Koje pridržavanje Tore i mitzvot pročišćuje srce?

Članak 8, 1984.

Pitanje: Ako se pridržavamo Tore i mitzvot s ciljem primanja nagrade, pročišćuje li i to srce? Naši mudri rekoše: „ Stvorio sam sklonost zlu, stvorio sam Toru kao začin.“ To znači da ona pročišćuje srce. Ali je li  tome tako kad se osoba posebno usmjeri tako da ne primi nagradu, ili također pročišćuje srce i kad osoba radi s ciljem da primi nagradu?

Odgovor: U  „Uvodu u Knjigu Zohar“ (stavak 44), pisano je, „Kad se osoba počinje baviti s Torom i mitzvot, čak i bez ikakve namjere, znači bez ljubavi i straha, kako je i dolično kad se služi Kralju, čak i u Lo Lishma (ne u Njezino Ime), točka u srcu osobe počinje rasti i pokazuje svoju aktivnost. To je zato jer za mitzvot ne treba namjera, i čak i akcije bez namjere mogu osobi pročistiti njegovu volju za primanjem, ali na njezinom prvom stupnju, koji se zove 'nepokretni'. U mjeri u kojoj osoba pročisti nepokretni dio svoje volje za primanjem, postupno gradi 613 organa točke u srcu, koja je nepokretni dio Nefesh de Kedusha (svetost).“ Dakle, vidimo da pridržavanje Tore i mitzvot, čak i  Lo Lishma, pročišćuje srce.

Pitanje: Je li put na kojem održavamo Toru i mitzvot bez namjere da budemo nagrađeni namijenjen  samo za odabrane ili bilo tko može ići tim putem održavajući sve bez namjere da bude nagrađen, čime će biti nagrađen s dvekut (spajanjem) sa Stvoriteljem?

Odgovor: Iako je volja za primanjem u vlastitu korist nastala u misli stvaranja,  namijenjeno joj je ispravljanje koje će izvršiti  duše što će volju za primanjem  ispraviti  u volju za davanjem, što znači da održavajući Toru i mitzvot okrećemo našu volju za primanjem u volju za davanje. To je dano svakome, bez iznimke, jer svakome je dan lijek, a ne samo izabranima.

Ali kako je to stvar izbora, neki napreduju brže od drugih. Ali kao što je napisano u „Uvodu u knjigu Zohar“ (stavci 13, 14 ), na kraju će svi postići potpuno savršenstvo, kao što je pisano, „Prognanik neće biti prognan od Njega“.

Ipak, kad počinje učiti štovati Toru i mitzvot, čovjek započinje u Lo Lishma. To je zato jer je stvoren s voljom za primanjem; stoga, on ne razumije išta čime se ne može okoristiti i nikad neće poželjeti početi štovati Toru i mitzvot. 

Tako je Rambam pisao (Hilchot Teshuva, poglavlje 10), “Mudri rekoše, 'čovjek se uvijek treba baviti Torom, čak i Lo Lishma, jer iz Lo Lishma osoba dođe do Lishma.' Stoga, kad učimo djecu, žene i narod, učimo ih raditi iz straha i zbog primanja nagrade. A kad dobiju znanje i steknu mudrost, ta tajna im se otkriva dio po dio. Oni se privikavaju na to mirno sve dok ne dostignu Njega i dok Mu ne počnu služiti s ljubavlju.“ Dakle , vidimo iz Rambamovih riječi da bi svatko trebao postići Lishma, ali svatko u svoje vrijeme.

Pitanje: Ako čovjek vidi i osjeća kako ide putem koji vodi do Lishma, treba li on utjecati na druge kako bi i oni išli pravim putem?

Odgovor: To je opće pitanje. To je kao kad religiozna osoba propituje svjetovnu osobu. Ako zna da ga može reformirati, tada ga i mora reformirati, prema mitzvi, “Ti zasigurno trebaš ukoriti svog prijatelja.“ Slično tome, u ovom slučaju može se reći kako trebaš reći svom prijatelju o boljem putu kojim može ići, uz uvjet da je tvoja jedina namjera ispuniti mitzvu. Ali puno puta čovjek ukori nekoga samo zbog dominacije, a ne s ciljem da „ukori svog prijatelja.“

Iz navedenog učimo kako je svačija želja da onaj drugi krene putem istine stvorila svađu između ortodoksnih i svjetovnih, između litvanske frakcije i hasida, te između samih hasida. To je zbog toga jer svatko misli da je samo on u pravu, i svi žele uvjeriti  druge da krenu pravim putem.