Svrha udruženja - 2

Članak 1, Drugi dio, 1984.

Budući da se čovjek  rađa sa željom za primanjem zvanom "samoljublje", gdje god ne može vidjeti korist za sebe, on nema dovoljno goriva ni za najmanji pokret. Ipak, bez poništavanja ljubavi prema sebi nemoguće je postići dvekut sa Stvoriteljem, odnosno jednakost forme s Njim.

Obzirom da je to protivno našoj prirodi, potrebno nam je društvo koje će stvoriti veliku silu kako bismo zajedno mogli raditi prema poništavanju volje za primanjem, koja se naziva "zlo", utoliko što ometa (spriječava) postizanje svrhe za koju je čovjek stvoren.

Stoga grupa mora biti sačinjena od pojedinaca koji se jednoglasno slažu da volja za primanjem mora biti nadvladana. Tada će svi ti pojedinci postati jedna velika sila kojom će se moći boriti protiv sebe, jer je svaki uključen u sve i svi u svakome. Prema tome, svaki pojedinac ima temelj u velikoj želji za postizanjem cilja.

Kako bi se integrirali jedni s drugima, svaki pojedinac treba poništiti sebe ispred drugih. To se postiže kada svatko vidi dobre strane prijatelja, a zanemaruje njegove nedostatke. Onaj koji sebe smatra makar malo iznad svojih prijatelja, neće se moći ujediniti s njima.

Također, važno je da ostanu ozbiljni tijekom okupljanja kako ne bi izgubili namjeru, jer s tim su se ciljem okupili. Nekoć je, poradi “skromnog koračanja”, što je velika stvar, bio običaj izvana ne djelovati ozbiljno, dok je, zapravo, u njihovim srcima, plamtjela vatra.

Ljudi ograničena uma, međutim, moraju biti vrlo oprezni da ne budu navedeni na djela i riječi koje ne doprinose svrsi zbog koje su se sastali - a to je da postignu dvekut sa Stvoriteljem. Glede dvekuta, vidi esej "Matan Torah" (Davanje Tore).

No kada nisu među prijateljima, bolje im je sakriti namjeru u svojim srcima i biti izvana poput svih drugih. To je značenje stiha “koračaj skromno s Bogom, Gospodinom tvojim”. Premda postoje uzvišenija tumačenja ovoga stiha, jednostavno je značenje i dalje veliko.

Prema tome, dobro je da među prijateljima koji se ujedinjuju postoji ravnopravnost, kako bi mogli poništiti sebe prema drugima.Također, grupa se mora pobrinuti da ne bude oskvrnuta lakoumnošću, koja bi sve uništila. No, kao što smo rekli gore, to bi trebala biti unutarnja stvar.

S druge strane, kada je pojedinac s nekim tko ne pripada toj grupi, ne smije pokazivati ozbiljnost, nego treba biti baš poput osobe s kojom je sada. Ne treba govoriti o ozbiljnim stvarima, već o stvarima koje su od interesa za pojedinca s kojim je sada, koji se naziva “nepozvani gost”.