Otkrivanje jednog dijela, skrivanje dva

Među velikim mudracima postoji izreka kada žele otkriti duboku stvar: započinju svoje riječi sa „Otkrivam jedan dio, a skrivam dva dijela.” Naši su mudraci jako pazili da ne izgovore niti jednu suvišnu riječ, kao što su nas podučili: „Riječ vrijedi jedan kamen, a šutnja vrijedi dva” (Megila 18a, „Uvod u Knjigu Zohar”, stavak 18).

To znači da ako imaš vrijednu riječ u ustima, znaj da šutnja vrijedi dvostruko više. Ovo se odnosi na one koji izgovaraju bespotrebne riječi bez suštine, osim da uljepšaju stil pred čitateljem. Takvo što bilo je strogo zabranjeno u očima mudraca, što je poznato onima koji proučavaju njihove riječi, a što ću i dokazati u narednim esejima. Stoga moramo pažljivo razumjeti tu njihovu čestu izreku.

Tri vrste prikrivanja mudrosti

U tajnama Tore postoje tri dijela, a svaki ima svoj razlog za skrivanje. Nazivaju se sljedećim imenima:

1. Ono što je nepotrebno,

2. Ono što je nemoguće,

3. Savjet Gospodnji je za one koji Ga se boje.

Ne postoji niti jedan djelić ove mudrosti koji se ne objašnjava pomoću ova tri oblika skrivenosti. Pojasnit ću ih jedan po jedan.

1. Ono što je nepotrebno

To znači da od otkrivanja toga nitko nema koristi. U tome nema velike štete, no riječ je o čistoći uma - čuvanju od onih postupaka koji se nazivaju "pa što onda", odnosno u smislu: „Pa što ako sam to učinio, to nikome ne šteti.“

Ali znajte da je „pa što onda“ u očima mudraca najveći kvaritelj, jer su svi svjetski uništavatelji, dosadašnji i budući, upravo ljudi koji djeluju iz  „pa što onda“. To su oni koji sebe i druge zaokupljuju nebitnim stvarima. Zato mudraci nisu prihvaćali nijednog učenika dok se ne bi uvjerili da će biti oprezan sa svojim riječima i neće otkrivati ono što nije potrebno.

2. Ono što je nemoguće

To su stvari koje jezik ne može prenijeti zbog njihove duhovne uzvišenosti. Svaki pokušaj da se to odjene u riječi može samo dovesti čitatelja u zabludu i odvesti ga na krivi put, što se smatra najtežim prijestupom. Stoga, za otkrivanje takvih stvari potrebna je dozvola odozgo. To je druga vrsta  skrivanja. I tu dozvolu treba dodatno pojasniti.

Dozvola odozgo

Ovo je objašnjeno u knjizi Vrata Rashbijevih govora od ARI-ja (u odjeljku Mishpatim, komentar na Zohar 4:100, počevši od riječi "Johajev je sin znao kako čuvati svoje puteve): „Znaj da su neke duše pravednika duše iz ‘okružujuće svjetlosti’ (Ohr Makif), a neke iz ‘unutarnje svjetlosti’ (Ohr Pnimi). (Njihovo značenje možete naći u mojoj knjizi Panim Meirot, Vrata Makifin, Ogranak 48.) Oni iz ‘okružujuće svjetlosti’ imaju moć govoriti o tajnama Tore tako da ih zaodjenu i sakriju kako bi ih samo dostojni mogli razumjeti.“

Duša Rabi Šimona Bar-Johaja bila je te vrste. Zato je imao moć zaodjenuti riječi i poučavati ih tako da ih, čak i ako govori mnogima, samo dostojni razumiju. Zbog toga mu je i dana dozvola odozgora da napiše Knjigu Zohar.

Tu dozvolu nisu dobili njegovi učitelji ni prethodnici, iako su oni možda znali i više od njega. Razlog je to što nisu imali sposobnost zaodjenuti te stvari riječima kako je to Rashbi znao. To je značenje riječi: „Johajev je sin znao kako čuvati svoj puteve.“ Sada možete razumjeti zašto je Knjiga Zohar toliko skrivena da je ne može svaki um razumjeti.

Bit svega: Objašnjavanje mudrosti istine ne ovisi o veličini mudraca, nego o svjetlosti duše koja mu je dana odozgora. Ta se svjetlost smatra „dozvolom odozgo“ za otkrivanje više mudrosti. Stoga, tko nije nagrađen tom dozvolom ne smije iznositi objašnjenja, jer nije sposoban prenijeti te suptilne stvari na pravi način, a da ne navede učenike na pogrešan put.

Zato prije Rashbijevog Zohara ne nalazimo nijedan sustavan kabalistički tekst. Prijašnje knjige nisu istinska pojašnjenja, već samo nagovještaji, bez sustava uzroka i posljedica, kao što je poznato onima koji znaju.

Dodajem, kako sam čuo iz usta učitelja i knjiga: od vremena Rashbija i njegovih učenika pa sve do vremena ARI-ja, nije postojao nitko tko je razumio Zohar i Tikunim (korekcije)  kao ARI. Sve knjige prije njega samo su nagovještaji, uključujući knjige RAMAK-a (Rabi Moshe Cordovero).

A ono što je rečeno o Rashbiju, vrijedi i za ARI-ja – da njegovi prethodnici nisu imali dozvolu odozgo da tumače mudrost, a on jest. To ne znači da su bili manji od njega, čak je moguće da su njihove zasluge bile i veće, ali jednostavno nisu imali dozvolu. Zbog toga nisu pisali pojašnjenja o suštini mudrosti, nego samo kratke naznake koje nisu bile međusobno povezane..

Od kad su se pojavile ARI-jeve knjige, svi koji se bave kabalom ostavili su knjige RAMAK-a i svih ARI-jevih velikih prethodnika, kao što je poznato onima koji se bave ovom mudrošću. Duhovno su se priklonili isključivo ARI-ju, tako da su jedine knjige koje se smatraju pravim pojašnjenjima u mudrosti: Knjiga Zohar, Tikunim, i zatim ARI-jeve knjige.

3. Savjet Gospodnji je za one koji Ga se boje

To znači da se tajne Tore otkrivaju samo onima koji se iskrenon boje Njegova imena, koji čuvaju Njegovu slavu srcem i dušom, i koji se nikad ne bi usudili činiti nešto bogohulno. To je treći oblik skrivanja mudrosti.

Ovo je najteži i najopasniji oblik skrivanja mudrosti, jer su odatle potekli svi oni koji zloupotrebljavaju kabalu -  svi vračevi, šaptači i „praktični kabalisti“, koji lukavo love duše i mistici koji koriste iskrivljenu mudrost da bi sebi (ili drugima) donijeli tjelesnu korist. Svijet je zbog njih mnogo patio – i još pati.

Znajte da je glavni razlog skrivenosti upravo u tom trećem dijelu. Zbog njega su mudraci postavili stroga pravila za provjeru učenika, kao što piše (Hagiga 13a): „Sažetak se daje samo vrhovnom sucu i onome čije je srce zabrinuto“, i „Maase Beresheet se ne izučava u paru, a Merkava se ne izučava pojedinačno“, i slično. Sav taj strah potječe iz navedenog razloga.

Zbog toga je malo izabranih kojima je dana ova mudrost, a čak i oni koji su prošli sve provjere polažu najstrože zakletve da neće otkriti ništa od ta tri oblika. (Vidi uvod u Knjigu stvaranja Rabija Moshea Burtrila.)

Nemojte pogrešno shvatiti moje riječi, kada sam podijelio skrivenost na tri dijela – ne mislim da se cijela kabala dijeli na tri kategorije, već da svaka pojedinost sadrži sve te tri dimenzije. Svaka riječ sadrži sve tri razine skrivenosti.

Ali sada se treba zapitati: Ako je prikrivanje mudrosti tako strogo, otkud sve te tisuće spisa u ovoj mudrosti?
Odgovor je da postoji razlika između prva dva dijela i trećeg. Glavna zabrana odnosi se na treći dio, kao što je objašnjeno.

No prva dva dijela nisu uvijek zabranjena, jer ponekad nešto što je bilo „nepotrebno“ postane „potrebno“. Također, ono što je bilo „nemoguće“ ponekad postane moguće – bilo zbog razvoja generacije, bilo zbog dobivanja dozvole odozgo (kao kod Rashbija i ARI-ja, i u manjoj mjeri njihovim prethodnicima). Iz tih razlučivanja proizlaze sve autentične knjige u ovoj mudrosti.

To je značenje njihove izreke: „Otkrivam jedan dio i skrivam dva.“ Dakle, otkrili su nešto novo što njihovi prethodnici nisu. Zbog toga impliciraju da otkrivaju jedan dio, dakle, otkriva prvi od tri oblika skrivenosti, dok dva ostavljaju skrivenim.

Znači, dogodilo se nešto što je omogućilo to otkrivanje – ili je „nepotrebno“ postalo „potrebno“, ili je dana dozvola odozgo.To je značenje riječi „Otkrivam jedan dio“ – ali dva dijela ostavljam skrivena.

Čitatelji ovih eseja, koje namjeravam tiskati tijekom godine, trebaju znati da su to sve novi uvidi, koji nisu izneseni ni u jednoj prethodnoj knjizi u ovom preciznom obliku. Primio sam ih usta na usta od svog učitelja, koji je za to bio ovlašten – i on je, također, primio to usta na usta od svojih učitelja.

Iako sam ih primio pod uvjetom skrivenosti i opreza, zbog nužnosti koju sam objasnio u svom eseju „Vrijeme za djelovanje“, ono što je bilo „nepotrebno“ sada je postalo „potrebno“. Stoga sam otkrio ovaj dio uz potpunu dozvolu, kako je ranije objašnjeno – dok druga dva dijela ostavljam skrivena, kako mi je i naređeno.