Ljubav prijatelja - 2

Članak 6, 1984.

"Voli svog prijatelja kao samoga sebe." Rabi Akiva kaže: "To je veliko pravilo (na hebrejskom također "kolektiv") u Tori." To znači da, ako se pridržavamo tog pravila, svi su detalji uključeni u njega, što znači da se podrazumijeva da ćemo lako doći do pojedinosti, bez da se za to trudimo.

Međutim, vidimo da nam Tora kaže: "Što Gospodin traži od tebe? Da Me se bojiš." Dakle, osnovni zahtjev koji osoba mora ispuniti jest samo strah. Ako osoba poštuje zapovijed straha, u tome su sadržani sva Tora i mitzvot, pa čak i zapovijed "Voli bližnjeg svoga kao samoga sebe."

Ipak, prema riječima rabi Akive, stvar je suprotna, što znači da je strah sadržan u pravilu "Voli bližnjeg svoga." Štoviše, prema našim mudracima (Berachot, str. 6), značenje nije onakvo kakvo kaže rabi Akiva. Oni su se osvrnuli na stih: "Na kraju svega, nakon što se sve čulo: boj se Boga i drži Njegove zapovijedi, jer to je čitav čovjek." Gemara pita: "Što znači 'to je čitav čovjek'?" Rabi Elazar je rekao: ‘Gospodin je rekao da je čitav svijet stvoren zbog straha." Međutim, prema riječima rabi Akive, čini se da je sve sadržano u pravilu "Voli bližnjeg svoga."

Pored toga, nalazimo u riječima naših mudraca (Makot 24) da su rekli da je vjera najvažnija. Rekli su da je Habakkuk došao i objavio da postoji samo jedno: "Pravednik će živjeti od svoje vjere."

Maharsha tumači: "Ono što je najuvjerljivije za svaku osobu iz Izraela, u bilo kojem trenutku, jest vjera." Drugim riječima, suština tog pravila je vjera. Prema tome, ispada da su i strah i "Voli bližnjeg svoga" sadržani u pravilu vjere.

Ako želimo razumjeti gore navedeno, moramo pažljivo ispitati sljedeće:

1. Što je vjera?

2. Što je strah?

3. Što je "Voli prijatelja svoga kao samoga sebe"?

Najvažnija je stvar uvijek se sjetiti svrhe stvaranja, za koju se zna da je “činiti dobro Njegovim stvorenjima.” Dakle, ako ih On želi obdariti zadovoljstvom i užitkom, zašto su potrebne ove tri stvari—vjera, strah i “Voli bližnjeg svoga”? To znači da one trebaju samo kvalificirati (pripremiti) njihove posude kako bi mogli primiti zadovoljstvo i užitak koji Stvoritelj želi dati stvorenjima.

Sada moramo razumjeti za što nas te tri gore spomenute stvari kvalificiraju. Vjera, koja uključuje i pouzdanje, daje nam početno uvjerenje u cilj, a to je činiti dobro Njegovim stvorenjima. Također moramo sa sigurnošću vjerovati da možemo obećati sami sebi da i mi možemo postići taj cilj. Drugim riječima, svrha stvaranja nije nužno namijenjena odabranoj skupini. Svrha stvaranja pripada svim stvorenjima bez iznimke. To ne vrijedi samo za jake i vješte ili hrabre ljude koji mogu nadvladati. Svrha stvaranja pripada svim stvorenjima.

(Pogledajte “Uvod u učenje deset Sefirot,” točka 21, gdje se citira  Midrash Rabba, Odlomak, “Ovo je blagoslov”: “Stvoritelj je rekao Izraelu: 'Gledaj, cijela mudrost i cijela Tora su jednostavne: Tko god Me se boji i izvršava riječi Tore, cijela mudrost i cijela Tora su u njegovom srcu.'”)

Stoga, moramo također koristiti vjeru da bismo imali pouzdanje da možemo postići cilj, a ne očajavati na pola puta i odustati. Naprotiv, trebali bismo vjerovati da Stvoritelj može pomoći čak i bijednom i nečasnom čovjeku poput mene. To znači da će me Stvoritelj približiti Sebi i da ću moći postići sjedinjenje s Njim.

Ipak, kako bismo stekli vjeru, strah mora doći prvi, kako je opisano u “Uvodu u knjigu Zohar”: “Strah je zapovijed koja sadrži sve zapovijedi u Tori, jer su to vrata za vjeru u Njega. Koliko se u čovjeku probudi strah (prema Njegovu vodstvu), toliko čovjek vjeruje u Njegovo vodstvo.”

Tu završava: “Strah je u tome da će možda umanjiti davanje zadovoljstva svom Stvoritelju.” To znači da je strah koji bi čovjek trebao imati prema Stvoritelju taj da možda neće biti sposoban dati zadovoljstvo Stvoritelju, a ne da se strah odnosi na vlastitu korist. Dakle, vrata za vjeru su strah; nemoguće je doći do vjere na bilo koji drugi način.

Da bi stekao strah, strah da možda neće biti sposoban dati zadovoljstvo svom Stvoritelju, prvo mora željeti i težiti davanju. Nakon toga, može reći da postoji prostor za strah da možda neće moći održati taj strah. Međutim, obično se čovjek boji da njegova ljubav prema sebi možda neće biti potpuna, a ne zabrinjava se zbog toga što neće moći dati Stvoritelju.

Kako se može doći do toga da stekne novu kvalitetu, da želi davati, i da je primanje za sebe manjkavo? To je protiv prirode! Iako ponekad čovjeku dođe misao i želja da mora napustiti ljubav prema sebi, što nam dolazi kad to čujemo od prijatelja ili iz knjiga; to je vrlo mala snaga, koja nam ne svijetli uvijek tako da je možemo stalno cijeniti i reći da je to pravilo za sve mitzvot u Tori.

Dakle, postoji samo jedan savjet: ako se nekoliko pojedinaca okupi u silu koja smatra da je vrijedno napustiti ljubav prema sebi, ali bez dovoljno snage i važnosti davanja da postanu neovisni ukoliko ne prime pomoć izvana; ako se ti pojedinci ponište jedan pred drugim i svi imaju barem potencijalnu ljubav prema Stvoritelju, iako je ne mogu prakticirati, tada udruživanjem u društvo i poništavanjem pred njim, postaju jedno tijelo.

Naprimjer, ako to tijelo čini deset ljudi, ono ima deset puta veću snagu nego jedan čovjek. Međutim, postoji uvjet: kada se okupe, svaki od njih treba misliti da je sada došao s ciljem da poništi ljubav prema sebi. To znači da neće razmišljati o tome kako sada zadovoljiti svoju volju za primanjem, već će što je više moguće razmišljati samo o ljubavi prema drugima. To je jedini način da se stekne želja i potreba za stjecanjem novog svojstva, koje se zove “volja za davanjem.”

A od ljubavi prema prijateljima čovjek postiže ljubav prema Stvoritelju, odnosno, želi pružiti zadovoljstvo Stvoritelju. Ispostavlja se da samo kroz to osoba može steći potrebu i shvaćanje da je davanje važno i neophodno, a to mu dolazi kroz ljubav prijatelja. Tada možemo razgovarati o strahu, tj., da se čovjek boji da neće moći donijeti zadovoljstvo Stvoritelju, i to se naziva "strahom".

Stoga, primarni temelj na kojem se može uzvisiti zdanje svetosti jest pravilo "voli bližnjega svoga." Time osoba može steći potrebu za davanjem užitka Stvoritelju. Nakon toga može postojati strah, odnosno strah da možda neće moći donijeti zadovoljstvo Stvoritelju. Nakon što prođe vrata straha, može doći do vjere, jer je vjera posuda za usađivanje Shechine (Božanskog), kao što je objašnjeno na više mjesta.

Stoga otkrivamo da postoje tri pravila pred nama: prvo je pravilo rabija Akive, odnosno "voli svoga prijatelja kao sebe samoga". Prije toga ne postoji ništa što daje osobi snagu i mogućnost da imalo promijeni svoju situaciju, jer to je jedini izlaz iz samoljublja ka ljubavi prema drugima i osjećaju da je samoljublje loše.

Sada dolazimo do drugog pravila, a to je strah. Bez straha, nema prostora za vjeru, kao što kaže Baal HaSulam.

Konačno, dolazimo do trećeg pravila, a to je vjera. Nakon što stekne sva tri gore navedena pravila, osoba počne osjećati svrhu stvaranja, a to je činiti dobro Njegovim stvorenjima.