Zašto se Blagdan Matzot naziva Pesah

Članak br. 13, 1987

Postavlja se pitanje: zašto dobar dan, koji se u Tori naziva „Blagdan Matzot [beskvasni kruh]“, nazivamo „Pesah“ (Kedushat Levi, Bo). Odgovor je jer je napisano: „Ja sam za Svoga Ljubljenog i Moj Ljubljeni je za mene.“ To jest, mi hvalimo Stvoritelja, a Stvoritelj hvali Izrael. Zato se ovaj dobar dan u Tori naziva „Blagdan Matzot“. Kao da Stvoritelj hvali Izrael, što znači da Izrael i ja nazivamo ovaj dobar dan imenom „Pesah“, kao što je napisano: „I reći ćete: ‘To je Pesah-žrtva Gospodu, koji je preskočio kuće sinova Izraela u Egiptu kad je udario Egipćane, a naše domove poštedio.’“

Također nalazimo u ratu s Midianom (Brojevi 31:2-3): „I Gospod reče Mojsiju govoreći: ‘Osveti osvetu sinova Izraela nad Midijancima.’ I Mojsije reče narodu govoreći: ‘Izvedite među sobom ljude za vojsku, neka pođu na Midian da izvrše osvetu Gospoda nad Midianom.’“ Trebamo razumjeti zašto je Stvoritelj rekao Mojsiju da je rat protiv Midjana osveta sinova Izraela, a Mojsije je narodu rekao suprotno od onoga što mu je Stvoritelj rekao: rekao je da je rat protiv Midjana osveta Gospoda. To treba objasniti na isti način: Stvoritelj je hvalio Izrael, da je to osveta sinova Izraela, a Mojsije je hvalio Stvoritelja pred Izraelom. Zato je promijenio ono što mu je Stvoritelj rekao.

Međutim, trebamo razumjeti i što znači da Stvoritelj hvali Izrael, a narod Izraela hvali Stvoritelja. Govorimo li o ljudima od mesa i krvi, gdje svatko poštuje drugoga? Može li se zamisliti da Stvoritelju treba biti poštovan? Već sam rekao jednu metaforu o tome: to je kao čovjek koji ulazi u kokošinjac, i budući da je čuo što su naši mudraci rekli (Shabbat 113a), „Rabi Yochanan svoju je odjeću nazivao ‘Moji poštovatelji’“ (što znači da kad čovjek nosi dostojanstvenu odjeću, poštovan je). Zato, budući da želi da ga kokoši poštuju, on oblači lijepu odjeću. Jasno je da će se smijati svatko tko ga vidi kako to čini, jer kakvu čast čovjek može dobiti od kokoši?

Prema tome, kako možemo reći da Stvoritelj želi da Ga poštujemo i hvalimo? Očito, Stvoritelj nije ni nalik našoj metafori, jer je udaljenost između čovjeka i kokoši samo jedan stupanj, budući da su kokoši životinje, a mi se smatramo govorećima, ali sve je to tjelesnost. No kakva je udaljenost između nas i Stvoritelja da možemo reći da je Stvoritelj impresioniran našom hvalom, i da je zato Mojsije promijenio riječi Stvoritelja, koji je rekao: „Osveti osvetu sinova Izraela“, a on je rekao Izraelu: „osveta Gospoda“?

Da bismo razumjeli navedeno, moramo se prisjetiti svrhe stvaranja, koja je—kako su rekli naši mudraci—činiti dobro Njegovim stvorenjima. Kako bi dobro koje On želi dati stvorenjima bilo potpuno, tj. da u njemu ne bude srama, učinjena je ispravka nazvana „skrivenost“. Prema tome, dok čovjek još nije sposoban sav svoj rad činiti radi davanja, samo kad ispravi svoja djela i izađe iz samoljublja, u toj mjeri izlazi iz tame i ulazi u Svjetlost. To se naziva „izlazak iz tame u Svjetlost“, jer tada su sva njegova primanja samo zato što želi donijeti zadovoljstvo Stvoritelju pomažući Mu ostvariti Njegovu svrhu, koja je neograničeno davanje, tj. dar bez ikakvog srama pri primanju užitka od Stvoritelja.

Time ćemo razumjeti zašto Stvoritelj hvali Izrael. To jest, Stvoritelj želi činiti dobro Svojim stvorenjima; zato hvali Izrael, jer je namjera koristiti Izraelu. Iz toga je stvorena želja za primanjem u stvorenjima, koja žele primati kako bi primala. To se smatra željom za primanjem zbog samoljublja, budući da zbog želje za primanjem koju je Stvoritelj stvorio u stvorenjima, oni žude primiti obilje kako bi zadovoljili potrebu koju u njima izaziva ta žudnja, i zato primaju. To se naziva „radi primanja“.

Međutim, iz toga proizlazi odvojenost zbog nejednakosti forme. Zbog toga narod Izraela preuzima na sebe Tzimtzum (ograničenje)—da ne prima užitak i zadovoljstvo unatoč svojoj žudnji. Ipak, ne žele primati osim ako znaju da mogu imati namjeru primati zadovoljstvo radi davanja. To znači da, budući da On želi davati, zato oni primaju obilje. No što se tiče njihove vlastite koristi, oni se odriču užitaka. Slijedi da narod Izraela hvali Stvoritelja. To jest, oni se odriču svoje vlastite volje i bave se samo hvalom Kralja, što znači da čine ono što Kralj želi.

Zato je Mojsije promijenio ono što je Stvoritelj rekao: „Osveti osvetu Izraela.“ Stvoritelj je rekao što Izrael treba učiniti samo za dobrobit Izraela, ali Mojsije je promijenio ono što mu je Stvoritelj rekao, no to se ne smatra odstupanjem od svrhe činjenja dobra Njegovim stvorenjima. Naprotiv, razlog promjene također je bio činiti dobro. Osim toga, to nije bilo zato što je nemoguće da Izrael primi korist užitka i zadovoljstva osim ako usmjere svoja djela samo na korist Stvoritelja. To se smatra da su sva njihova djela samo zbog hvale Stvoritelja, tj. zbog straha od uzvišenosti, koji proizlazi iz veličine i važnosti Kralja.

Međutim, trebamo razumjeti zašto se hvala Stvoritelja naziva „Pesah“, prema preskakanju Stvoritelja. Također je napisano: „i jedite ga u žurbi; to je Pesah Gospodnji.“ RASHI tumači da se žrtva naziva Pesah prema preskakanju, a preskakanje znači da je Stvoritelj preskočio kuće Izraela među kućama Egipćana. Preskakao je od Egipćanina do Egipćanina, a Izrael u sredini je bio spašen.

Trebamo razumjeti značenje preskakanja i zaobilaženja u radu. Poznato je da je suština našeg rada postići Dvekut (prianjanje) sa Stvoriteljem, što je jednakost forme, čime stječemo kelim koji su prikladni za primanje obilja. Također je poznato da naši kelim dolaze iz razbijanja posuda. Razbijanje posuda znači da želimo koristiti posude primanja radi primanja, a to se smatra odvajanjem od Stvoritelja. To se dogodilo u višim svjetovima, a također i kroz grijeh stabla spoznaje, kad su kelim pali u klipot (ljušture), i mi ih moramo uzdići jer dolazimo iz tih kelim. Radom s našim željama za primanjem—koje dolaze odande—radi davanja, svaki put ispravljamo jedan dio tih kelim koji su u klipot i uzdižemo ih u Kedusha (svetost) želeći raditi samo s namjerom da donesemo zadovoljstvo Stvoritelju.

Svaki put i svaki dan razlučuju se dijelovi klipot—nazvani „radi primanja“. Oni se ispravljaju kako bi se mogli koristiti radi davanja. Redoslijed je takav da se jedan dio uzdiže u Kedusha, a zatim ponovno padamo u stanje primanja, i čak zaboravljamo da postoji stvar davanja. No zatim ponovno primamo uzdizanje, uzimamo dio želje za primanjem u sebi, nadvladavamo ga i ispravljamo da radi u cilju davanja. To se ponavlja svaki put dok ne steknemo određenu mjeru primanja koja je primila ispravak davanja. U toj mjeri postoji mjesto da viša Svjetlost uđe. Ta kli (posuda) nastaje dodavanjem svih uzdizanja koja je čovjek imao u jedan kli, kao što je napisano: „Novčić po novčić spaja se u veliku količinu“ (Sotah 8).

Time možemo protumačiti ono što smo pitali o Pesahu, da su naši mudraci rekli: „Preskakao je od Egipćanina do Egipćanina, a Izrael u sredini je bio spašen.“ To znači da se svaki pad naziva „Egipćanin“, tj. čovjek prima sve radi samoljublja. „Izrael u sredini“ je uzdizanje, kad nadvlada i sve čini radi davanja, a ne radi sebe. To stanje se naziva „Izrael“. No nakon toga ponovno pada. Slijedi da ponovno silazi u stanje Egipćanina, i tako dalje. „A Izrael… bio je spašen“ znači da je pobjegao od Egipćana i postao Izrael.

Da bi čovjek imao cjelovit kli koji može primiti u sebe višu Svjetlost, Stvoritelj preskače od Egipćanina do Egipćanina, što znači da uzima u obzir samo Izrael koji je između svaka dva Egipćanina i spaja ih u veliku količinu. Kao da nema prekida između Izraela i Izraela. Preskakanje Egipćanina znači kao da Egipćanin uopće ne postoji u stvarnosti. Zbog toga se svi Izraelci spajaju u veliku količinu dok ne nastane cjelovit kli.

Prema tome, trebamo protumačiti ono što je tamo napisano, da je On preskočio kuće Izraela i da su samo Egipćani bili ubijeni. Kao što RASHI tumači, On je prošao, tj. preskakao od Egipćanina do Egipćanina, a Izrael u sredini je bio spašen. To znači da su svi Egipćani bili ubijeni, a samo su svi Izraelci, koji su bili u sredini između Egipćana, ostali živi. Doslovno značenje je da su svi padovi koji su između uzdizanja izbrisani, i ostala su samo uzdizanja.

To je kao da nikada nisu imali padove, jer su oni izbrisani. To je značenje da su Egipćani ubijeni. Stoga je sada moguće da se sva njihova uzdizanja povežu i postanu jedno stanje.

Postoje mnoga razlučivanja u želji za primanjem koja je ispravljena da radi u korist davanja i postane jedna cjelovita kli za primanje Svjetlosti iskupljenja, nazvane „izlazak iz Egipta“, kad su oslobođeni iz izgnanstva u Egiptu, porobljeni samoljublju, nazvanom „klipa Egipta“, kao što je napisano: „I izveo je Svoj narod, Izrael, iz njihove sredine, u vječnu slobodu.“

Da su padovi ostali, postojali bi prekidi između svaka dva uzdizanja zbog pada u sredini. No kad padovi nestanu, trebamo gledati samo uzdizanja, i tada možemo govoriti o kli koja će biti sposobna primiti Svjetlost iskupljenja.

Zbog toga trebamo učiti da se čovjek ne treba usredotočiti na padove, kad stalno pada iz svog duhovnog stanja. Naprotiv, treba se usredotočiti na uzdizanja. Stoga, kad vidi da je u stanju niskosti, ne smije očajavati. Umjesto toga, mora nadvladati iznad razuma i ponovno se uzdići. Ne smije gledati na prošlost i reći: „Budući da sam do sada mislio da sam već razumio da se ne isplati usredotočiti na samoljublje“, ipak vidi da ubrzo doživljava pad. Stoga čovjek pita: „Koja je svrha uzdizanja ako moram stalno padati? Što time dobivam?“

Na to dolazi odgovor: „I sinovi Izraela zastenjaše zbog rada, i njihov vapaj uzdiže se do Gospoda.“ To jest, došlo je buđenje odozdo. Tada je Stvoritelj ubio Egipćane, a Izraelci su ostali i spojili se u veliku količinu, što znači da su zbog svih uzdizanja koja su imali jedno po jedno, imali veliki kli u kojem mogu primiti obilje.

Iz toga slijedi da nijedno dobro djelo čovjeka nije izgubljeno. Zbog toga ne smijemo reći: „Kako mi uzdizanja pomažu ako ih odmah gubim?“ To bi bilo točno kad bi ih mogao zadržati i više ne padati. No o tome je rečeno: „Tko će se uspeti na goru Gospodnju?“ To je jedno razlučivanje.

Drugo razlučivanje je: „I tko će stajati na mjestu Njegove svetosti?“ Na to dolazi odgovor: „Onaj tko ima čiste ruke i čisto srce“, što znači onaj koji je nagrađen čistim rukama i u njemu više nema samoljublja, nego mu je jedina namjera davati. „Čisto srce“ znači da je njegovo srce sa Stvoriteljem, da je vjera učvršćena u njegovu srcu. Takvi ljudi nemaju padove u stupnjevima niskosti, nego su sva njihova uzdizanja i padovi u duhovnim stupnjevima. Budući da trebamo postići potpune stupnjeve, nazvane NRNHY de Nefesh i NRNHY de Ruach, njihova uzdizanja i padovi su svi u Kraljevoj palači, a ne izvan Kraljeve palače, i nisu bačeni na mjesto tame i sjene smrti.

Međutim, u isto vrijeme moramo znati da nijedno uzdizanje nije izgubljeno. Naprotiv, „novčić po novčić spaja se u veliku količinu“. Zbog toga čovjek treba biti radostan kad osjeti da mu je duhovnost poželjna i da se želi što više približiti Stvoritelju. Smatra to velikom privilegijom što mu je iznenada došlo buđenje odozgo, i počinje gledati na samoljublje kao na nešto odbojno i nedostojno življenja, te žudi samo za duhovnošću.

Ipak, treba znati da ne smije reći: „Kad dobijem buđenje odozgo, počet ću raditi sveti rad.“ Naprotiv, sama činjenica da se čovjek sjeća da postoji duhovnost, čak i ako nema želju za njom, već treba zahvaliti Stvoritelju što zna da postoji duhovnost u svijetu, iako nema želju za radom.

To je slično velikom kralju koji dolazi u grad, ali o tome nisu obaviješteni svi ljudi. Samo nekolicina ljudi je obaviještena, i ni svima njima nije dopušten ulazak, nego samo nekolicini odabranih, a i oni trebaju mnogo zagovaranja kod ministara da bi dobili dopuštenje za ulazak.

A ovaj čovjek je bio obaviješten samo da je kralj došao, ali nije dobio dopuštenje za ulazak. Kako je ta osoba zahvalna onima koji su je obavijestili?

Isto je i ovdje. On zna da postoji Kralj u svijetu, ali mu još nije dano dopuštenje da uđe i služi Kralju. To jest, on zna i vjeruje u određenoj mjeri da postoji Stvoritelj svijeta, ali mu još nije dano dopuštenje da napusti svoj rad i radi za dobrobit Kralja. To jest, nije primio odozgo želju da napusti svoje tjelesne poslove i bavi se duhovnošću. Taj čovjek treba biti radostan zbog tog znanja, tj. što ima određenu vjeru u Stvoritelja.

Ako čovjek cijeni to znanje iako ne može nadvladati i baviti se služenjem Stvoritelju, ipak ga radost zbog sjećanja da postoji Kralj u svijetu može podići iz njegove niskosti, uvesti ga u rad i dati mu želju da nadvlada svoje tijelo. To je upravo tako ako čovjek obraća pažnju i cijeni tu svjesnost.

To proizlazi iz korijena, kao što su naši mudraci rekli: „Shechina (Božanstvo) prebiva samo iz radosti mitzve“ (Shabbat 30). To znači da radost koju ima dok izvršava mitzvu uzrokuje njegovu Dvekut (prianjanje) sa Stvoriteljem, kao što je gore rečeno: „Blagoslovljeni prianja uz Blagoslovljenog“, budući da je radost rezultat cjelovitosti.

Budući da cijeni Davatelja, Njegovu važnost i veličinu, postoji pravilo da ako je davatelj dara važna osoba, čak i ako daje mali dar, to se ipak smatra velikom stvari. Zbog toga, iz spoznaje da vjeruje da mu je odozgo dano znanje da je Kralj u gradu, iako mu nije bilo dopušteno ući i razgovarati s Kraljem, budući da je očito da cijeni znanje da Kralj postoji, odmah mu se dopušta da uđe i služi Kralju. Budući da vide da cijeni Kralja, odnose se prema njemu s obzirom i daju mu snagu da nadvlada misli i želje tijela.

Prema tome, možemo hvaliti radost. To jest, zbog radosti koja dolazi iz nadahnuća važnošću Kralja, daje mu se odozgo osvjetljenje koje se odijeva u kli radosti, koje je dao odozdo kao buđenje odozdo. To uzrokuje buđenje odozgo, i daje mu se dopuštenje, tj. želja i žudnja da nadvlada misli tijela.

Iz toga slijedi da je Pesah nazvan prema preskakanju Stvoritelja preko kuća Izraela i ostavljanju svakog pojedinog iz Izraela živim. Poznato je da u duhovnosti nema odsutnosti, jer je i najmanje razlučivanje u Izraelu ostalo živo i ništa nije izgubljeno. Budući da je Stvoritelj spasio Izrael, ovaj dobar dan naziva se Pesah, prema djelima Stvoritelja.

A što se tiče onoga što smo pitali o hvali, kako se može reći da Stvoritelj želi biti hvaljen i je li On impresioniran hvalom ljudi od mesa i krvi, postoje dva odgovora na to: 1) S obzirom na cilj, da je Njegova želja činiti dobro Svojim stvorenjima, što znači da sav užitak i zadovoljstvo koje narod Izraela prima—dok ih prima—oni imaju namjeru koristiti Stvoritelju, tj. da Stvoritelj ima zadovoljstvo od toga jer želi da stvorenja prime užitak i zadovoljstvo. A budući da žele jednakost forme, kad se bave Torom i mitzvot, to je samo zato što žele davati Stvoritelju, a ne za vlastitu korist. To se smatra da narod Izraela hvali Stvoritelja, jer zbog veličine i važnosti Stvoritelja nastojimo Mu ugoditi.

To što Stvoritelj hvali Izrael znači da želi dati užitak i zadovoljstvo, što je svrha stvaranja, i također želi da ne bude srama pri primanju užitka i zadovoljstva. Zbog toga želi da rade radi davanja. Slijedi da Njegovo hvaljenje Izraela znači da se narod Izraela odriče samoljublja i želi raditi samo radi davanja.

Zbog toga se On uvijek usredotočuje na njihovu zaslugu, tj. broji djela koja čine radi davanja, kako bi mogao davati obilje i da ne bude nedostatka srama. On ne govori o onome što čine radi primanja; želi to izbrisati s lica zemlje, kao što je rečeno u objašnjenju imena „Pesah“, da je preskočio, tj. ubio Egipćane koji su bili između Izraela i Izraela, a poštedio Izrael između. Prirodno, mogao se usredotočiti samo na zaslugu Izraela, tj. na uzdizanja koja su imali, što je zasluga Izraela, tj. buđenje odozdo koje su tada učinili pri pečenju matzot.

Zato su Blagdan Matzot i narod Izraela zapisani u Tori, budući da se Stvoritelj usredotočio na zaslugu Izraela dok su pekli matzot radi Stvoritelja, i nije se usredotočio na druge stvari. To se naziva da je Egipćane koji su tamo bili ubio, tj. izbrisao ih kao da uopće nisu postojali u stvarnosti. Time su se svi Izraelci spojili u jedan veliki stupanj, koji je bio cjelovit, postajući kli za primanje obilja. To se smatra da narod Izraela taj dobar dan naziva „Pesah“.

Sada možemo razumjeti drugi razlog zašto je narod Izraela dao to ime u hvalu Stvoritelju. Prvi razlog je Njegova želja činiti dobro Svojim stvorenjima, i to što oni ne žele primati zbog samoljublja. Stoga primaju užitak i zadovoljstvo jer On želi da primamo. To se naziva „radi davanja“, i to je u hvalu Stvoritelja.

Drugi razlog zbog kojeg hvalimo Stvoritelja jest da On nije uzeo u obzir padove, nego se usredotočio samo na uzdizanja. To se smatra preskakanjem, gdje je uzeo u obzir sva uzdizanja i izbrisao padove s lica zemlje. To je hvala Pesaha, i to se smatra govorom u hvalu Stvoritelja.

Trebamo razumjeti zašto je napisano: „I jedite ga u žurbi; to je Pesah Gospodnji.“ Zašto se Pesah naziva „žurba“? Prema onome kako RASHI tumači, Pesah se naziva „žurba“ jer je Stvoritelj preskakao i prelazio od Egipćanina do Egipćanina, a Izrael u sredini bio je spašen. Vidimo da preskakanje do kraja znači da je požurio kraj, kao da još nije bilo vrijeme. Budući da je požurio, zato se Pesah naziva „žurba“. Kao da je morao požuriti kako se Egipćani među Izraelcima ne bi probudili, jer još nije bilo njihovo vrijeme da budu ispravljeni. Zato je požurio i spasio ono što se moglo spasiti. To jest, samo je Izrael primio ispravak, a ne Egipćani. Zato se naziva „žurba“.

Međutim, o kraju ispravka je napisano (Izaija 52:12): „Jer nećete izaći u žurbi, niti ćete bježati, jer će Gospod ići pred vama, a Bog Izraelov bit će vaša zaštita straga. Gle, Moj će sluga uspjeti, bit će uzvišen, podignut i veoma uzdignut.“ ARI tumači da će to biti na kraju ispravka, kad čak i SAM postaje sveti anđeo, i kameno srce, koje je bilo zabranjeno razlučivati prije kraja ispravka i ostalo u klipot, i ono će tada biti razlučeno u Kedusha.

To je značenje „veoma dobro“. „Dobro“ je anđeo života. „Veoma“ je anđeo smrti, i on će također postati sveti anđeo. To se naziva: „Smrt će biti zauvijek progutana.“ Tako tumači ARI.

Doista, možemo protumačiti ono što je napisano: „Jer nećete izaći u žurbi, niti ćete bježati“, ne kao što je bilo u zemlji Egipta, kad je iskupljenje bilo u žurbi i On je preskakao od Egipćanina do Egipćanina, a Izrael u sredini bio spašen, budući da je morao izbrisati Egipćane i samo je narod Izraela ostao živ.

Ali na kraju ispravka, kad će i Egipćani biti ispravljeni, neće biti potrebe za žurbom jer neće biti potrebe preskakati od Egipćanina do Egipćanina dok Izrael u sredini ostaje u Kedusha. Naprotiv, svi Egipćani primit će svoj ispravak od Cjelovitoga. Zato neće biti potrebe za žurbom, tj. preskakanjem, nego će sva razlučivanja koja su bila u klipot biti ispravljena, kao što je napisano: „I uklonit ću kameno srce iz vašeg tijela i dat ću vam srce od mesa.“

Stoga čovjek treba biti radostan. Kroz radost može izaći iz stanja niskosti u kojem se nalazi. Ako čovjek pita: „Čemu se radovati kad vidi da je u niskosti i nema želju baviti se Torom i mitzvot?“ treba svoju radost uzeti iz činjenice da ipak zna da postoji Kralj u svijetu. Već iz te spoznaje može biti radostan, kao u gornjoj metafori, da je bio obaviješten da je kralj došao u grad, i to mu daje snagu da se uzdigne.