Što su dva razlučivanja prije Lishma?

Članak br. 11, 1988

Knjiga Zohar, dio o Knjizi Izlaska, pita o stihu: “Ovo su imena sinova Izraela koji dolaze u Egipat s Jakovom; svaki je došao sa svojim domom.” Zašto započinje s Izraelom, a završava s Jakovom? Tamo objašnjava u odnosu na više stupnjeve. Trebamo razumjeti značenje ta dva stupnja i tijekom razdoblja pripreme, prije nego što čovjek bude nagrađen s Lishma (u Njezino ime): “Izrael” implicira cjelovitost, jer je Izrael Li-Rosh (לִי רֹאשׁ, glava meni; imam glavu), a Jakov je manji stupanj.

Redoslijed je takav da čovjek započinje rad Stvoritelja u Lo Lishma (ne u Njezino ime). U to vrijeme rad koji obavlja jest u djelovanju, odnosno bez namjere, koja bi trebala biti radi davanja. Stoga u samom djelovanju čovjek vidi da dobro napreduje i da se svakim danom njegova imovina Tore i mitzvot (zapovijedi/dobra djela) povećava. Čovjek osjeća da se nalazi u stanju uzdizanja, jer vidi da se uzdiže po stupnjevima, odnosno vidi da svaki put sve više akumulira.

U tom stanju prima vitalnost u svom radu od Okružujuće Svjetlosti (Ohr Makif), koja svijetli svima, odnosno Svjetlosti koja svijetli cijelom Izraelu, kako je objašnjeno (u Učenju o deset Sefirot, 1. dio) da Okružujuća Svjetlost svijetli čak i kelim primanja. Nasuprot tome, Unutarnja Svjetlost (Ohr Pnimi) svijetli posebno u kelim davanja, budući da je prvo ograničenje, koje je bilo nad Bechina Dalet (četvrta faza), da ne prima Svjetlost unutar sebe, uzrokovalo da Svjetlost napusti kli, jer je Svjetlost svijetlila u unutrašnjosti.

Što se tiče Ohr Makif, objašnjeno je u Panim Masbirot da je “četvrta sama Okružujuća Svjetlost, jer sada Ein Sof (beskonačnost) osvjetljava davanje sa svog mjesta u udaljenosti od mjesta. To jest, budući da je točka želje Bechina Dalet umanjena i više nije sadržavala volju za primanjem, izgubila je svoju posudu primanja i nije mogla primiti unutar sebe Svjetlost Ein Sof kao prije, te se središnja točka udaljila od Svjetlosti. Iz tog razloga to nazivamo ‘udaljavanje mjesta od Ein Sof’.”

To znači da Svjetlost Ein Sof svijetli kao Okružujuća čak i na mjestima gdje kli još nije prikladna za primanje radi davanja. To se naziva “ograničeno osvjetljenje”. Nasuprot tome, Unutarnja Svjetlost svijetli obilno davanje, kako je tamo objašnjeno.

Zbog toga, u stanju Lo Lishma (ne u Njezino ime), čovjek osjeća da se smatra Izraelom. No kada čovjek želi započeti rad davanja, odnosno imati kelim za primanje Unutarnje Svjetlosti, kada želi izaći iz samoljublja, tada dolazi u izgnanstvo u Egiptu. To jest, tada čovjek vidi koliko je udaljen od Dvekut (prianjanje) sa Stvoriteljem u jednakosti forme. Umjesto toga, bilo u umu ili u srcu, vlada klipa (ljuska) Egipta.

U tom stanju vidi da je daleko od toga da bude Izrael. Naprotiv, nalazi se u stanju Jakova, stanju Katnut (malenost/dojenče), od riječi Akev (peta) i Sof (kraj). Drugim riječima, nalazi se u potpunoj niskosti, videći da je svakim danom sve udaljeniji od Stvoritelja i nema nikakav zahvat u Kedusha (svetost).

To se naziva “izgnanstvo u Egiptu.” To je značenje da faraon dolazi čovjeku i pita: “Tko je Gospodin da slušam Njegov glas?” To jest, svaki put dolaze misli faraona i postavljaju mu to pitanje, a čovjek ima samo jedan savjet — vapiti Stvoritelju da mu pomogne izaći iz tih misli, koje su skrivenost koja skriva vjeru u Stvoritelja. To se također naziva Metzar-Mi (tjeskoba/tijesno-tko), kada Mitzraim (Egipat) pitaju: “Tko je Gospodin da slušam Njegov glas?” To je Metzar-Yam (tjeskoba-more).

U tom stanju čovjek je uvijek u sumnji. To je značenje riječi: “koji dolaze u Egipat”, odnosno Metzar-Koh (tjeskoba-Stvoritelj). “S Jakovom” znači da su došli do stupnja Akev (peta), Sof (kraj) i završetak Kedusha (svetost), koji su osjećali u Koh (Stvoritelj) kada su morali preuzeti na sebe kraljevstvo Nebesa. Žalili su što to nisu mogli učiniti zbog pitanja faraona, kralja Egipta, koji je vladao nad njima pitanjima “tko” i “što”, koja se smatraju “umom” i “srcem”, odnosno: “Tko je Gospodin da slušam Njegov glas?” i “Što je ovaj rad za vas?”

To je značenje riječi: “Iz tjeskobe sam zazvao Koh (Gospodina).” Molitva je zato što trpe nevolje od Egipćana, kao što je napisano: “I vapili su Gospodinu u svojoj nevolji; On će ih spasiti iz njihovih patnji.” Poznato je da Tzar (tjeskoba) znači usko u Hassadim (milosti). To jest, nisu mogli djelovati u davanju. Drugim riječima, kada su htjeli preuzeti na sebe kraljevstvo Nebesa — zvano Koh — kako bi davali, osjećali su tjeskobu (također nevolje), jer nisu mogli ništa učiniti u Hesed (milost).

Razlika između davanja i rada radi primanja je velika. Kada želimo koristiti kelim primanja, možemo izvući užitak i zadovoljstvo iz činjenice da su iskre Svjetlosti bile stavljene u klipot (ljuske) — nazvane “kelim primanja” — od samog početka, kako bi svijet mogao postojati. Zbog toga, kada čovjek želi koristiti kelim primanja, ima mjesto iz kojeg se užici, zvani “tanka Svjetlost”, šire i svijetle u svijetu kako bi on mogao postojati.

Ali kada čovjek ne želi koristiti kelim primanja, a još nije stekao kelim davanja, nalazi se u neugodnom stanju. Još uvijek nema mjesto iz kojeg bi mogao privući užitak i zadovoljstvo. Stoga, kada želi raditi u davanju i primati užitak i zadovoljstvo u kelim davanja, budući da još nema kelim davanja, kada osjeti izgnanstvo, on viče: “Iz tjeskobe sam zazvao Koh (Gospodina); odgovori mi u prostranstvu, Koh.” “Prostrano” znači široko u Hassadim, kada mu Stvoritelj pomaže svojstvom Hassadim, odnosno daje mu kelim davanja.

To se smatra izlaskom iz izgnanstva u Egiptu i ulaskom u izbavljenje, jer sada može raditi radi davanja, budući da već osjeća važnost veličine Stvoritelja, jer ima kelim davanja, nazvane “jednakost forme”. To je tako zato što kada mu Stvoritelj daje proširenje kelim davanja, Tzimtzum (ograničenje) i skrivenost se uklanjaju od njega, koje je imao snagom vlasti klipa Egipta sa svojim pitanjima i dominacijom. Sada, međutim, prima kraljevstvo Nebesa ne kao nešto “usko”, kao prije, već “prostrano”. To je značenje riječi: “Odgovori mi u prostranstvu, Koh.” Tada se smatra da je nagrađen radom Lishma.

Iz toga slijedi da trebamo napraviti dvije razlučivosti u radu čak i prije nego što postignemo Lishma. Prva je Izrael, kada osjeća da ima cjelovitost, kao u Li-Rosh (glava meni). To se odnosi na rad opće javnosti, kada prima opće Okružujuće, koje svijetli izdaleka. To jest, čak i kada je čovjek još uvijek udaljen od Stvoritelja, odnosno još uvijek uronjen u svoju volju za primanjem za sebe, čak i u tom Lo Lishma postoje užici koji su pomiješani s njegovim radom. To su užici koje prima od drugih ljudi koji ga poštuju i cijene itd., koje prima od ljudi jer znaju da radi za Stvoritelja. Ovdje prima užitak “tanke Svjetlosti”, koja se daje tjelesnim užicima, koji se općenito nazivaju “zavist”, “požuda” i “čast”. Zbog toga se osjećaju cjelovitima, kao Izrael.

Druga razlučivost je kada počinje ulaziti u rad Lishma (u Njezino ime). Tada počinje silaziti u izgnanstvo u Egiptu, i tijelo počinje izdavati čovjeka i ne dopušta mu da obavlja taj rad, postavljajući svakojaka pitanja na koja se ne može odgovoriti unutar razuma, dok iznad razuma čovjek ne može uvijek to nadvladati. Tada počinje osjećati uspone i padove, jer mu se svaki put odozgo pokazuje što je rad davanja, a ne radi vlastite koristi. Iako svaki čovjek to razumije, kada to dolazi odozgo, kada mu se daje razumijevanje, tada to i osjeća. Tada započinje rad s “glinom i opekama”, kada osjećaju teškoće ropstva izgnanstva.

Prema navedenome, trebamo tumačiti: “I umrije kralj Egipta.” To se odnosi na rad radi vlastite koristi, koji se naziva “klipa kralja Egipta”. Prestali su raditi za njega, odnosno osjetili su da se rad za sebe, nazvan “vlast kralja Egipta”, smatra smrću. Umjesto toga, preuzeli su na sebe rad radi Stvoritelja, ali tada nisu imali snage raditi, jer je kralj Egipta vladao nad njima.

Iz toga slijedi da ne žele raditi radi vlastite koristi, ali ne mogu raditi ni radi Stvoritelja. To je značenje stiha: “I uzdahnuše sinovi Izraela od rada, i zavapiše, i njihov vapaj uzađe Bogu od rada.” To jest, što znači “i zavapiše”? To je da se “njihov vapaj uzađe” odnosi na “Bogu od rada”. Odnosno, to što su željeli da njihov rad bude radi Boga, a ne radi vlastite koristi, ali nisu mogli obavljati taj rad — to je bio njihov vapaj.

Poznato je da nema Svjetlosti bez kli. Drugim riječima, nemoguće je nekome nešto dati silom, jer je poznato da u duhovnosti nema prisile. Stoga, kada čovjek žali i osjeća bol i patnju zbog toga što ne može izaći iz samoljublja i raditi samo radi Stvoritelja, on vapije Stvoritelju da mu pomogne i da mu ono što želi. To jest, ako mu Stvoritelj da sposobnost da poništi vlastitu vlast i anulira se pred vlašću Stvoritelja, jer želi da u svijetu postoji samo jedna vlast — vlast Stvoritelja — to je njegovo jedino spasenje. To se smatra da ima kli i potrebu za pomoći Stvoritelja.

To je značenje riječi: “I Bog ču njihov jauk.” To jest, kada su već imali kli, što znači želju i potrebu da imaju sposobnost raditi radi Stvoritelja, tada dolazi vrijeme kada “Bog čuje njihov jauk”, odnosno tada započinje izbavljenje — izbavlja ih ispod patnji Egipta.

Međutim, poznato je da moramo hoditi po dvije linije, odnosno i po desnoj liniji. To znači da čovjek mora zahvaliti Stvoritelju što mu je dao da vidi što mu nedostaje. Drugim riječima, činjenica da njegova patnja proizlazi iz udaljenosti od ljubavi prema Stvoritelju — to su njegove nevolje i boli — dok drugim ljudima Stvoritelj ne daje takvu patnju, već su njihove nevolje i patnje zbog toga što ne mogu zadovoljiti svoje tjelesne potrebe, koje pripadaju samoljublju, odnosno oni su poput životinja i nemaju nikakvu predodžbu osim primanja za sebe. Zbog toga su bili u radosti i zahvalnosti prema Stvoritelju.

Međutim, to je težak rad, jer lijeva linija poništava desnu liniju. Stoga uvijek postoji novi rad da se ona ponovno izgradi. To je značenje riječi: “I zagorčaše im život teškim radom s glinom i s opekama.” Njihov rad bio je s Homer (glina), odnosno na lijevoj liniji, kada su vidjeli težinu svog stanja, koliko su udaljeni od ljubavi prema Stvoritelju. Nakon toga, rad na desnoj liniji jest biti u radosti jer im je Stvoritelj pokazao istinu o stanju u kojem se nalaze. To se naziva Levenim (opeke).