Odabrani citati iz izvora

Svjetski kabalistički kongres - Povezivanje s "Ne postoji ništa osim Njega" - svibanj 2025

Lekcija 2: Vjerovati da je Stvoritelj dobar i da čini dobro

Odabrani citati iz izvora

1. Rabash, Članak 1 (1987), Dobar koji čini dobro i zlima i dobrima

Kažemo: „I svi vjeruju“, itd., „Dobar koji čini dobro, i zlima i dobrima.“ Trebamo razumjeti to u radu, dakle, oni koji se žele približiti Stvoritelju, i koji to smatraju „dobrim“, što znači da je to sve što očekuju – da budu nagrađeni Dvekutom (sjedinjenjem) sa Stvoriteljem. Stoga, zašto ovdje tumačiti „zlima i dobrima“? Odnosno, zašto se smatraju „zlima“ ako govorimo o čovjeku koji želi doseći dobro, što on smatra Dvekutom sa Stvoriteljem? I shodno tome, što smatramo stupnjem „dobrote“?

Da bismo to razumjeli, prvo trebamo uključiti svrhu stvaranja, za koju znamo da je „činiti dobro Njegovim stvorenjima.“ U skladu s tim, kada kažemo: „I svi vjeruju“, itd., „Dobar koji čini dobro“, to znači, kao što su naši mudraci rekli, da je „priroda Dobroga da čini dobro.“ Ipak, vjerujemo da On čini dobro i zlima i dobrima, što znači da će i zli primiti užitak i zadovoljstvo.

Prema jednostavnom značenju, trebali bismo reći da su „zli“ oni ljudi koji čine zlo drugima, tj. brinu se samo za vlastitu dobrobit, a ne za davanje. „Dobri“ su oni koji vole činiti dobro drugima; to su ljudi koji se nazivaju „dobrima.“ Iz tog razloga, trebamo tumačiti „Dobar koji čini dobro i zlima i dobrima“ kao da će i zli ljudi, koji su uronjeni u samoljublje, također primiti užitak i zadovoljstvo.

Prema pravilu koje učimo – da je došlo do ograničenja i skrivenosti na posudama primanja radi primanja kako bi se spriječilo primanje svjetlosti, da svjetlost više ne sjaji na tom mjestu te da to ostane prostor bez svjetlosti – to ograničenje se zove Tzimtzum Alef (prvo ograničenje) i nikad se neće ukinuti. Ukida se samo Tzimtzum Bet (drugo ograničenje), ali onaj tko prima radi primanja nikad neće primiti – kako onda može vrijediti da „čini dobro zlima i dobrima“? Na kraju krajeva, oni nemaju posude za primanje višeg obilja,  što se naziva „činiti dobro svojim stvorenjima.“

Baal HaSulam je jednom rekao da u čovjeku postoje dvije vrste kelim (posuda): 1) posude davanja, 2) posude primanja, koje kabala naziva kelim de panim (prednje posude), koje su posude davanja, i kelim de achoraim (stražnje posude), odnosno, posude primanja. Posude davanja nazivaju se „dobre posude“, i postoje ljudi koji se mogu ispraviti samo s posudama davanja. To znači da samo pomoću njih mogu usmjeriti svoju namjeru u svrhu davanja, ali ne više od toga. Drugi su nagrađeni višim stupnjem, što znači da mogu usmjeriti čak i posude primanja u svrhu davanja.

Prema gore navedenom, trebamo protumačiti značenje „Dobar koji čini dobro i zlima i dobrima“ kao vjerovanje da Stvoritelj daje pomoć odozgo, kao što su naši mudraci rekli: „Tko se dolazi pročistiti, prima pomoć.“ Dakle, kada mole Stvoritelja da im da snagu kako bi mogli usmjeriti svoje postupke prema davanju, i kad mole za potpunu molitvu, što znači da Stvoritelj pomogne da nadvladaju i svoje posude primanja, tako da i one budu usmjerene ka davanju – to se naziva „zlima“, što znači posude primanja. A „dobri“ su posude davanja. I jedne i druge trebaju imati namjeru za Stvoritelja.

Sada možemo razumjeti zašto se za osobu koja želi da je Stvoritelj približi Svojem radu, kako bi mogla usmjeriti svoj rad za Stvoritelja, može reći da se zove „zla.“ Prema gore navedenom, to znači da oni koji žele da se i posude primanja – koje se nazivaju „zlim posudama“ – približe Stvoritelju, nazivaju se „zlima.“ Ispostavlja se da kada govorimo o zlim posudama koje će biti ispravljene u svrhu davanja, to je viši stupanj od „dobrih“, jer „dobri“ znači da želi da mu Stvoritelj da snagu da nadvlada posude i usmjeri ih ka davanju.

2. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 34, „Prednost zemlje“
„Poznato je iz knjiga i od autora da je Stvoritelj dobročinitelj. To znači da se Njegovo upravljanje prikazuje nižima kao dobro koje čini dobro, i to je ono u što moramo vjerovati.

Stoga, kad netko proučava ponašanje svijetu, i počne preispititvati sebe ili druge, kako pate pod Providnošću umjesto da uživaju, kao što bi bilo primjereno Njegovu Imenu – Dobar koji čini dobro – tada mu je teško reći da Providnost djeluje kao dobro koje čini dobro i da im pruža obilje.

Međutim, moramo znati da se u tom stanju, kada ne mogu reći da Stvoritelj daje samo dobro, smatraju zlima, jer patnja uzrokuje da osuđuju svoga Tvorca. Tek kada vide da im Stvoritelj daje užitke, tada opravdavaju Stvoritelja. Kao što su naši mudraci rekli: „Tko je pravednik? Onaj koji opravdava svog Tvorca“, što znači onaj koji kaže da Stvoritelj vodi svijet na pravedan način.“

3. Baal HaSulam, Pismo br. 55
„Pravednik“ se odnosi na osobu koja je u svijetu Stvoritelja, ali uvijek prima dobre i ugodne osjećaje, i u stalnom je užitku. Zbog toga uvijek blagoslivlja Stvoritelja, koji ga je stvorio kako bi mu omogućio tako dobar i ugodan svijet. On, također, ne mora izričito izgovarati riječi, jer sami osjećaji su blagoslovi koje upućuje Stvoritelju. […] Zato se i zove „pravednik“, jer opravdava stvaranje i osjeća ga onakvim kakvo zaista jest.“

4. RABASH, Članak br. 28 (1987), „Što znači ne dodavaj i ne oduzimaj u radu?“
„Mora vjerovati iznad razuma i zamišljati da je već nagrađen vjerom u Stvoritelja koja se osjeća u njegovim organima, i vidi i osjeća da Stvoritelj vodi cijeli svijet kao Dobar koji čini dobro. Iako kada gleda unutar razuma vidi suprotno, ipak bi trebao raditi iznad razuma i to mu treba izgledati kao da već osjeća u svojim organima da je zaista tako, da Stvoritelj vodi svijet kao Dobar koji čini dobro.

Tu stječe važnost cilja, i iz toga crpi život, tj. radost zbog blizine Stvoritelju. Tada osoba može reći da je Stvoritelj dobar i da čini dobro.“

5. Baal HaSulam, Pismo br. 1
„Svatko vjeruje u privatnu Providnost, ali se toga uopće ne drži.

Razlog je taj što se stranai odvratna misao … ne može pripisati Stvoritelju, koji je oličenje „dobroga koji čini dobro“. Međutim, samo se pravim slugama Stvoritelja otkriva znanje privatne Providnosti – da je On uzrokovao sve razloge koji su joj prethodili, i dobre i loše. Tada prijanjaju uz privatnu Providnost, jer svi koji su povezani s čistim, i sami su čisti.

Budući da je Čuvar sjedinjen s onim što čuva, ne postoji očita podjela između dobra i zla. Svi su voljeni i svi su čisti, jer su svi nositelji posuda Stvoritelja, spremni da proslave otkrivenje Njegove jedinstvenosti. To se poznaje osjetilima, i do te mjere imaju spoznaju da su svi postupci i misli, i dobre i loše, nositelji posuda Stvoritelja. On ih je pripremio, iz Njegovih usta su proizašli, i na kraju korekcije to će biti otkriveno svima.

Međutim, između toga se nalazi dugo i opasno izgnanstvo. Glavni problem je što kad netko vidi neko nepravedno djelo, padne sa svog stupnja (i veže se uz poznatu laž i zaboravi da je kao sjekira u ruci drvosječe). Umjesto toga, misli o sebi kao o nositelju tog čina i zaboravlja izvor svih posljedica od koga sve dolazi, i da nema drugog upravitelja na svijetu osim Njega.

To je lekcija. Iako je to isprva znao, ipak, u trenutku potrebe, neće moći ovladati tom sviješću da sve pripiše uzroku, što prevaguje na stranu zasluge (dobra).“

6. RABASH, Članak br. 44 (1990), „Što je proizvoljan rat u radu – 2?“
„Osoba mora vjerovati da je ovu skrivenost, u kojoj osoba ne osjeća da postoji Kralj svijeta, načinio Stvoritelj, i to se zove „korekcija tzimtzuma (ograničenja).“ Međutim, čovjek mora vjerovati i uložiti veliki trud dok ne osjeti u svojim organima da je Stvoritelj vođa svijeta. I to ne samo vođa! Već treba vjerovati da je Njegovo upravljanje u formi dobroga koji čini dobro. Čovjek mora učiniti sve što može kako bi to postigao.“

7. Iz: RABASH, Shamati, Članak 16, „Što je dan Gospodnji i noć Gospodnja u radu?“

Oni koji iščekuju dan Gospodnji, znači da čekaju da im bude podarena vjera iznad razuma, da njihova vjera bude toliko snažna, kao da vide vlastitim očima, s takvom uvjerenošću da je to tako, da Stvoritelj brine o svijetu kao dobar koji čini dobro.

Drugim riječima, oni ne žele vidjeti da Stvoritelj upravlja svijetom kao dobar koji čini dobro, jer je vidjeti u proturječju s vjerom. Drugim riječima, vjera nastupa upravo ondje gdje se to protivi razumu. A kad čovjek čini nešto protiv svog razuma, to se naziva "vjerom iznad razuma".

To znači da vjeruju da Stvoritelj upravlja stvorenjima kao dobro koje čini dobro. Iako to ne vide s apsolutnom sigurnošću, ne kažu Stvoritelju: "Želimo vidjeti svojstvo dobra koje čini dobro unutar razuma", već žele zadržati to u sebi u formi vjere iznad razuma, pa traže Stvoritelja da im podari takvu snagu, da ta vjera bude toliko snažna kao da to vide unutar razuma, da ne bude nikakve razlike između vjere i znanja u umu. To je ono što oni koji žele prionuti uz Stvoritelja nazivaju "danom Gospodnjim."

8. Iz: RABASH, Članak 28 (1988), „Što znači da je Njegovo upravljanje skriveno i otkriveno?“
„Govori nam se da vjerujemo u Njegovo upravljanje – da On vodi svijet kao dobar koji čini dobro. Moramo vjerovati da je svrha stvaranja to što On želi činiti dobro svojim stvorenjima. Moramo to vjerovati čak i kad patimo zbog onoga što nam Providnost šalje da osjetimo. Ipak, trebali bismo vjerovati da kazne koje trpimo zbog nepoštivanja mitzvot (zapovijedi/dobrih djela) Stvoritelja, koje nam je On zapovjedio, nisu iz osvete, kao što se događa kod ljudi od krvi i mesa, koji kažnjavaju jer im je čast narušena kad se njihovi nalozi ne izvršavaju. Umjesto toga, ovdje se radi o korekciji.

Odnosno, muke koje osoba trpi zbog nepoštivanja zapovijedi Stvoritelja su zato što su davanje Tore i mitzvot namijenjeni čovjeku. Kroz njih treba primiti kelim (posude) koje mogu primiti užitak i zadovoljstvo koje je Stvoritelj pripremio za stvorenja.“