Zločinci Izraela

Članak br. 33, 1985.

„Rish Lakish je rekao: ‘Zločincima Izraela svjetlost Gehinnoma (pakla) ne vlada, a tim više od zlatnog oltara itd. Zločinci Izraela puni su mitzvot (zapovijedi/dobrih djela) kao nar, kao što je napisano: “Tvoja je sljepoočnica kao kriška nara.” Ne čitaj rakatech (tvoja sljepoočnica), nego reikanin (prazni) u tebi puni su mitzvot kao nar, tim više’” (kraj traktata Hagiga).

U vezi sa zločincima Izraela, trebamo razumjeti u odnosu na koga se oni nazivaju „zločincima Izraela“:

1. je li to u odnosu na Toru, ili

2. u odnosu na cjelokupni Izrael, pa se smatraju zločincima Izraela, ili

3. u odnosu na samog pojedinca? To jest, on vidi i osjeća o sebi samome da je zločinac Izraela. Površno gledano, teško je razumjeti kako netko može biti pun mitzvot kao nar, a ipak se smatrati zločincem Izraela.

Ako ovo protumačimo u odnosu na samog čovjeka, možemo reći i protumačiti: „Iako su puni mitzvot kao nar“, on vidi da je ipak zločinac Izraela. Trebamo protumačiti riječ rimon (nar) iz riječi rama’ut (obmana). To jest, on vidi da obmanjuje samoga sebe, što znači da, iako je pun mitzvot, odnosno vidi da nema što više dodati po količini, i prema svojim naporima sigurno je već trebao biti Izrael, tj. Yashar-El (izravno ka Stvoritelju), gdje je sve za Stvoritelja — ipak, nakon samoprovjere, vidi da obmanjuje samoga sebe. Glavni razlog zbog kojeg se bavi Torom i mitzvot jest samoljublje, a ne radi davanja zadovoljstva svome Stvoritelju, što se naziva Yashar-El, odnosno da sav njegov rad ide izravno Stvoritelju.

Budući da je vidio da je sav njegov rad bio samo radi primanja, vidio je da je zločinac u odnosu na Izrael. To jest, on ne želi da njegov rad bude za ono Iznad, što se naziva „radi davanja Stvoritelju“. Naprotiv, sav njegov rad temelji se na tome da sve zadrži dolje, što se smatra primanjem, jer se primatelj smatra manje važnim, a davatelj višim po važnosti.

To se proteže iz korijena. Budući da je Stvoritelj davatelj, On se smatra „iznad“. Stvorenje, koje prima od Stvoritelja, smatra se manje važnim. Stoga, ako je njegov rad u svrhu primanja, smatra se da želi da njegov rad u Tori i mitzvot ostane dolje, tj. u primanju.

To se naziva „prijestup u aspektu Izraela“, jer umjesto da služi Stvoritelju, gdje želi raditi kako bi davao Stvoritelju, on čini suprotno — želi da Stvoritelj služi čovjeku. A budući da su rekli da se ništa ne daje besplatno, već se nagrada daje prema trudu, kao što je u materijalnom svijetu, tako on želi i raditi. On radi za Stvoritelja pod uvjetom da će mu Stvoritelj platiti za njegov rad. Inače, nema snage učiniti ijedan pokret bez nagrade.

No, kako čovjek može doći do toga da vidi istinu, da se obmanjuje u pogledu kvalitete cilja i da ne može istinski obavljati sveti rad? Naši su mudraci o tome rekli da se istina ne može vidjeti prije nego što čovjek ima svjetlost. To jest, on vidi da čini mnoge mitzvot, znači da je pun djela i ne vidi mjesto gdje bi mogao učiniti još djela koja bi mu pomogla da postane „Izrael“, tj. da samo daje, bez ikakve potrebe za samoljubljem. On ne vidi da će to ikada postići sam, osim ako ima pomoć odozgo, i da je nemoguće da čovjek to može učiniti sam.

Ispada da su mitzvot koje je činio uzrokovale da vidi istinu — da se do sada zavaravao misleći kako čovjek sam može steći snagu koja mijenja namjeru u davanje. Sada je došao do spoznaje da to nije tako.

Sada možemo protumačiti: „čak su i prazni među vama puni mitzvot kao nar“. To znači da, iako su puni mitzvot, osjećaju se praznima, jer vide da su poput nara, iz riječi: „Zvao sam svoje ljubavnike; obmanuli su me“ (Tužaljke 1), tj. obmana — čiji je rad u Tori i mitzvot bio samo radi vlastite koristi, a ne radi koristi Stvoritelja.

Ali tko je uzrokovao da on to spozna? Upravo to što je pun mitzvot. To mu je omogućilo da vidi da se ne smije zavaravati misleći da može postati „Izrael“. Naprotiv, sada vidi da je „zločinac Izraela“.

Ispada da je nemoguće steći stvarno znanje o vlastitom stupnju u duhovnosti ako čovjek nije pun mitzvot. Tada vidi svoje stanje — da je do sada bio u obmani, a sada je na stupnju „zločinaca Izraela“. Ali bez mitzvot smatra se da je bez svjetlosti, a tada čovjek ne može vidjeti istinu — da mu je potrebna pomoć Stvoritelja kako bi postao „Izrael“.

Međutim, trebamo znati da tvrdnja kako, ako je čovjek pun mitzvot, tada vidi da je poput nara, dolazi uz jedan uvjet: govori se isključivo o slučaju kada je riječ o osobi koja traži istinu. Tada se kaže da onaj koji traži istinu još uvijek ne može vidjeti istinu prije nego što bude pun mitzvot, ali ne i prije toga.

Stoga su potrebne dvije stvari:

1) S jedne strane, on se mora baviti Torom i mitzvot koliko god može, bez ikakve kritike je li to na putu istine ili nije. Kritika dolazi tek nakon toga, ali ne za vrijeme bavljenja Torom i mitzvot, jer tada mora sebe osjećati u cjelovitosti, kao što su naši mudraci rekli: „Čovjek se uvijek treba baviti Torom i mitzvot Lo Lishma (ne u Njezino ime), jer se iz Lo Lishma dolazi do Lishma (u Njezino ime).“ Stoga je za sada nevažno na koji se način bavi, jer se u svakom obliku bavljenja drži riječi naših mudraca.

2) Nakon toga, mora izvršiti kritiku samoga sebe kako bi vidio jesu li njegova djela bila za Stvoritelja ili je u njima bilo još nečega. Iz ta dva uvjeta može doći do stanja „poput nara“, prema onome što smo prethodno objasnili.

Time ćemo razumjeti riječi naših mudraca (Avoda Zara, str. 17): „Naši mudraci su rekli: ‘Kada su Rabbi Eliezer ben Parta i Rabbi Hanina ben Tardion bili uhvaćeni… ‘Teško meni, jer sam uhvaćen zbog jedne stvari i nisam spašen. Ti si se bavio Torom i dobrim djelima, a ja sam se bavio samo Torom.’’ To je kao što je rekao Rav Huna: ‘Svatko tko se bavi samo Torom, kao da nema Boga, kao što je rečeno: ‘I mnogo dana Izrael bijaše bez pravoga Boga, bez svećenika koji poučava i bez Tore.’ Što znači ‘bez pravoga Boga’? Rav Huna je rekao: ‘Svatko tko se bavi samo Torom, kao da nema Boga.’’“

Moramo razumjeti zašto se kaže da, ako se ne bavi dobrim djelima, on je kao onaj koji nema Boga. Još jedno pitanje: zašto se posebno ističe mitzva dobrih djela? Uostalom, postoje i druge mitzvot koje treba obdržavati, pa zašto su baš dobra djela povezana s time da je čovjek „bez pravoga Boga“? Kao da se upravo po dobrim djelima može razaznati je li Tora koju uči „bez pravoga Boga“.

Prema onome što učimo, sav naš rad je kako bismo postigli jednakost oblika, što se smatra: „Kao što je On milosrdan, tako budi i ti milosrdan.“ Zbog toga, tijekom učenja Tore čovjek ne smije kritizirati svoju Toru, tj. čiju Toru uči, i tada može učiti čak i Lo Lishma, što je također mitzva, kao što su naši mudraci rekli: „Čovjek se uvijek treba baviti Torom i mitzvot, čak i Lo Lishma (ne u Njezino ime), jer se iz Lo Lishma dolazi do Lishma (u Njezino ime).“

To je tako kada on ispituje samoga sebe, svoje stanje s obzirom na jednakost forme: koliko se udaljio od samoljublja i koliko se približio ljubavi prema drugima, što je značenje izraza „prianjanje uz Njegove osobine“. Zato on pravi točno razlučivanje da je glavna stvar koju treba znati – ispitivati sebe kroz svojstvo Hesed (milost), koliko se njime bavi, koliko se za njega trudi i razmišlja o raznim taktikama i načinima kako postići jednakost forme; inače neće dosegnuti put istine.

Iz toga slijedi da u tom stanju on nema „istinitog Boga“, jer „istinit“ znači, kako je objašnjeno u Učenju o deset sefirot, 13. dio, „sedma ispravka od trinaest ispravaka Dikne naziva se ‘i istina’“. Tamo u „Unutarnjem razmatranju“ tumači: „Tada se pojavljuje svojstvo Stvoritelja, koji je stvorio svijet s namjerom da čini dobro Svojim stvorenjima, jer se tada pojavljuje Ohr Hochma (Svjetlost mudrosti), koja je svjetlost svrhe stvaranja, kada svi osjećaju užitak i zadovoljstvo. Tada svi s jasnom spoznajom kažu da je to, tj. cilj, istina.“

Iz toga slijedi da, ako se on ne bavi dobrim djelima, koja su snaga koja može dovesti do ljubavi prema drugima, putem koje stječe posude davanja, budući da se viši obilje privlači samo u te posude – a ako nema posude davanja, ne može steći užitak i zadovoljstvo koje je Stvoritelj stvorio kako bi obradovao Svoja stvorenja – tada se čovjek smatra kao da je „bez istinitog Boga“. Odnosno, stvarnost Njegova upravljanja, koja je „činiti dobro Svojim stvorenjima“, tada je, ne daj Bože, neistinita. To se naziva „bez istinitog Boga“.

To se može postići upravo bavljenjem dobrim djelima. Međutim, bez Tore nemoguće je spoznati svoje stanje, tj. gdje se čovjek nalazi, jer bez svjetlosti nemoguće je išta vidjeti. Da bi vidio da je prijestupnik Izraela, mora biti pun mitzvot, što znači i mitzvot učenja Tore i ostalih mitzvot. Provjera dolazi tek nakon nekog vremena bavljenja Torom i mitzvot, ali ne za vrijeme samoga rada.