Odabrani citati iz izvora

Svjetski kabalistički kongres - "Povezivanje s ne postoji ništa osim Njega" - Svibanj 2025.

Lekcija 3: "Ako ja nisam za sebe, tko će biti za mene?"

Odabrani citati iz izvora

1. Baal HaSulam, Pismo br. 16

Već sam rekao u ime Baal Shem Tova da prije nego što čovjek izvrši mitzvu [zapovijed], nipošto ne bi trebao razmišljati o osobnoj providnosti. Naprotiv, treba reći: „Ako nisam ja za sebe, tko će biti za mene?“ No nakon što izvrši djelo, mora ponovno promisliti i vjerovati da to nije bilo „mojom snagom i silom moje ruke“ da sam izvršio mitzvu, već isključivo snagom Stvoritelja, koji je tako unaprijed odlučio o meni, i zato sam to morao učiniti.

Isto vrijedi i za svjetovne stvari, jer su duhovnost i tjelesnost jednaki. Stoga, prije nego što čovjek krene zarađivati za svoj kruh, treba ukloniti misli o osobnoj providnosti i reći: „Ako nisam ja za sebe, tko je?“ Treba primijeniti sve uobičajene tjelesne taktike kako bi zaradio za život, kao i svi drugi.

Ali navečer, kada se vrati kući s onim što je zaradio, nipošto ne smije misliti da je taj prihod stekao vlastitim inovacijama. Naprotiv, čak i da je cijeli dan ostao u podrumu svoje kuće, opet bi zaradio svoju plaću, jer je tako Stvoritelj unaprijed odlučio za njega, i tako je moralo biti.

Iako te stvari na površini izgledaju suprotstavljeno i nerazumno, čovjek mora vjerovati da je tako Stvoritelj odredio za njega u Svojem zakonu, preko autora i knjiga.

To je značenje sjedinjenja HaVaYaH i Elokim [Bog]. HaVaYaH znači osobna Providnost, gdje je Stvoritelj sve, i Njemu ne trebaju stanari materijalnih kuća da Mu pomažu. Elokim po Gematriji znači HaTeva [priroda], gdje se čovjek ponaša u skladu s prirodom koju je On usadio u sustave tjelesnih nebesa i zemlje, i drži se tih pravila kao i ostala tjelesna bića. I ipak, vjeruje i u HaVaYaH, tj. u osobnu Providnost.

Na taj način ih sjedinjuje jedno s drugim, i „oni postaju kao jedno u njegovoj ruci“. Time donosi veliko zadovoljstvo svome Stvoritelju i donosi prosvjetljenje u sve svjetove.

To je značenje triju razlučivanja—zapovijed, prijestup i dopuštenje. Zapovijed je mjesto Kedushe [svetosti], prijestup je mjesto Sitra Achre [druge strane], a dopuštenje, koje nije ni mitzva ni prijestup, jest mjesto nad kojim se bore Kedusha i Sitra Achra.

Kad osoba čini dopuštene stvari, ali ih ne posvećuje Kedushi, cijelo to područje pada u područje Sitra Achre. A kada se osoba osnaži i bavi dopuštenim stvarima kako bi činila sjedinjenja koliko god može, tada vraća dopuštenje u područje Kedushe.

2. Baal HaSulam, Shamati, članak br. 217, "Ako nisam za sebe, tko je za mene?"

Ako nisam ja za sebe, tko je za mene, a kad sam za sebe – što sam?“ Ovo je unutarnja proturječnost. Stvar je u tome da čovjek treba sve svoje djelovanje obavljati putem „Ako nisam ja za sebe, tko je za mene“, tj. u spoznaji da ga nitko ne može spasiti osim „tvojim ustima i tvojim srcem da to izvršiš“ – što znači razlučivanje nagrade i kazne. No u sebi, u skrivenosti, čovjek treba znati da „kad jesam za sebe – što sam?“, tj. da je sve u okviru osobne Providnosti i da nitko ne može učiniti ništa.

Ako kažeš: ako je sve u osobnoj Providnosti, zašto onda postoji pitanje rada u obliku „Ako nisam ja za sebe, tko je za mene?“ Odgovor je da se upravo putem rada u tom obliku čovjeku daruje osobna Providnost – tj. on je doseže. Dakle, sve slijedi put ispravka, i raspodjela dodatne naklonosti, koja se naziva „djeca Stvoritelja“, ne otkriva se osim ako joj ne prethodi rad u obliku „Ako nisam ja za sebe, tko je za mene".

3. RABASH, članak br. 19 (1990), “Zašto se Tora naziva srednjom linijom, u radu - 2”

Čovjek treba vjerovati da „nema nikoga osim Njega“, da Stvoritelj čini sve. Drugim riječima, kao što je rekao Baal HaSulam, prije svakog djelovanja čovjek treba reći da mu je dana jedino slobodna volja, jer „Ako nisam ja za sebe, tko je za mene?“ Dakle, sve ovisi o čovjekovu izboru. No nakon što je djelovanje izvršeno, treba reći da je sve osobna Providnost i da čovjek ne čini ništa sam od sebe.

4. RABASH, članak br. 6 (1991), "Što znači Pastiri Abramove stoke i pastiri Lotove stoke, u radu?"

„Nije na tebi da dovršiš rad.“ Ovo implicira da to nije u ljudskim rukama, nego, kao što je napisano, „Gospodin će dovršiti za mene.“ To znači da nije u ljudskoj moći steći želju za davanje.

Međutim, ovdje postoje dvije stvari: 1) Čovjek mora reći, „Ako ja nisam za sebe, tko je za mene?“ Dakle, ne treba se uznemiriti činjenicom da nije nagrađen postizanjem želje za davanjem, iako je, po njegovom mišljenju, uložio veliki napor. Ipak, treba vjerovati da Stvoritelj čeka dok ne otkriješ što treba učiniti. 2) Kasnije, Stvoritelj će dovršiti za njega, što znači da će u tom trenutku primiti ono što želi odjednom, kao što je napisano, „Gospodinovo spasenje dolazi u tren oka.“

5. RABASH, članak br. 18 (1986), "Tko uzrokuje molitvu?" 

"Čovjek ne smije reći: "Čekam da me Stvoritelj pobudi odozgora, pa ću onda moći raditi u svetosti." Baal HaSulam je rekao da u pogledu budućnosti čovjek mora vjerovati u nagradu i kaznu, odnosno, treba reći (Avot, Prvo poglavlje): "Ako ja nisam za sebe, tko je za mene, a kad jesam za sebe, što sam, i kad ako ne sad?

Stoga, čovjek ne treba čekati ni trenutka. Umjesto toga, treba reći: "Kad ako ne sad?" I ne treba čekati bolja vremena, "pa će se onda pokrenuti i raditi u svetosti". Umjesto toga, kao što naši mudri kažu (Avot, Drugo poglavlje): "Nemoj reći 'učit ću kad budem imao vremena', inače nećeš imati vremena."

6. RABASH, članak. 659 “Što su Tora i rad?”

Što se tiče Stvoritelja, možemo govoriti o Tori, budući da se rad odnosi specifično na stvorena bića.

Rad se primjenjuje samo na stvorena bića. Stoga, kada govorimo o radu, to znači da učimo što bi osoba trebala učiniti. U tom stanju, čovjek treba reći: „Ako ja nisam za sebe, tko je za mene?“

Nakon toga, trebamo proširiti kvalitetu Tore na ovaj rad, koji se smatra onim što Stvoritelj čini. To znači da moramo proširiti razlučivanje osobne Providnosti i ne smijemo reći: „Moja snaga i moć moje ruke stekli su mi ovo bogatstvo.“ To znači da se Tora naziva „imenima Stvoritelja“, što znači da Stvoritelj čini sve.

7. RABASH, članak br. 845, "Nitko nije svet kao Gospodin"

Sva Kedusha [svetost] koju čovjek osjeća da ima dolazi od Stvoritelja. To znači da ne postoji Kedusha, odnosno nema svetosti u svijetu koju bi čovjek mogao steći sam. Naprotiv, sve dolazi od Stvoritelja. Zbog toga je napisano: „Nitko nije svet poput Gospodina“ i „Nema stijene poput našeg Boga“.

Poznato je da se kelim [posude] nazivaju imenom Elokim [Bog], a svjetlosti se nazivaju imenom HaVaYaH. Napisano je „nema stijene“, što znači da čovjek vidi da ima posude za davanje. To se smatra kao da je stvorena nova stvar za njega, koja se naziva „stijena“, što znači da je na mjestu gdje je imao posude za prijem sada prikazana posuda za davanje. Ne treba misliti da je čovjek pomogao Stvoritelju na bilo koji način i time stekao posude za davanje. Naprotiv, sve je došlo odozgo.

Baal HaSulam je rekao da prije rada čovjek treba reći: „Ako ja nisam za sebe, tko je za mene?“ Nakon rada, treba vjerovati u osobnu Providnost, što znači da Stvoritelj čini sve. To je značenje onoga što je napisano: „Stvoritelj crta sliku unutar slike.“ Trebamo to tumačiti tako da unutar oblika kelim, koji su primanje, On crta oblik davanja.

8. Baal HaSulam, Shamati, članak br. 5, "Lishma je buđenje Odozgo, stoga zašto nam treba buđenje odozdo?"

Čovjek mora učiniti sve što je moguće na svijetu da bi postigao „zbog Stvoritelja“. Tada može moliti iz dubine srca, i tada Stvoritelj čuje njegovu molitvu.

Međutim, treba znati, kada se trudi postići Lishma, da preuzme na sebe želju da radi potpuno za davanje; potpuno, što znači samo za davanje i da ne prima ništa. Tek tada čovjek počinje uočavati da organi ne pristaju na taj stav.

Iz toga se može doći do jasne svijesti da nema drugog izbora nego izliti svoje srce pred Stvoriteljem, da mu pomogne da tijelo pristane bezuvjetno se pokoriti Stvoritelju.