Napravi sebi rava i kupi sebi prijatelja - 1

Članak br. 1, 1985.

U Mišni (Avot, 1), Yehoshua Ben Perachia kaže: "Napravi si rava, kupi si prijatelja i sudi svakom čovjeku blagonaklono." Vidimo da ovdje postoje tri stvari: 1) Napravi si rava; 2) kupi si prijatelja; 3) sudi svakome čovjeku blagonaklono.

To znači da, osim što treba napraviti sebi rava, postoji nešto više što mora učiniti u odnosu na društvo. Drugim riječima, bavljenje ljubavlju prema prijateljima nije dovoljno. Osim toga, trebao bi biti obazriv prema svakom čovjeku i suditi mu blagonaklono.

Moramo razumjeti razliku u izrazima između "napravi", "kupi" i "blagonaklonost". Napraviti je praktična stvar. To znači da u to nije umiješan um, već postoji samo djelovanje. Drugim riječima, čak i ako se netko ne slaže s onim što želi napraviti, već naprotiv, njegov ga um tjera da misli da to nije vrijedno djelo, to se naziva djelovanjem, što je čista sila, bez razuma, jer je protiv njegovog razuma.

Prema tome, trebali bismo tumačiti u odnosu na rad, da se činjenica da netko treba prihvatiti kraljevstvo nebesko naziva "djelom". To je kao stavljanje jarma na vola kako bi orao zemlju. Iako vol ne želi preuzeti taj posao na sebe, ipak ga prisiljavamo.

Slično tome, s kraljevstvom nebeskim također bismo se trebali prisiliti i podjarmiti, jer je to Stvoriteljeva zapovijed, bez ikakvog razloga ili smisla. To je tako jer čovjek mora prihvatiti kraljevstvo nebesko ne zato što tijelo osjeća da će mu neka korist proizaći iz toga, već kako bi pružio zadovoljstvo Stvoritelju.

Ali kako tijelo može pristati na to? To je razlog zašto rad mora biti iznad razuma. To se naziva "napravi sebi rava", budući da bi trebalo postojati kraljevstvo nebesko jer je "On velik i vlada svime."

U Zoharu ("Uvod u Knjigu Zohar") piše: "Strah je najvažniji, da čovjek strahuje od Višega jer je On velik i vlada svime, On je bit i korijen svih svjetova, i svi su beznačajni u usporedbi s Njim." Dakle, čovjek bi trebao strahovati od Stvoritelja jer je On velik i vlada svime. Velik je jer je On korijen iz kojeg se šire svi svjetovi, a Njegova se veličina vidi po Njegovim djelima. On vlada nad svime, jer se svi svjetovi koje je stvorio, i viši i niži, smatraju ništavnim u usporedbi s Njim, budući da ne dodaju ništa Njegovoj biti.

Stoga je redoslijed rada da čovjek započne s "napravi sebi rava" i preuzme na sebe teret kraljevstva nebeskog iznad logike i iznad razuma. To se naziva "djelom", što znači samo djelovanje, unatoč neslaganju tijela. Nakon toga, "kupi sebi prijatelja." Kupnja je isto kao kada čovjek želi nešto fizički kupiti; mora se odreći nečega što je već stekao. Daje nešto što je imao neko vrijeme i zauzvrat kupuje novi predmet.

Slično je s radom za Boga. Da bi čovjek postigao Dvekut (sjedinjenje) sa Stvoriteljem, što je jednakost forme, kao u stihu "kako je On milostiv, tako i ti budi milostiv", mora se odreći mnogih stvari koje ima kako bi kupio povezanost sa Stvoriteljem. To je značenje riječi "kupi sebi prijatelja."

Prije nego što čovjek napravi sebi rava, što znači kraljevstvo nebesko, kako može kupiti sebi prijatelja, što znači povezati se s ravom? Uostalom, on još nema rava. Tek nakon što si napravi rava, ima smisla zahtijevati od tijela da napravi ustupke kako bi kupio povezanost, kojom želi pružiti zadovoljstvo Stvoritelju.

Štoviše, trebamo razumjeti da ima snagu poštivati "kupi sebi prijatelja" u mjeri u kojoj osjeća veličinu rava. To zato što je spreman napraviti ustupke kako bi se povezao s ravom u istoj mjeri u kojoj osjeća važnost rava, jer tada razumije da je postizanje Dvekuta sa Stvoriteljem vrijedno svakog truda.

Ispostavlja se da ako netko vidi da ne može prevladati tijelo, jer misli da nije dovoljno jak i da je rođen sa slabom naravi, to nije tako. Razlog je u tome što ne osjeća veličinu rava. Drugim riječima, on još uvijek nema važnost kraljevstva nebeskog, pa nema snage da prevlada radi nečega što nije jako važno. Ali za nešto važno, svatko se može odreći bitnih stvari koje voli i dobiti ono što mu je potrebno.

Naprimjer, ako je čovjek jako umoran i ode spavati oko 23 sata, ako ga probude u tri ujutro, naravno da će reći da nema energije da ustane i uči, jer je jako umoran. A ako se uz to osjeća malo slabo ili ima blagu temperaturu, tijelo sigurno neće imati snage da ustane u vrijeme u koje je navikao ustajati.

No ako je čovjek jako umoran, osjeća se bolesno i ode spavati u ponoć, ali ga probude u jedan ujutro i kažu mu: "U dvorištu je požar; uskoro će doći u tvoju sobu, brzo, ustani i spasit ćeš svoj život zauzvrat za trud koji ulažeš", tada neće izmišljati izgovore o umoru, bezumlju ili bolesti. Naprotiv, čak i ako je jako bolestan, uložit će svaki napor da spasi svoj život. Očito, zbog toga što će dobiti nešto važno, tijelo ima energije da učini ono što može kako bi dobilo ono što želi.

Stoga, dok radi na "Napravi sebi rava", čovjek vjeruje da je to "jer su to naši životi i duljina naših dana." U mjeri u kojoj osjeća da je to njegov život, tijelo ima dovoljno snage da prevlada sve prepreke, kao što je napisano u alegoriji. Zbog toga, u svim čovjekovim djelima, u učenju ili u molitvi, trebao bi usredotočiti sav svoj rad na postizanje veličine i važnosti rava. Samo u to potrebno je uložiti mnogo rada i mnogo molitvi.

U riječima Zohara, to se naziva "podizanje Shechin (Božanstva) iz prašine", što znači podizanje kraljevstva nebeskog, koje je spušteno u prašinu. Drugim riječima, nešto važno se ne stavlja na tlo, dok se nešto  nevažno baca na tlo. A budući da je kraljevstvo nebesko, nazvano Shechina, "Spušteno na samo dno", u knjigama se kaže da prije svakog duhovnog djelovanja čovjek mora moliti da "podigne Shechinu iz prašine." To znači da se trebamo moliti da kraljevstvo nebesko smatramo važnim, te da je vrijedno ulaganja truda i podizanja na njegovu razinu važnosti.

Sada možemo razumjeti ono što kažemo u molitvi za Roš Hašanu (Novu godinu), "Daj slavu Božju svom narodu." Ovo se čini prilično zbunjujućim. Kako je dopušteno moliti za čast? Naši su mudraci rekli: "Budi vrlo, vrlo ponizan", pa kako onda možemo moliti da nam Stvoritelj da slavu?

Trebamo protumačiti da molimo da će Stvoritelj dati slavu Božju Svom narodu, budući da mi nemamo slavu Božju, već je "Grad Božji spušten na samo dno", nazvano "Shechina u prašini." Također, nemamo pravu važnost po pitanju "napravi sebi rava." Stoga, na Roš Hašanu, vrijeme kada preuzimamo kraljevstvo nebesko, molimo Stvoritelja da da slavu Božju Svom narodu, da narod Izraela osjeti slavu Stvoritelja. I tada ćemo se moći prdržavati Tore i zapovijedi u potpunosti.

Stoga, trebamo reći: "Daj slavu Božju svom narodu", što znači da će On dati slavu Božju narodu Izraela. To ne znači da će On dati slavu Izraela narodu Izraela, već da će Stvoritelj dati slavu Božju narodu Izraela, jer je to sve što nam je potrebno; osjetiti važnost i veličinu Dvekuta sa Stvoriteljem. Ako osjećamo tu važnost, svatko će moći ulagati napore i neće biti nikoga na svijetu tko će reći da nema snage da spasi svoj život te da želi ostati mrtav, ako osjeća da je život vrlo važna stvar, jer može uživati u njemu.

Ali ako čovjek ne osjeća da život ima smisla, mnogi ljudi odlučuju umrijeti. To je tako zato što nitko ne može osjećati patnju u svom životu, jer je to protivno svrsi stvaranja, budući da je svrha stvaranja činiti dobro Njegovim stvorenjima, što znači da će uživati u životu. Stoga, kada netko vidi da trenutno ne može biti sretan, ili barem kasnije, počini samoubojstvo, jer nema cilj u životu.

Iz toga slijedi da sve što nam nedostaje jest "napraviti si rava", osjetiti veličinu Stvoritelja. Tada će svatko moći postići cilj, odnosno prionuti uz Njega.

Također bismo trebali protumačiti riječi rabina Yehoshue Ben Perachie — koji kaže tri stvari: 1) Napravi sebi rava. 2) Kupi sebi prijatelja. 3) Sudi svakome čovjeku blagonaklono — u odnosu na ljubav prema prijateljima.

Bilo bi logično pomisliti da se prijateljstvo odnosi na dvoje ljudi jednakih vještina i kvaliteta, jer tada im je lako komunicirati i ujediniti se kao jedno. I tada "pomogoše svatko svom prijatelju", kao dvoje ljudi koji sklapaju partnerstvo i svaki ulaže jednaku energiju, resurse i rad. Tada se i profit dijeli jednako među njima.

Međutim, ako je jedan superiorniji od drugog, što znači da ulaže više novca, više stručnosti ili više energije od drugog, podjela profita je također nejednaka. To se naziva "partnerstvo od jedne trećine" ili "partnerstvo od jedne četvrtine." Stoga, to se ne smatra pravim partnerstvom, jer je jedan višeg statusa od drugog.

Ispada da pravo prijateljstvo — kada svaki čini potrebnu uplatu da kupi svog prijatelja — postoji upravo kada su obojica jednakog statusa, i tada obojica plaćaju jednako. To je poput svjetovnog poduzeća, gdje obojica daju sve jednako, ili ne može postojati pravo partnerstvo. Stoga, "kupi sebi prijatelja", jer povezivanje — kada svaki kupuje svog prijatelja — može postojati samo kada su jednaki.

Ali s druge strane, nemoguće je učiti jedan od drugog ako čovjek ne vidi da je njegov prijatelj veći od njega. Ali ako je drugi veći, on ne može biti njegov prijatelj, već njegov rav (učitelj/veliki), dok se on smatra učenikom. U to vrijeme može učiti znanje ili vrline od njega.

Zbog toga se kaže: "Napravi sebi rava i kupi sebi prijatelja"; oboje mora postojati. Drugim riječima, svatko bi trebao smatrati drugog prijateljem, i tada postoji prostor za kupnju. To znači da svatko mora platiti drugome ustupcima, poput oca koji se odriče svog odmora, radi za svog sina, troši novac za svog sina, i čini sve zbog ljubavi.

Međutim, tu je riječ o prirodnoj ljubavi. Stvoritelj je dao prirodnu ljubav za odgajanje djece kako bi osigurao postojanost svijeta. Ako bi, naprimjer, otac odgajao djecu jer je to zapovijed, njegova bi djeca imala hranu, odjeću i druge stvari koje su potrebne djeci u mjeri u kojoj je čovjek obvezan izvršavati sve zapovijedi. Ponekad bi držao zapovijedi, a ponekad bi činio samo minimum, i njegova bi djeca mogla umrijeti od gladi.

Zbog toga je Stvoritelj dao roditeljima prirodnu ljubav prema svojoj djeci, kako bi svijet ostao postojan. No nije tako s ljubavlju prema prijateljima. Ovdje svatko mora uložiti velike napore kako bi stvorio ljubav prema prijateljima u svom srcu.

Isto je i s "kupi sebi prijatelja." Jednom kada shvati, barem intelektualno, da treba pomoć i da ne može obavljati sveti rad, u mjeri u kojoj to shvaća u svom umu, počinje kupovati, činiti ustupke za dobro svog prijatelja.

To je tako jer shvaća da je rad prvenstveno u davanju Stvoritelju. Međutim, to je protiv njegove prirode jer je čovjek rođen sa željom da prima samo za svoju korist. Stoga nam je dan lijek kojim možemo ići od ljubavi prema sebi do ljubavi prema drugima, i time možemo doći do ljubavi prema Stvoritelju.

Stoga, on može pronaći prijatelja na svojoj razini. Ali nakon toga, učiniti prijatelja ravom, što znači da osjeća da je njegov prijatelj na višem stupnju, to je nešto je što čovjek ne može vidjeti, da je njegov prijatelj kao rav, a on kao učenik. Ali ako ne smatra svog prijatelja ravom, kako će učiti od njega? To se zove "napravi", što znači djelovanje iznad razuma. Drugim riječima, on mora prihvatiti, iznad razuma, da je njegov prijatelj veći i to se zove "napravi", što znači djelovanje iznad razuma.

U eseju "Govor povodom dovršetka Zohara" piše: "Da bi primio prvi uvjet, svaki učenik mora osjećati da je najmanji među svim prijateljima. U tom stanju, može primiti uvažavanje uzvišenosti velikoga." Dakle, on izričito kaže da svatko treba vidjeti sebe kao najmanjeg među učenicima.

Ali ipak, kako netko može vidjeti sebe kao najmanjeg među učenicima? Ovdje je relevantno samo iznad razuma. To se zove "napravi sebi rava", što znači da se svatko od njih smatra ravom u odnosu na njega, a on se smatra samo učenikom.

To zahtijeva velik trud, jer postoji pravilo da su nedostaci drugih uvijek vidljivi, dok su vlastiti nedostaci uvijek skriveni. Ipak, on mora smatrati drugog kao vrlog i da je vrijedno prihvatiti ono što on kaže ili čini, učiti od postupaka drugog.

Ali tijelo se ne slaže s tim jer kad god netko mora učiti od drugoga, što znači ako visoko cijeni drugoga, drugi ga obvezuje na rad, a tijelo opovrgava stavove i postupke drugoga. Budući da tijelo želi odmor, bolje mu je i više mu odgovara isključiti stavove i postupke svog prijatelja kako ne bi morao uložiti napor.

Zato se to zove "napravi sebi rava". To znači da bi prijatelj bio tvoj rav, moraš to napraviti. Drugim riječima, to se ne postiže razumom, jer razum tvrdi suprotno, a ponekad mu čak pokazuje suprotno, da on može biti rav, a drugi njegov učenik. Zato se to zove "napravi", što znači činiti, a ne razmišljati.

3) "I sudi svakom čovjeku blagonaklono."

Nakon što smo rekli "Kupi sebi prijatelja", ostaje pitanje: "Što je s ostalim ljudima?" Naprimjer, ako osoba odabere nekoliko prijatelja iz svoje zajednice, a ostale ostavi po strani i ne poveže se s njima, pitanje je: "Kako bi se trebao ponašati prema njima?" Uostalom, oni nisu njegovi prijatelji, i zašto ih nije odabrao? Očito bismo trebali reći da nije pronašao vrline u njima zbog kojih bi se vrijedilo povezati s njima, što znači da ih ne cijeni.

Dakle, kako bi trebao tretirati ostale ljude u svojoj zajednici? Isto vrijedi i za ostale ljude koji nisu iz zajednice. Kako bi se trebao ponašati prema njima? Rabbi Yehoshua Ben Perachia kaže o tome: "Sudi svakom čovjeku blagonaklono", što znači da svakoga treba suditi blagonaklono.

To znači da činjenica da ne pronalazi zasluge u njima nije njihova krivica. Naprotiv, nije u njegovoj moći da može vidjeti zasluge općeg puka. Zbog toga vidi prema kvalitetama vlastite duše. To je istina prema njegovom postignuću, ali ne prema istini. Drugim riječima, postoji istina sama po sebi, neovisno o onome tko postiže.

Postoji istina koju svatko postiže prema svom postignuću, što znači da se istina mijenja prema onima koji je postižu. To znači da je podložna promjenama prema promjenjivim stanjima u onome tko postiže.

Ali stvarna istina nije promijenila svoju bit. Zato svaka osoba može postići istu stvar drukčije. Stoga, u pogledu javnosti, moguće je da je javnost u redu, ali on vidi drugačije, prema vlastitim kvalitetama.

Zato on kaže: "I sudi svakom čovjeku blagonaklono", što znači da bi trebao suditi sve druge osim svojih prijatelja blagonaklono – da su svi vrijedni sami po sebi i da on nema nikakvih prigovora u pogledu njihovog ponašanja. Ali što se njega tiče, ne može ništa naučiti od njih jer nema jednakost forme s njima.