24. Ono glavno što nam nedostaje

Ono glavno što nam nedostaje, i zbog čega nemamo goriva za rad, jest to što nam nedostaje važnost cilja. To znači da ne znamo kako cijeniti svoju službu, da znamo kome dajemo. Također nam nedostaje spoznaja veličine Stvoritelja, kako bismo znali koliko smo sretni što smo nagrađeni služenjem Kralju, jer nemamo ništa pomoću čega bismo mogli razumjeti Njegovu veličinu.

To se jezikom svetog Zohara naziva „Shechina u prašini“, odnosno, davanje Njemu, blagoslovljen bio, važno nam je poput prašine. Stoga nemamo goriva za rad, jer bez užitka nema snage za rad. Međutim, tamo gdje svijetli ljubav prema sebi, tijelo iz toga prima životnost, ali u radu davanja tijelo u tome ne osjeća okus užitka i zato je prisiljeno „ležati pod svojim teretom“.

Nasuprot tome, kad osjeća da služi važnom Kralju, u skladu s važnošću Kralja ima užitak i nasladu u tome što Mu služi. Zato tada već ima gorivo koje mu svaki put daje snagu da može ići naprijed, jer osjeća da služi važnom Kralju.

A kad ima spoznaju i osjećaj toga da zna kome daje, tada, u istoj mjeri u kojoj je imao snagu raditi s namjerom ljubavi prema sebi, sada ima snagu raditi radi davanja. Jer onaj tko daje važnoj osobi smatra se kao da prima od nje. A budući da tijelo ima snagu raditi radi primanja kako bi steklo naknadu, tako i u davanju važnom Kralju ima užitak od toga.

Time možemo razumjeti ono što je napisano u Uvodu u Talmud Eser Sefirot o „ona je dala“: ako je on važna osoba, ona se posvećuje zbog užitka koji prima od nje. Ovdje vidimo nešto novo: davanje važnoj osobi prema zakonu se smatra poput stvarnog primanja, premda se tamo navodi izreka iz Kiddushin u vezi s primanjem radi davanja, kada se primanje naziva davanjem.

Iz istog možemo razumjeti i drugu stranu medalje, odnosno da se davanje naziva primanjem. Zbog toga već ima gorivo, jer ako daje važnoj osobi, to je kao da prima. Zato već ima snagu za rad.

Iz toga proizlazi da nam nedostaje samo vjera u veličinu Stvoritelja, i tada ćemo imati snagu za rad u svojstvu davanja.