99. Nije rekao zao ili pravedan
Čuo sam 21. Iyara, Jeruzalem
„Rabi Hanina Bar Papa rekao je: ‘Taj anđeo, zadužen za začeće, zove se Laila (noć). On uzima kap i stavlja je pred Stvoritelja te Mu kaže: ‘Gospodaru svijeta, ova kap, što će od nje postati, junak ili slabić, mudar ili budala, bogat ili siromašan?’ Ali nije rekao ‘zao ili pravedan’“ (Nida 16b).
Trebamo protumačiti prema pravilu da budala ne može biti pravedna, kao što su naši mudraci rekli: „Čovjek ne griješi osim ako u njega nije ušao duh ludosti.“ Tim više vrijedi za onoga tko je budala cijeloga života. Stoga, onaj tko se rodi kao budala nema izbora, budući da je određeno da bude budala. Zato je rečeno: „Nije rekao ‘zao ili pravedan’“, kako bi imao izbor. Ali kakva je korist od toga ako nije rekao „pravedan ili budala“? Uostalom, ako je određeno da bude budala, to je isto kao da je određeno da postane zao!
Također trebamo razumjeti riječi naših mudraca: „Rabi Yochanan rekao je: ‘Stvoritelj je vidio da je pravednika malo, pa je ustao i posadio ih u svaki naraštaj, kao što je rečeno: ‘Jer stupovi zemlje pripadaju Gospodinu i na njih je postavio svijet.’’“ RASHI tumači: „‘Na njih je postavio svijet’ – raspršio ih je kroz sve naraštaje kako bi bili osnova, potpora i temelj za održavanje svijeta“ (Yoma 38b).
„Malo ih je“ znači da ih je sve manje. Stoga, što je učinio kako bi ih umnožio? „Ustao je i posadio ih u svaki naraštaj.“ Trebamo pitati: „Kakva je korist od toga što ih je posadio u svaki naraštaj, čime se oni umnožavaju?“ Moramo razumjeti razliku između toga da su svi pravednici u jednom naraštaju i toga da su raspršeni kroz sve naraštaje, kao što RASHI tumači. Umnožava li to što se nalaze u mnogim naraštajima broj pravednika?
Da bismo razumjeli prethodno, moramo proširiti i protumačiti riječi naših mudraca da Stvoritelj određuje hoće li kap biti mudra ili budala. To znači da se čovjek rađa slab, bez snage da nadvlada svoju naklonjenost, sa slabom željom i bez talenata, budući da tijekom pripreme, kad započinje rad Stvoritelja, mora biti prikladan za primanje Tore i mudrosti, kao što je napisano: „Dat će mudrost mudrima.“ Pitao je: „Ako su već mudri, zašto im je još potrebna mudrost? Trebalo je biti: ‘Dat će mudrost budalama.’“
On objašnjava da „mudar“ znači onaj tko žudi za mudrošću, premda još nema mudrosti. Ali budući da ima želju, a želja se naziva kli (posuda), proizlazi da je onaj tko ima želju i žudnju za mudrošću kli u kojem mudrost svijetli. Stoga proizlazi da „budala“ znači onaj tko nema žudnju za mudrošću, čija je žudnja samo za vlastitim potrebama. U pogledu davanja, budala je potpuno nesposobna postići bilo kakvo davanje.
Stoga, kako onaj tko je rođen s takvim svojstvima može postići stupanj pravednika? Proizlazi da nema izbora. Prema tome, kakva je korist od toga što je rečeno: „Nije rekao ‘pravedan ili zao’“? Kako bi imao izbor. Uostalom, budući da je rođen bez mudrosti i slab, više nije sposoban imati izbor, jer je potpuno nesposoban za bilo kakvo nadvladavanje i žudnju za Njegovom mudrošću.
Kako bismo razumjeli da čak i budala može imati izbor, Stvoritelj je načinio ispravak koji naši mudraci nazivaju: „Stvoritelj je vidio da je pravednika malo; ustao je i posadio ih u svaki naraštaj.“ Pitali smo: „Kakva je korist od toga?“
Sada ćemo razumjeti ovo pitanje. Poznato je da je zabranjeno povezivati se sa zlima čak i kad čovjek ne čini kao oni, kao što je napisano: „Niti je sjedio u društvu podrugljivaca.“ To znači da je grijeh prvenstveno u tome što sjedi među podrugljivcima, premda sjedi i uči Toru i izvršava mitzvot. Inače bi zabrana bila zbog zanemarivanja Tore i mitzvot. Međutim, zabranjeno je samo sjedenje, budući da čovjek preuzima misli i želje onih koji mu se sviđaju.
I obrnuto: ako čovjek nema nikakvu želju ni žudnju za duhovnošću, ali se nalazi među ljudima koji imaju želju i žudnju za duhovnošću, ako mu se ti ljudi sviđaju, i on će preuzeti njihovu snagu za nadvladavanje, njihove želje i težnje, premda prema vlastitom svojstvu nema te želje i žudnje ni snagu za nadvladavanje. Ali u skladu s naklonošću i važnošću koju pripisuje tim ljudima, primit će nove snage.
Sada možemo razumjeti prethodne riječi: „Stvoritelj je vidio da je pravednika malo“, što znači da ne može svaki čovjek postati pravedan zbog nedostatka svojstava potrebnih za to, kao što je napisano, da je rođen kao budala ili slabić; i on ima izbor, a njegova vlastita svojstva nisu opravdanje. To je zato što je Stvoritelj posadio pravednike u svaki naraštaj.
Stoga čovjek ima izbor otići na mjesto gdje postoje pravednici. Može prihvatiti njihovu vlast i tada će primiti sve snage koje mu nedostaju prema prirodi njegovih vlastitih svojstava. Primit će ih od pravednika. To je korist od toga što ih je „posadio u svaki naraštaj“, kako bi svaki naraštaj imao nekoga kome se može obratiti, uz koga može prianjati i od koga može primiti snagu potrebnu za uzdizanje na stupanj pravednika. Tako i oni poslije postaju pravednici.
Proizlazi da „nije rekao ‘zao ili pravedan’“ znači da čovjek ima izbor: može otići i prianjati uz pravednike radi usmjerenja te kroz njih primiti snagu kojom i oni poslije mogu postati pravednici.
Međutim, kad bi svi pravednici bili u istom naraštaju, budale i slabi ne bi imali nade približiti se Stvoritelju. Stoga ne bi imali izbor. Ali time što su pravednici raspršeni u svakom naraštaju, svaki čovjek ima snagu izbora približiti se i prianjati uz pravednike koji postoje u svakom naraštaju. Inače, čovjekova Tora mora postati napitak smrti.
To možemo razumjeti iz tjelesnog primjera. Kad dvoje ljudi stoje jedan nasuprot drugome, desna ruka jednoga nalazi se nasuprot lijevoj ruci drugoga, a lijeva ruka jednoga nasuprot desnoj ruci njegova prijatelja. Postoje dva puta: desni – put pravednika, koji je samo radi davanja, i lijevi put – onih koji žele samo primati za sebe, čime su odvojeni od Stvoritelja, koji je samo davanje. Tako su prirodno odvojeni od Života života.
Zbog toga se zli još za života nazivaju „mrtvima“. Stoga proizlazi da, sve dok čovjek nije nagrađen Dvekut (prianjanje) sa Stvoriteljem, njih su dvojica. Tada, kad čovjek uči Toru, koja se naziva desnom, ali se nalazi s lijeve strane Stvoritelja, odnosno uči Toru kako bi primao za sebe, to ga odvaja od Njega i njegova Tora za njega postaje napitak smrti, budući da ostaje odvojen, jer želi da se njegova Tora odjene u njegovo tijelo. To znači da želi da Tora uveća njegovo tijelo i time njegova Tora za njega postaje napitak smrti.
Međutim, kad čovjek prione uz Njega, nastaje jedna vlast i taj se čovjek ujedinjuje u Njegovoj jedinstvenosti. Tada je desna strana čovjeka desna strana Stvoritelja, a tijelo tada postaje odjeća za čovjekovu dušu.
Način da čovjek zna korača li putem istine jest da, kad se bavi tjelesnim potrebama, vidi da se njima ne bavi više nego što je potrebno za potrebe njegove duše. Kad čovjek misli da ima više nego što mu je potrebno kako bi odjenuo potrebe svoje duše, to je poput odjeće koju čovjek stavlja na svoje tijelo. Tada pazi da odjeća ne bude ni preduga ni preširoka, nego da točno odijeva njegovo tijelo. Slično tome, kad se bavi svojim tjelesnim potrebama, treba paziti da nema više nego što mu je potrebno za njegovu dušu, odnosno kako bi odjenuo svoju dušu.
Da bi se došlo do Dvekut sa Stvoriteljem, ne može svatko tko želi uzeti Gospodina jednostavno doći i uzeti, budući da je to protivno čovjekovoj prirodi, jer je stvoren sa željom za primanjem, koja je samoljublje. Zbog toga su nam potrebni pravednici naraštaja.
Kad čovjek prione uz istinskog rava, čija je jedina želja činiti dobra djela, ali čovjek osjeća da ne može činiti dobra djela tako da namjera bude donijeti zadovoljstvo Stvoritelju, tada, prianjajući uz istinskog rava i želeći steći ravovu naklonost, čini ono što njegov rav voli i mrzi ono što njegov rav mrzi. Tada može imati Dvekut sa svojim ravom i primiti snage svoga rava, čak i ono što nema od rođenja. To je značenje posađivanja pravednika u svaki naraštaj.
Međutim, prema tome, teško je razumjeti zašto je potrebno posaditi pravednike u svaki naraštaj. Rekli smo da je to zbog budala i slabih. Ali mogao je to riješiti drukčije: ne stvarati budale! Tko Ga je prisilio da kaže da će ova kap biti slabić ili budala? Mogao je sve stvoriti mudrima.
Odgovor je da su i budale potrebne, budući da su one nositelji želje za primanjem. One vide da nemaju vlastitog savjeta kojim bi se približile Stvoritelju, pa su poput onih o kojima je napisano: „I izići će i pogledati trupla ljudi… jer njihov crv neće umrijeti niti će se njihova vatra ugasiti; i bit će odvratnost svakom tijelu.“ Postali su pepeo pod nogama pravednika, čime pravednici mogu prepoznati dobro koje im je Stvoritelj učinio time što ih je stvorio mudrima i snažnima, čime ih je približio Sebi.
Stoga sada mogu zahvaljivati i hvaliti Stvoritelja, budući da vide nisko stanje u kojem se nalaze. To se naziva „pepeo pod nogama pravednika“, što znači da pravednici hodaju po njemu i tako zahvaljuju Stvoritelju.
Ali moramo znati da su potrebni i niži stupnjevi. Katnut (malenost) stupnja ne smatra se suvišnim, tako da bismo mogli reći da bi bilo bolje kad bi se stupnjevi Katnut odmah rodili s Gadlut (veličina).
To je poput fizičkog tijela. Zasigurno postoje važni organi, kao što su mozak, oči i tako dalje, a postoje i organi koji nisu toliko važni, kao što su želudac, crijeva, prsti na rukama i nožni prsti. Ali ne možemo reći da je organ koji obavlja manje važnu zadaću suvišan. Naprotiv, sve je važno. Isto je i u duhovnosti: potrebni su nam i budale i slabi.
Sada možemo razumjeti što je napisano, da je Stvoritelj rekao: „Vratite se Meni i Ja ću se vratiti vama.“ To znači da Stvoritelj kaže: „Vratite se“, a Izrael kaže suprotno: „Vrati nas, Gospodine, i tada ćemo se vratiti.“
Značenje je da tijekom pada iz rada Stvoritelj prvi kaže: „Vratite se.“ To čovjeku donosi uspon u radu Stvoritelja i on počinje vapiti: „Vrati nas.“ Ali tijekom pada čovjek ne vapi: „Vrati nas.“ Naprotiv, bježi od rada.
Stoga čovjek treba znati da, kad vapi: „Vrati nas“, to proizlazi iz buđenja odozgo, budući da je Stvoritelj prethodno rekao: „Vratite se“, čime čovjek dobiva uspon i može reći: „Vrati nas.“
To je značenje: „I kad je kovčeg kretao, Mojsije bi rekao: ‘Ustani, Gospodine, i neka se Tvoji neprijatelji rasprše.’“ „Kretanje“ znači napredovanje u služenju Stvoritelju, što je uspon. Tada je Mojsije rekao: „Ustani.“ A kad bi se zaustavili, rekao bi: „Vrati se, Gospodine.“ A tijekom odmora od rada Stvoritelja potrebno nam je da Stvoritelj kaže: „Vratite se“, odnosno „Vratite se Meni“, što znači da Stvoritelj daje buđenje. Stoga čovjek treba znati kad reći „Ustani“, a kad „Vrati se“.
To je značenje onoga što je napisano u Parashat Akev: „I sjećat ćeš se cijeloga puta… da bi se spoznalo što ti je u srcu, hoćeš li držati Njegove zapovijedi ili ne.“ „Držati Njegove zapovijedi“ razlučuje se kao „Vrati se“. „Ili ne“ razlučuje se kao „Ustani“, a potrebno nam je oboje. A rav zna kad „ustati“, a kad se „vratiti“, budući da su četrdeset i dva putovanja usponi i padovi koji se odvijaju u radu Stvoritelja.