805. O radosti
Radost je svjedočanstvo. Ako se čovjek osnažuje u vjeri, vjerujući da je Stvoritelj dobar i čini dobro, da nema nikoga iznad Njega, premda u stanju u kojem se sada nalazi nema ničega čemu bi se mogao radovati, odnosno zbog čega bi mogao biti sretan, a ipak se osnažuje i kaže da Stvoritelj nad njim upravlja na način „dobar i čini dobro“, tada, ako je njegova vjera iskrena, razum nalaže da treba biti sretan i radostan. A mjera radosti svjedoči o stupnju iskrenosti njegove vjere.
Time možemo protumačiti ono što se govori o rabiju Elimelechu, koji je govorio da će, kada umre i kada mu kažu da ide u pakao, reći: „Ako je to ono što Stvoritelj želi, skočit ću unutra.“ Odnosno, to se smatra upravljanjem na način „dobar i čini dobro“. Stoga je on uvijek radostan.