Zasluge predaka

Članak 11, 1984.

Započeta je rasprava o zaslugama predaka (Shabbat, str. 55): “Shmuel je rekao: ‘Zasluge predaka su završile.’ Rabbi Yohanan je rekao: ‘Zasluge predaka donose oprost.’” U Midrashu (Midrash Rabah, Vayikra, 37), Rav Aha je rekao: ‘Zasluge predaka postoje zauvijek i zauvijek se spominju.’” A u Tosfotu je rečeno “Rabeinu Tam kaže da su zasluge predaka završile, no savez s predacima nije.” Rabiju Yohananu se čini da između Shmuela i rabija Yohanana nema spora: Shmuel je rekao da su (zasluge predaka) završile za zle, ali ne za pravedne, a rabi Yohanan misli na pravedne.

Prema gore navedenom, možemo protumačiti pitanje koje se postavlja o izboru: “Ako postoje zasluge predaka, onda ovdje ne postoji izbor, jer zasluge predaka čine osobu pravednom. A prema riječima Tosfota, u ime ARI-ja, koji kaže da su zasluge predaka samo za pravedne, slijedi da u početku osoba ima izbor, da bude pravedna, a onda može uživati u zaslugama predaka.

U eseju Matan Torah („Davanje Tore“, st. 19), čini se da zahvaljujući zaslugama predaka uopće imamo moć izbora, i da nije zasluga predaka, ne bismo mogli načiniti izbor. U stvarnosti vidimo da iako imamo zasluge predaka, još uvijek ne vidimo da svi imaju snagu načiniti taj izbor. Svima je to teško. No zasluge predaka nam pomažu načiniti izbor.

To znači da je izbor primjenjiv ondje gdje postoje dvije jednake stvari i na meni je da odlučim. No kad je jedna strana teža od druge, ne može se reći da ja moram odlučiti, jer ću se prirodno prikloniti jačoj strani. Stoga, zahvaljujući zaslugama predaka, postoje dvije jednake sile i možemo donijeti odluku. Za to se kaže da nam je dana snaga da izaberemo.

Da bismo shvatili te stvari, trebamo pogledati što piše u eseju „Davanje Tore“ (st. 19): „Stoga, Stvoritelj nije pronašao naciju ili jezik koji bi bio kvalificiran primiti Toru, osim sinova Abrahama, Izaka i Jakova, čija se pravednost odražavala na toj generaciji, kako naši mudri rekoše: „Očevi štovaše čitavu Toru čak prije negoli je dana.“ To znači da su zbog egzaltiranosti svojih duša imali sposobnost steći sve puteve Stvoritelja u odnosu na duhovnost Tore, što proizlazi iz njihova dvekuta (spojenosti) s Njim, bez da su prvo trebali praktični dio Tore kojeg se nisu mogli pridržavati, kao što je navedeno u "Matan  Torah", u stavku 16. Nesumnjivo, i tjelesna čistoća i mentalna uzvišenost naših svetih otaca svakako su uvelike utjecali na njihove sinove i sinove njihovih sinova.“

Iz toga slijedi da zahvaljujući zaslugama predaka imamo mogućnost izbora. U suprotnom bi to bilo nemoguće.

Međutim, potrebna nam je velika milost, čak i kada imamo zasluge predaka, da bismo mogli načiniti taj izbor, odnosno napustiti samoljublje i preuzeti na sebe ljubav prema drugima, tako da sve naše težnje budu samo ka donošenju zadovoljstva Stvoritelju. I čak i sa svim snagama Tore i mitzvot (zapovijedi), da ćemo uspjeti poraziti zlo u nama i pretvoriti ga u dobro.

Međutim, trebamo shvatiti zašto kaže da su „zasluge predaka završile“. Pitanje je što je postojalao prije kraja zasluga predaka? I ako je tako, tada nije bilo potrebe za izborom, jer je imao zasluge predaka. Međutim, trebamo reći da je čovjekov zahtjev da mu Stvoritelj pomogne približiti ga Sebi- ka istinskom služenju Stvoritelju – jest sama molitva. Njegov zahtjev da mu Stvoritelj pomogne sa zaslugama predaka sam se po sebi smatra „izborom“. Izbor je u tome što radi ono što može, i to se već smatra izborom.