Molitva mnogih

Članak br. 15, 1986.

U Zoharu je napisano (Beshalach, „Kada je Faraon pustio“, i u komentaru Sulam, stavak 11): „I rekla je: ‘Prebivam među svojim vlastitim ljudima.’ Pita: ‘Što to znači?’ Odgovara: ‘Kad je Din (božanski sud) prisutan u svijetu, ne treba se odvajati od kolektiva i biti sam, jer kad je Din prisutan u svijetu, oni koji su sami, iako pravedni, prvi bivaju uhvaćeni. Stoga se nikada ne treba povlačiti od naroda, jer je milost Stvoritelja uvijek nad cijelim narodom zajedno. Zato je rekla: „Prebivam među svojim vlastitim ljudima“ i ne želim se odvojiti od njih.’“

„Kad je Din prisutan u svijetu“ odnosi se na želju za primanje, tj. naklonjenost zlu, prirodu u kojoj su stvorenja rođena, zbog Njegove volje da učini dobro svojim stvorenjima. I budući da je postojala želja za jednakosti forme, da ne bi bilo „kruha srama“, donesena je presuda (Din) da je zabranjeno koristiti kelim primanja, osim kada se zna da se primanje može usmjeriti radi davanja. Tada je dopušteno koristiti kelim primanja.

Prema tome, značenje „Kad je Din prisutan u svijetu“ je da, dok je cijeli svijet uronjen u ljubav prema sebi, tada u svijetu vlada tama, jer nema mjesta gdje bi Svjetlost mogla doprijeti dolje do stvorenja, zbog nejednakosti forme koja postoji između Svjetlosti i stvorenja koja primaju Svjetlost. Upravo je na tu različitost forme donesena presuda da obilje neće doći stvorenjima.

Stoga, kada se čovjek probudi i želi da ga Stvoritelj približi, tj. da mu daruje kelim davanja, što se naziva „približavanje“, on moli Stvoritelja za pomoć. Međutim, poznato je da se pomoć koja dolazi od Stvoritelja naziva „Više obilje“, što se naziva Neshama, „duša“. Kao što Zohar kaže, pomoć primljena Odozgo dolazi u svetoj duši.

Stoga, kada čovjek dolazi tražiti od Stvoritelja da ga približi Sebi, ali je sam, to znači da razumije da ga Stvoritelj mora približiti osobno. Ipak, zašto misli da javnost može ostati u svom sadašnjem stanju, a da samo njega Stvoritelj treba tretirati drugačije?

To je zato što razumije da ima zasluge koje drugi nemaju. I iako su to pojedinci koji ne pripadaju kolektivu jer smatraju da zaslužuju približavanje Stvoritelju više od drugih i smatraju sebe pravednima, oni prvi bivaju uhvaćeni. Drugim riječima, Din, što je primanje u sebičnu korist, prisutan je u njima više nego u svima ostalima, i postaju gori od drugih u kvalitetama samoljublja.

Tomu je tako jer misli da zaslužuje više od drugih ljudi. Drugim riječima, dovoljno je da drugi imaju ono što imaju, ali kada misli o sebi, smatra da zaslužuje više od ostatka ljudi. Ta misao se smatra stvarnim primanjem, tj. 100% naklonjenošću zlu. Slijedom toga, naklonjenost zlu počinje se razvijati u njemu više nego u drugima-.

Iz toga slijedi da stalno djeluje u naklonjenosti zlu. Ipak, u svojim očima izgleda pravedan, jer želi djelovati kao davatelj. Govori sebi da je njegov zahtjev Stvoritelju da ga približi ispravan, jer što traži? Da mu Stvoritelj dade snagu da izvršava Toru i mitzvot u cilju davanja. I koja bi pogreška mogla biti u želji da služi Kralju?

S tim možemo protumačiti riječi Zohara. Savjetuje one ljude s unutarnjom potrebom, koji ne mogu prihvatiti stanje u kojem se nalaze jer ne vide nikakav napredak u Božjem djelu, i vjeruju što je napisano (Ponovljeni zakon 30:20): „Da ljubiš Gospodina, Boga svojega, da slušaš Njegov glas i da se pridružiš Njemu; jer to je tvoj život i duljina tvojih dana.“ Oni vide da im nedostaje ljubav i Dvekut (prianjanje), i ne osjećaju život u Tori niti znaju kako pronaći savjet za svoje duše da osjete u svojim organima ono što tekst opisuje.

Savjet je tražiti za cijeli kolektiv. Drugim riječima, sve što osoba osjeća da joj nedostaje i za što traži ispunjenje, ne bi trebala reći da je izuzetak ili da zaslužuje više nego što kolektiv ima. Naprotiv, „Prebivam među svojim vlastitim ljudima“ znači da tražim za cijeli kolektiv jer želim doći do stanja u kojem neću imati brige za sebe, već samo da Stvoritelj bude zadovoljan. Stoga, nije mi važno hoće li Stvoritelj uživati u meni ili hoće li primiti istu radost od drugih.

Drugim riječima, moli Stvoritelja da nam podari takvo razumijevanje, što se naziva „u potpunosti za Stvoritelja“. To znači da će biti siguran da se ne vara sam sebe da želi davati Stvoritelju, i da možda stvarno misli samo na vlastitu naklonjenost zlu, tj. da će osjetiti radost i zadovoljstvo.

Stoga moli za kolektiv. To znači da, ako postoji nekoliko ljudi u kolektivu koji mogu doseći cilj Dvekuta sa Stvoriteljem, i to će Stvoritelju donijeti više zadovoljstva nego da je on sam nagrađen približavanjem Stvoritelju, on se isključuje. Umjesto toga, želi da Stvoritelj pomogne njima, jer će to donijeti više zadovoljstva odozgo nego njegova vlastita djela. Stoga moli za kolektiv, da Stvoritelj pomogne cijelom kolektivu i da im podari osjećaj – da primaju zadovoljstvo iz mogućnosti da daruju Stvoritelju i time mu donesu zadovoljstvo.

A budući da sve zahtijeva buđenje od dolje, on daje buđenje od dolje, a drugi će primiti buđenje odozgo, onima za koje Stvoritelj zna da će to biti korisnije za Njega

Slijedi da, ako ima snage tražiti takvu molitvu, tada će zasigurno stati pred istinski test – hoće li se složiti s takvom molitvom. Međutim, ako zna da ono što govori je samo vanjska forma, što može učiniti kada vidi da tijelo ne pristaje na takvu molitvu da se ima čista sposobnost davanja bez i najmanjeg naznaka primanja?

Tu je samo poznati savjet – moliti Stvoritelja i vjerovati iznad razuma da Stvoritelj može pomoći njemu i cijelom kolektivu. I ne bi se trebao impresionirati ako vidi da je već molio mnogo puta, ali njegova molitva nije bila uslišana. To dovodi do očaja, a tijelo ga ismijava i govori: „Zar ne vidiš da ne možeš učiniti ništa? I kao da si potpuno beznadežan, sada tražiš od Stvoritelja da ti podari stvari koje su neprihvatljive razumnim ljudima.“

Tada tijelo raspravlja: „Reci mi, tko od pobožnih i praktičnih ljudi želi da im Stvoritelj podari nešto potpuno nerazumno? Štoviše, vidiš i sam da ti nisu dana čak ni manja dobra od onih koja sada tražiš od Stvoritelja da pomogne, iako si Ga molio. A sada kažeš da želiš tražiti od Stvoritelja da ti podari nešto veliko. To je doista vrlo važno, jer nema mnogo molitvi u svijetu koje traže od Stvoritelja da im da snagu da učine stvari za kolektiv, da cijeli narod primi zadovoljstvo i užitak od tvojeg rada. To se naziva ‘čista i neokaljana sposobnost davanja, bez i najmanjeg traga samoljublja.’

„I misliš da ti molitva za male stvari nije bila uslišana, ali velike i važne stvari su doista neprocjenjive.“ Na primjer, mogli bismo reći da se isplati otići kod određene osobe koja posjeduje tako dragocjene stvari da bi ih se moralo tražiti po cijelom svijetu da bi ih se pronašlo, jer se nalaze samo među odabranima. I osoba iz srednje klase došla je, koja je jedva imala uobičajene stvari u svom domu, i odjednom joj je palo na pamet da i ona treba pokušati pribaviti te stvari, koje se nalaze samo među odabranima. Sigurno, kada bi netko čuo za to, smijao bi joj se.

Isto je i s nama. Kada osoba nije obrazovana, ili je ispod prosjeka, a ipak želi tražiti od Stvoritelja kelim (posude) koje se nalaze samo kod odabranih u svijetu, tijelo samo tada ismijava tu osobu. Govori mu: „Budalo, kako možeš uopće misliti tražiti od Stvoritelja nešto što čak ni učenjaci nemaju? Kako ti mogu dati snagu da radiš na takvoj besmislici?“

I tu počinje stvarni rad, budući da je čovjekov rad u ovom svijetu izlazak iz vlasti zle sklonosti, što se naziva „primanje radi primanja“. A sada želi da mu Stvoritelj pomogne hodati putem čiste i neokaljane sposobnosti davanja, bez i najmanjeg traga samoprimanja.

Slijedi da je taj rad zaista protiv zla, budući da ne želi ostaviti ništa u vlasti želje za primanjem. Naprotiv, sada želi da njegov rad ubuduće ne bude za želju za primanjem. Umjesto toga, moli Stvoritelja da čak i ono za što je ranije radio, što je zabilježeno u području želje za primanjem, sve se prebaci iz vlasti te želje u vlast Stvoritelja.

Slijedi da sada moli Stvoritelja da mu podari snagu za pokajanje. To jest, Stvoritelj će mu dati snagu da sve postupke koji su bili za želju za primanjem vrati u Stvoriteljevu sferu, kako one iz prošlosti, tako i one iz budućnosti. Kao što piše Maimonid (Zakoni pokajanja, poglavlje 2): „Pokajanje mora biti i za prošlost.“

On piše: „Što je pokajanje? To je da grešnik ostavi svoj grijeh i ukloni ga iz svog uma, i odluči u srcu da ga više nikada neće učiniti, kao što je zapisano, ‘Neka iskvareni ostavi svoj put.’ I također bi trebao žaliti za prošlost, kao što je rečeno, ‘Jer nakon što sam se okrenuo, pokajao sam se,’ i Onaj koji poznaje sve tajne svjedočit će da se više nikada neće vratiti tom grijehu.“

Sada možemo razumjeti važnost molitve mnogih, kao što je zapisano, „Stanovah među svojim ljudima.“ Zohar kaže: „Nikada se ne bi trebalo povući od naroda, jer milost Stvoritelja uvijek je nad cijelim narodom zajedno.“ To znači da, ako netko traži od Stvoritelja da mu podari kelim sposobnosti davanja, kao što su naši učitelji rekli: „Kao što je On milostiv, i ti budi milostiv,“ treba moliti za cijeli kolektiv. To je zato što tada postaje jasno da je njegov cilj da Stvoritelj podari Kelim čiste sposobnosti davanja, kao što je zapisano: „Milost Stvoritelja uvijek je nad cijelim narodom zajedno.“ Poznato je da odozgo ne dolazi djelomična davanja. To znači da kada Više obilje dolazi odozgo prema dolje, ono je namijenjeno cijelom kolektivu.

Stoga se mora moliti za cijeli narod, jer svako Više obilje koje dolazi odozgo uvijek dolazi za cijeli narod. Zato se kaže: „Milost Stvoritelja uvijek je nad cijelim narodom.“ Dakle, postoje dva značenja toga: budući da bi za čistu sposobnost davanja bilo dovoljno moliti samo za jednu osobu osim sebe. No postoji i drugo pitanje – osoba mora tražiti cjelinu, jer je to pravilo u duhovnosti da ono što dolazi uvijek dolazi kao cjelina, a sve se promatranja vrše samo u primateljima. Stoga treba moliti za cijeli kolektiv.

I budući da obilje dolazi cijelom kolektivu, i budući da nema svjetlosti bez kelim, što znači da je nemoguće primiti ispunjenje ako ne postoji praznina u kojoj se ispunjenje može smjestiti, odgovara mu se na tu molitvu koju je upućivao za narod. Kao što su naši učitelji rekli (Baba Kama, 92): „Tko god moli za milost za prijatelja, njemu se prvo uslišava, jer mu je isto potrebno.“ To znači da, iako obilje dolazi kolektivu, kolektiv nema kelim.

Drugim riječima, Više obilje koje dolazi odozgo dovoljno je za cijeli narod, ali bez Kelim – nedostataka, da se ispune praznine – narod ne prima obilje koje dolazi odozgo. Naprotiv, onaj tko ima nedostatke prvi dobiva odgovor.