ˝dar˝.

Običaj je davati darove osobi koju voliš. Također je običaj ne voljeti onoga kojemu nešto nedostaje. Stoga u ˝vrijeme Tore˝, nema mjesta mislima o ispravljanju. Tako kada napuštamo okupljanje, treba biti kao u posljednje tri od "Osamnaest molitava". Zbog toga će svi osjećati cjelovitost.