Pismo 39

17. lipnja 1927., London

Slavnom hasidu … neka njegova svijeća gori:

Srdačan pozdrav.

Moram te obavijestiti da sam upravo primio vrlo uznemirujuće pismo o tome da je moj sveti spis predan vanjskima kako bi ga zlorabili kako im se prohtije. Sad ćeš razumjeti moje strogo upozorenje da se sve drži u tajnosti i zašto do sada nisam slao te spise. Upravo toga sam se bojao, pa sam ih najprije želio poslati MARAN-u i ravu.

Doista, ono čega sam se bojao stiglo me, i ruke neukih izdale su me učinivši ono što im nisam naredio, unatoč mom strogom upozorenju da moju tajnu ne otkrivaju nijednoj osobi, ma tko ona bila. I sad su me oklevetali u očima naraštaja i onemogućili na putu mog uzvišenog rada da donesem zadovoljstvo svom Stvoritelju. Tko im to može oprostiti? Nebesa će posvjedočiti o mom trudu, koji ulažem svom svojom snagom kako bih proširio Njegovu svetost na ovaj naraštaj.

Pa ipak, Sitra Achra (druga strana) uvijek pronalazi svoje ljude, izvršitelje svojih poslanja, koji mi postavljaju prepreke kamo god se okrenem želeći donijeti korist drugima. Toliko za sada. "Onih koji su s nama više je nego onih koji su s njima", a Stvoritelj mi ne uskraćuje moju nagradu. Malo-pomalo utirem put, ponekad manje, ponekad više, ali uvijek s dobitkom (nagradom), sve dok se ne udostojim, uz pomoć Njegovog velikog i strašnog Imena, oboriti sve neprijatelje Stvoritelja.

Što se tebe tiče, ne boj se straha budala. Oni koji kleveću, moj mali prst veći je od njihova struka. Tako je Stvoritelj htio i tako me načinio, pa tko će Mu reći što da čini i na čemu da radi? Zasluga moje Tore veća je od zasluge njihovih otaca. Isto su tako i suvremenici proroka Amosa klevetali njega govoreći da Stvoritelj nije imao nikoga na koga bi spustio Svoju Shechinu (Božansku Prisutnost) osim tog mucavca, kao što je zapisano u Psikti (Midrašu).

Međutim, zapisano je: "Istinita će usna biti utvrđena zauvijek, a lažljiv jezik samo na trenutak", jer na kraju ljudi istine izlaze kao pobjednici. Amos ostaje živ i postoji zauvijek, a tko je ikada čuo ili znao što se dogodilo njegovim protivnicima?

Tako je i ovdje. Oni koji govore mogu nauditi samo sebi sličnima, pa proizlazi da se oluja obrušava na glavu zlih, dok istina živi i ne slabi zbog svih laži. Naprotiv, upravo zahvaljujući njima postaje još snažnija, poput zasijanog polja koje ojačava gnojem i izmetom što se na njega baca. Voljom Stvoritelja, blagoslov polja zahvaljujući tome raste i umnaža se.

I dalje ne osjećam štetu koja će mi preko njih biti nanesena u širenju mog učenja, pa ne znam kako pronaći način da u njega usadim Svjetlost i spasim ga od njihova zla. Ipak, sigurno je da ću, ako osjetim ikakvu štetu, tražiti zadovoljštinu protiv njih, kako nalaže zakon Tore, te ću se protiv njih boriti svom snagom. Učinit ću sve što je u mojoj moći, jer se bojim samo Stvoritelja i ne postoji nikakva druga sila osim Njega.

Općenito, trebaš znati da knjigu nisam sastavio radi vlastite potrebe niti radi vlastite slave. Naprotiv, učinio sam to jedino radi Njega, jer sam uočio velike zbrke u spisima ARI-ja. Razlog je taj što ARI nije osobno zapisao niti uredio svoja učenja u punoj dubini te uzvišene mudrosti. Kad je rav Chaim Vital slušao njegove riječi i zapisivao ih, još nije bio na stupnjevima cjelovitosti potrebnima da bi te riječi dosegnuo u njihovu korijenu. Tada je još bio mlad, imao je trideset godina dok je učio kod ARI-ja, kao što je zapisano u Shaar HaGilgulim (Vrata 8, str. 49). Ondje piše: „Sada je godina Hei-Shin-Lamed-Alef (1571.), a ja imam dvadeset i devet godina...“ Na Pesah je već služio ARI-ja, a rav (ARI) razbolio se u petak, 21. srpnja 1572. Sljedećeg utorka, petog dana mjeseca Av (25. srpnja 1572.), preminuo je.

Iz toga proizlazi da je u vrijeme njegove smrti Chaim Vital imao samo trideset godina, dok je ARI živio trideset i osam godina, kao što je poznato. Nadalje ondje piše (Vrata 8, str. 71) da rav Chaim Vital u trenutku njegove smrti nije bio uz njega. Ovo su njegove riječi doslovno:

„Rav Yitzhak HaCohen rekao mi je da je u vrijeme smrti mog učitelja, kad sam izašao iz njegove sobe, on (rav Yitzhak HaCohen) ušao k njemu i zaplakao pred njim govoreći: ‘Je li ovo nada kojoj smo se svi nadali za tvoga života – da ćemo vidjeti veliko dobro, Toru i mudrost u svijetu?’ On mu je odgovorio: ‘Kad bih među vama pronašao makar jednog potpunog pravednika, ne bih bio uzet prije vremena.’ Dok je to govorio, upitao je za mene (za rava Chaima Vitala). Rekao je: ‘Kamo je otišao Chaim? Zar me je ostavio upravo u ovakvom času?’ Bio je vrlo ožalošćen. Iz njegovih je riječi razumio da mi je želio prenijeti neku tajnu, pa mu je (rav Yitzhak HaCohen) rekao: ‘Što ćemo sada učiniti?’ On (ARI) odgovorio je: ‘Prenesite prijateljima u moje ime da se od ovoga dana više uopće ne bave ovom mudrošću kojoj sam ih podučavao, jer je nisu ispravno razumjeli. Samo će se rav Chaim Vital njome baviti, sam, šapatom i u skrivenosti.’ On (rav Yitzhak HaCohen) upitao je: ‘Zar više uopće nema nade?’ On je odgovorio: ‘Ako budete dostojni, doći ću k vama i podučavati vas.’ Ovaj mu je rekao: ‘Kako ćeš doći i podučavati nas kad sada odlaziš s ovoga svijeta?’ On mu je odgovorio: ‘Ne poznaješ skriveno niti znaš kako će izgledati moj dolazak k vama’, i odmah nakon toga preminuo.“

Namjerno sam opširnije prenio riječi iz knjige rava Chaima Vitala Shaar HaGilgulim, kako bi vidio da je ARI zabranio ravu Chaimu Vitalu podučavati druge onome što je od njega naučio, jer u to vrijeme još nije dovoljno razumio ono što je čuo od ARI-ja. Zato nije ni uredio spise koje je čuo od svog učitelja, nego su ih kasnije uredili njegovi nasljednici, treći naraštaj: rav Yaakov Tzemach, rav Meir HaCohen Paprash i rav Shmuel Vital.

Svaki od tih sastavljača nije imao cjelokupne spise ARI-ja, jer je još za života rava Chaima Vitala ukradeno šest stotina stranica njegovih rukopisa. Od toga je rav Yaakov Tzemach sastavio najveći dio knjige Etz Chaim (Drvo Života), kao i neka druga djela. Rav Chaim Vital naredio je da se drugi dio pokopa zajedno s njim u grobu, i tako je i učinjeno. Treći dio ostavio je u nasljedstvo svom sinu, ravu Shmuelu Vitalu, iz kojeg je kasnije sastavljeno poznatih Osam vrata.

Nakon mnogo vremena, rav Yaakov Tzemach okupio je veliku skupinu učenika koji su iskopali treći dio iz groba. Iz tih su rukopisa nastala prvo i kasnija izdanja knjige Etz Chaim, kao i Olat Tamid te druga djela.

Iz toga vidiš da je svaki sastavljač svaki put imao samo trećinu svih spisa, koji zajedno čine jednu cjelinu i jednu strukturu. Kad bi barem to bilo dovoljno! No budući da su raspolagali samo malim dijelom rukopisa, u to vrijeme nisu razumjeli dubinu mudrosti pa su stvari strašno pobrkali jer nisu znali kako ih pravilno urediti.

Znaj sa sigurnošću da od vremena ARI-ja pa sve do danas nije bilo nikoga tko je u potpunosti razumio metodu ARI-ja. Bilo bi lakše dosegnuti um dvostruko veći i dvostruko svetiji od ARI-jevog nego razumjeti njegovu metodu, kojom su rukovale mnoge ruke – od prvoga koji je njegove riječi slušao i zapisivao pa sve do posljednjih sastavljača. A oni još nisu dosegnuli te stvari u njihovu višem korijenu. Zato je svatko od njih izvrnuo i pobrkao redoslijed tih pitanja.

A sada sam se, voljom Stvoritelja, udostojio ibura (začeća) duše ARI-ja, ne zbog svojih dobrih djela, nego višom voljom. Ni sam ne mogu razumjeti zašto sam izabran za tu čudesnu dušu, kojom nakon njegova odlaska pa sve do danas nije bio obdaren nitko drugi. O tome ne mogu više govoriti, jer nije moj put raspravljati o skrivenome. Ipak, smatrao sam svojom dužnošću umiriti te, jer... pred bujicom velikih voda od slugu koji su ustali protiv svoga gospodara te iz svojih voda izbacuju mulj i nečistoću, kako bi drugi pali pod djelovanje njihove životinjske duše, budući da još uvijek nisu u potpunosti razumjeli kako je odvojiti od duhovne duše. Trebaš znati da se takvih sila ne treba bojati, jer one izviru samo zato da bi isprale svu svetost, a Stvoritelj nas od njih spašava.

Vjerujem da ćeš mi povjerovati, jer mi nikada nije bio običaj izmišljati, pretjerivati niti tražiti čast i stjecati ime među budalama. Njih sam sve do danas podnosio i nisam imao nikakvu želju čak se ni boriti protiv njih.

Kako bih te dodatno učvrstio da se ne zbuniš pred njihovim vojskama Sitra Achre (druge strane), dat ću ti jasan znak koji smo primili od ARI-ja, prema kojem se može razlikovati tko je istinski pravednik, a tko nije istinski pravednik, nego je tek dostojan postati pravednikom, zbog čega i njega treba poštovati. Zar misliš da bismo o tome trebali bacati ždrijeb (bacati novčić) kako bismo saznali tko služi Stvoritelju, a tko ne? Uostalom, znakovi i obilježja u tome ne odlučuju, kao što je poznato među hasidima, pa bi nam, ne daj Bože, preostao samo ždrijeb.

Naprotiv, znaj da je rav Chaim Vital postavio to pitanje ARI-ju, a odgovor je objašnjen u knjizi Shaar Ruach HaKodesh (Vrata Svetoga Duha), sedmoj od Osam vrata ARI-ja, na prvoj stranici. Evo njegovih riječi, doslovno: „Znak koji mi je moj učitelj dao jest da vidim ostvaruju li se sve njegove riječi i jesu li sve njegove riječi radi Stvoritelja, te da ne pogriješi ni u jednoj svojoj riječi (što se odnosi na slovo koje uči od svoga prijatelja, koje mu je potrebno, i slično, kao što je poznato onima koji poznaju mudrost skrivenoga). Također mora poznavati tajne Tore i znati ih tumačiti, i tada mu se zasigurno može vjerovati.“ Rav Chaim Vital zaključuje ovim znakom, a ovo su njegove riječi, doslovno: „Prema njegovim riječima možemo upoznati i prepoznati njegovu veličinu i njegovu zaslugu, u mjeri njegova znanja.“

Objašnjenje je kao što je prethodno napisano: kad je čovjek pravednik i hasid te se bavi Torom i moli s namjerom, iz njega se stvaraju anđeli i sveti duhovi. To je značenje riječi: „Onaj tko izvrši jednu mitzvu stekao je sebi jednog zagovornika.“ Riječi Tore koje izlaze iz njegovih usta postaju kočija za duše prvih pravednika, kako bi se spustile i podučavale tog čovjeka Tori.

Ondje također kaže da, ako su mitzvot nepotpune, iz njih nastaju nepotpuni anđeli i duhovi, koji se nazivaju „kazivači“. Upravo je o tome dao gore navedeni znak: ako su Tora i mitzvot potpune, čovjek se udostoji potpunog postignuća i zna objasniti sve tajne Tore. Ako mu u tome nešto nedostaje, odnosno ako zna objasniti samo neke od njih, njegova su djela zasigurno nepotpuna.

Doista, svi oni koji mi se mogu suprotstavljati takvi su zato što čak ni ne razumiju moje riječi, pa kako ih se onda može smatrati potpunim pravednicima? Time sam ti dao jasan znak.

Već sam ti napisao da mojoj knjizi nisu potrebne preporuke, jer riječima ARI-ja nisam dodao nijednu jedinu riječ. Također sam za svaki pojedini pojam naveo izvore i pokazao njegovo mjesto u spisima ARI-ja, a ARI-ju nije potrebna preporuka naših suvremenika. To sam učinio namjerno, unaprijed vidjevši puteve Sitra Achre protiv mene. Moj vlastiti rad i dodaci u oba ta komentara jedva su uočljivi. Kako će se onda boriti protiv te bilježnice? Ako imaju prigovore na moje učenje, a ja sam upućeniji u spise ARI-ja od njih, to nije nikakav argument. Nisu trebali trošiti vrijeme na ispraznosti. Imali su vremena proučavati riječi ARI-ja, a budući da su besposleno sklopili ruke, sada će jesti vlastito meso.

Srdačan pozdrav tebi i ... i ... Reci mu da su svi njegovi putevi poput ovog postupka: namjera mu je dobra, ali djela nisu dobra, a sve se određuje prema djelu. Ali što da mu učinim? On je moja krv i moje meso. Stoga neka me vrlo podrobno obavijesti o cijelom događaju i o tome kako se sve odvijalo od početka do kraja, a ja ću mu odgovoriti.

Također te molim da mi javiš što misliš o ovom pismu, kao i sve što se među njima događa, vrlo podrobno i opširno, jer moram znati sve pojedinosti kako bih mogao održati štit, budući da rad Stvoritelja nije mala stvar.

Yehuda