<- Izvorni kabalistički tekstovi
Nastavi čitati ->
Kabbalah Knjižnica Početna /

Rabash / O važnosti društva

O važnosti društva

Članak 12, 1984.

Znamo da je čovjek uvijek među ljudima koji nisu povezani s radom na putu istine, nego naprotiv, uvijek se opiru onima koji idu putem istine, a s obzirom da se ljudske misli miješaju, stajališta onih koji se opiru putu istine prodiru u one koji imaju želju hoditi putem istine.

Stoga, nema drugog savjeta nego osnovati odvojeno društvo za njih, da im bude radni okvir, tj. zasebna zajednica koja se ne miješa s ljudima drukčijih stajališta. Oni među sobom trebaju stalno podizati važnost svrhe udruženja, kako ne bi slijedili većinu, jer nam je u prirodi da slijedimo većinu.

Ako se to društvo izolira od ostatka ljudi, ako nemaju nikakvog kontakta s ostalim ljudima kad su u pitanju duhovne stvari, nego samo u ovosvjetovnim stvarima, njihovi se stavovi ne miješaju, jer uopće nisu povezani s duhovnim stvarima. 

Kad je osoba među duhovnim ljudima i započne razgovor i raspravu s njima, njezina se stajališta miješaju s njihovima. Njihova stajališta podsvjesno prodiru u njezin um u takvoj mjeri da osoba više ne može prepoznati da to nisu njena stajališta, nego da su primljena od ljudi s kojima se povezala.

Dakle, kada je u pitanju rad na putu istine, osoba se treba izolirati od drugih ljudi. Tomu je tako jer put istine zahtijeva konstantno osnaživanje, s obzirom da je nasuprot stajalištu svijeta. Stajalište svijeta je znanje i primanje, dok je stajalište Tore vjera i davanje. Ako odstupi od toga, čovjek odmah zaboravlja čitav svoj rad na putu istine i pada u svijet samoljublja. Jedino kroz društvo, i to u formi ˝pomogoše svatko svom prijatelju˝, svaka osoba unutar tog društva prima snagu da se bori protiv stajališta svijeta . 

Sljedeće pronalazimo u Zoharu (Pinhas, str. 31, članak 91. i također u Sulamu): ˝Kada čovjek živi u gradu naseljenom zlim ljudima i ne može održavati mitzvot Tore i ne uspijeva u Tori, premiješta se i seli odatle na mjesto naseljeno dobrim ljudima, sa Torom i mitzvot. To je stoga što se Tora zove ˝drvo˝, kao što je pisano ˝Ona je drvo života za one koji se nje drže˝. Čovjek je drvo, kao što je pisano ˝čovjek je drvo u polju˝. A mitzvot se u Tori uspoređuju s plodovima. I što kaže? ˝Jedino stabla za koja znaš da ne daju ploda za jelo, njih možeš uništiti i odrezati˝, uništiti u ovome svijetu i odrezati od idućeg svijeta.

Iz tog se razloga treba isčupati iz mjesta gdje su zli, jer tu ne može uspjeti u Tori i mitzvot, i smjestiti se drugdje, među pravednike, i uspjet će u Tori i mitzvot.

Budući da čovjek, kojeg Zohar opisuje kao stablo u polju, pati zbog loših susjeda poput stabla u polju - drugim riječima, uvijek oko sebe moramo posjeći korov koji utječe na nas - isto se tako trebamo kloniti loše okoline, ljudi koji ne vole put istine. Trebamo biti oprezni kako nas ne bi privukli da ih slijedimo.

To se zove ˝izolacija˝, kada osoba ima misli o ˝jednom autoritetu˝, koji se zove ˝davanje˝, a ne ˝javnom autoritetu˝, koji je samoljublje. To se zove ˝dva autoriteta˝- Stvoriteljev autoritet i autoritet pojedinca.

Sad možemo razumijeti što su naši mudri rekli (Sanhedrin, str. 38), ˝Rav Yehuda je rekao, 'rav je rekao, 'Adam ha Rishon bio je heretik,' kao što je pisano, i 'I Gospodin Bog pozva čovjeka i reče: 'Gdje si? Gdje je otišlo tvoje srce?''˝ 

Prema Rashijevoj interpretaciji, ˝heretik˝ se odnosi na tendenciju ka idolopoklonstvu. A u komentaru, Etz Yosef (Josipovo Drvo), pisano je, ˝Kada piše, 'Gdje, gdje je tvoje srce otišlo?' to je hereza, kao što je pisano, 'da ne idete za vlastitim srcem,' to je hereza, kada je njegovo srce priklonjeno drugoj strani.˝

Sve je ovo vrlo zbunjujuće: kako se može reći da je Adam ha Rishon bio sklon idolopoklonstvu? Ili prema komentaru Etz Yosef, da je imao formu ˝da ne idete za vlastitim srcem˝, je li to hereza? Prema onome što učimo o radu za Boga, što je isključivo u svrhu davanja, ako osoba radi zbog primanja, takav je rad nepoznat za nas, jer trebamo raditi samo zbog davanja, a on je sve uzeo zbog primanja.

To je značenje onoga što je rekao, da nije uspio u ˝da ne idete za vlastitim srcem˝. Drugim riječima, nije mogao jesti s Drveta Znanja zbog davanja, nego je jeo s Drveta Znanja zbog primanja. To se zove ˝srce˝, tj. srce jedino želi primiti zbog vlastite koristi. To je bio grijeh Drveta Znanja.

Kako bi razumijeli ovu materiju, pogledajte uvod u knjigu Panim Masbirot. Iz ovog možemo shvatiti prednosti udruženja – može uvesti drukčije ozračje – u rad isključivo radi davanja.