Pismo 10

21. teveta, 17. siječnja 1925., Varšava

Učenicima, neka Gospodin bude nad njima:

... Užasno žalim sve slabije organe koje su izvanjske okolnosti spriječile da vam se pridruže. Neka im Stvoritelj podari snage da nam se mogu pridružiti, pa da Stvoritelj bude s njima.

Smatram da se ne upuštate u sjedinjenje uma i srca koliko bih volio. Ipak, učini što možeš i Stvoriteljev spas stiže za tren oka. Važna stvar koja stoji pred vama danas jest jedinstvo prijatelja. Radite unutar jedinstva što više možete, jer ono može nadoknaditi sve propuste.

Pisano je: “Prognani učenik; njegov je rav (učitelj) prognan s njim.“  Naši mudri bijaše zbunjeni time, jer kako može biti toliko pritužbi u učenikovoj Tori i radu do te mjere da ga istjeraju iz Stvoriteljeve domene, pogotovo kada je vezan uz istinskog rava? Objasnili su da, kada učenik osjeti pad u svojem radu, čini mu se kako i njegov rav pada zajedno sa njim. Zbog toga, to uistinu jest tako, odnosno, od svog će rava imati koristi onoliko koliko ga uspije upiti u svoje srce. Stoga, rav je nevažan i inferioran onoliko koliko ga učenik takvim pretpostavlja. Na taj način, njegov je rav prognan s njim.

Početak progonstva i ropstva u Egiptu počinje riječima: „Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa...“ To znači da se pojavila nova vlast u umu svih, novonastala vlast, zbog čega su pali sa svojeg prijašnjeg stupnja, kako je napisano: „Prognani učenik; njegov je rav prognan s njim“. Prema tome, oni ne poznaju  Josipa, to jest, postižu ga  samo onoliko koliko upijaju unutar svojih srca.

Iz tog razloga, Josipovu sliku zamišljaju onakvom kakvi su oni. Zato nisu poznavali Josipa i ropstvo je počelo. U suprotnom, pravednik bi ih zacijelo zaštitio i ne bi im bilo prikazano progonstvo i ropstvo.

Njihovo ropstvo u homer (žbuka) i levanim ("cigle", ali također i "bijelo") objašnjeno je ovako: žbuka je zlodjelo hamora (magarca) kojim se osuđuje za misao. Cigle (također "bijelo") su kajanje, kada im biva dana milost odozgora i privremeno stječu višu svjetlost zahvaljujući vjeri svetih praotaca, te bivaju pročišćeni od svojih zlodjela. Međutim, to nije trajno, i zbog toga se inkarniraju i rade svaki posao u polju, odnosno, nastavlja se teški rad na ostalim mitzvot (zapovijedi).

Naši mudri rekoše: "Onom koji je između oboje strane sude. "Zbog toga se ta klipa (ljuska/ljuštura) naziva Faraon, sa slovima Peh-Hey-Reish-Ayin (incijali Peh Ra (zla usta)). To jest, Malchut u Mochinu naziva se Peh (usta), odnosno, to je odluka i pristanak da neće prekršiti Svoju riječ i sve što izađe iz Njegovih usta bit će izvršeno.

U egipatskom izgnanstvu vladala su gorespomenuta zla usta i vratili su se zlu. Stoga, iako su bili nagrađeni nekom višom iluminacijom od prvih devet, ona se nije mogla apsorbirati u guf (tijelo) zbog zlih usta, što je suprotno od "Peh od Kedusha (Svetost)". To jest, stražnji dio vrata blokirao je obilje koje se spušta iz rosh (glava), i isisao sve obilje koje se počelo spuštati za Izrael. Zbog toga nijedan rob nije mogao pobjeći iz Egipta, jer je Faraon začarao otvore Egipta, kao što rekoše naši mudraci.

Iz toga razumijemo stih: "Znam da vas egipatski kralj ne bi pustio, osim ako ga se natjera moćnom rukom." Kroz Mojsija, Svoga sluge,Stvoritelj je objavio da nikakva moćna ruka ili sile na svijetu ne bi pomogle protiv te zle klipe, jer se ona predaje samo Stvoritelju. To je značenje riječi "Ja, a ne glasnik", kao i "Pružit ću ruku svoju i udariti Egipat... I učinit ću da taj narod nađe naklonost u očima Egipćana..."

Sad ćemo protumačiti objavu otkupljenja i Mojsijevu misiju. Pisano je: Mojsije odgovori i reče: "Neće mi vjerovati'... jer će reći: Gospod ti se nije ukazao.'" Objašnjenje: Budući da su usta Kedushe (svetosti) bila izgnana, kao u stihu: "Spor mi je govor i spor mi je jezik," Mojsije, odani pastir, uvjeravao je Stvoritelja; "Ali neće mi vjerovati." Sve i ako vežem Izrael za sebe i spustim malo davanja za njih, klipa Faraona će ga posisati i okrasti ih. A čak i ako prionu uz mene, neće me slušati. To jest, dok je klipa Faraona na vlasti, a usta i govor su izgnani, svejedno, ako vjeruju u odanog pastira kako treba, djeca Izraela moći će slušati Mojsija, koji je iznad usta i govora. Ako se ojačaju u tome, zacijelo će biti spašeni od klipe Faraona.

To su bile pritužbe Mojsija, odanog pastira, Stvoritelju: "Reći će, Gospodin ti se nije ukazao,", kao što je gore objašnjeno: "U Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa." Nakon pada u materiju (tvar), zanijekat će i veličinu Mojsija, odanog pastira, pa kako je onda moguće da ih Mojsije iskupi od te zle i snažne klipa?

Stoga je Stvoritelj dao Mojsiju tri znaka da pokaže djeci Izraela, i naučio ga kako da ih postavi pred njih jedan po jedan. Stvoritelj mu je obećao i da će mu odozgora pomoći pokazati ih. Nakon što djeca Izraela prihvate te znakove od njega, počet će slušati Mojsija, i tada će ih moći iskupiti iz gorkog izgnanstva.

Sada ću objasniti tri znaka. Prvi je znak pretvaranje štapa u zmiju, te zmije u štap. Drugi je znak kada je izvadio ruku ne iz njedara, bila je bijela od gube poput snijega. A kad je izvadio ruku iz njedara, bila je opet poput ostatka njegova tijela. Treći je znak da se izlijevanjem vode iz Nila na tlo ona pretvorila u krv.

Sada ću objasniti kako ih je On pokazao Izraelu. U ruci iskupitelja bio je štap, što je odani pastir. On drži štap kako bi usmjerio srce Izraela ka njihovom ocu na nebesima. Ako ga baci na tlo, to znači da djeca Izraela uzimaju Njegov štap kako bi radili s njim što žele (artza (na tlo, zemlju) je poput ratzon (želja)). "I pretvorio se u zmiju" znači da im se njihov grijeh činio životinjskim.

Prije nego su pristupili štapu, njihov se grijeh smatrao nepokretnim. Nakon što su se doveli pred njegov štap, štap se pretvorio u pravu zmiju sve dok "Mojsije nije pobjegao od nje" (prema onome koliko je Izrael cijenio sebe, kao u stihu "koji nije poznavao Josipa").

Nakon toga, kada ih je Mojsije došao spasiti od ugriza zmije, zgrabio ju je za rep, a ne za glavu, jer kad lažni iskupitelj dođe spasiti Izrael, on hvata zmiju za glavu, da bi joj razbio glavu, kao što čine svi zmijolovci.

No pravi je iskupitelj hvata baš za rep (prema tajni da zmija svija glavu i udara repom, što sam već objasnio), "I ona postane štap u njegovoj ruci", jer tada uistinu preobraća njihova srca na stranu dobra. Jednom kad su djeca Izraela primila taj znak, Stvoritelj mu je dao dozvolu i ovlaštenje da im pokaže drugi znak.

Već sam objasnio riječi naših mudraca: "'Bit će žrtvovan Njegovoj volji.' Kako? Bit će prisiljen dok ne kaže: 'Želim.'" To je zato što se, kad se raspravlja o mislima, nečistoća zmije ispravlja kroz žrtvu koja okajava misao.

Ipak, žrtvu treba prinijeti s ljubavlju i strahom, a onaj koji treba žrtvu, može raditi zbog straha, ali ne iz ljubavi, stoga žrtva biva diskvalificirana zbog nedostatka ljubavi. Naši mudraci o tome rekoše da je On - Stvoritelj - prisiljen, kao u stihu "Moji Me sinovi pobijediše", jer se zivug nekoga tko radi zbog straha naziva "prisiljenim". Sve dok mu Stvoritelj ne otkrije Svoju volju i kaže mu: "Ja želim" taj rad. Tada postaje jasno da od početka nije bilo prisile, već se radi o pravom zivugu, s ljubavlju i prijateljstvom.

To je značenje stiha "Usta svoja mudro otvara, a na jeziku joj je pouka milosti," Kod otvaranja usta pojavljuje se viša Hochma, jer kad se klipa "zlih usta" razdvoji od Kedushe, "usta Kedushe" izađu.  To je značenje širom otvorenih usta, kad nema više zlikovaca koji će ga navesti da prekrši riječ, jer "Onaj koji zna sve tajne svjedoči za njega da se neće vratiti ludosti." Ubrzo biva nagrađen višom Hochma, jer otkrivanje zakona i suda uvijek ide jedno s drugim. To je značenje stiha "usta svoja mudro otvara."

Jednom kad dođe do otkrivenja Hochme, kojim je nagrađen zahvaljujući svom prethodnom radu u zivugim (spajanjima), prisilnom, ispostavlja se da da nije bilo jezika nukve, u kojem je snaga rada, ne bi bio nagrađen ičime. Stoga, postaje očito da su otpočetka čak i prislini zivugim zapravo bili zivugim ljubavi i suosjećanja. To je značenje "a na jeziku joj je pouka milosti," specifično "na njezinom jeziku", a ne tuđem.

Vratimo se našoj temu da je prvi znak - kad Mojsije zgrabi zmijin rep, ona se pretvori u štap u njegovoj ruci. To je značenje "pokajanja iz straha", kao u "usta svoja mudro otvara", da od trenutka kada se uspostavi kao štap - i klipa se udaljava i ne vraća - počinje korijen otkrivanja više Hochme.

Značenje drugog znaka jest korijen pokajanja iz ljubavi. Kada privuče ruku u njedra, s višom vjerom, zakon Hesed (milost) pojavi se na njezinom jeziku, a ne na tuđem.

Promislite te riječi jer uistinu mora izvaditi ruke iz njedara, jer "njedra" znače "Ja i ti nećemo imati." Izvlačenje ruke je proširenje znanja (daat). Ako se - kada izvuče ruku da bi proširio okuse (također razloge) Tore i tajni Tore - dobro sjeti svog korijena, da ne promijeni okus (također razlog), i jasna mu je korist vađenja ruke iz njedara, slijedi da su zakon i sud vezani jedno uz drugo poput dva prijatelja koja se ne razdvajaju. Tada, obilje teče svojim putem kako treba.

Na temelju toga razumjet ćete značenje stiha "stavio je ruku u svoja njedra", što je prihvaćanje zakona, "i izvadio je," da je došao proširiti širenje daat (znanja) bez da je osnažio privrženost korijenu, što su njedra. Tada, "Gle, njegova ruka bješe bijela od gube poput snijega." Yonatan Ben Uziel to prevodi kao "ruke su mu bile zatvorene", što znači da su se fontane obilja zatvorile, i nije bilo korekcije doli ponovnog osnaživanja. "I opet stavi ruke u njedra," prihvaćajući  zakon, i tada, "kad ih je izvadio iz njedara, ponovno su postale kao ostatak njegova tijela." Dakle, zakon prati i povezan je s izvlačenjem ruke, a zakon i sud su povezani. Tada se tijek života i obilja vraća na svoje mjesto.

To je značenje "A ako se dogodi da ne vjeruju ... glasu prvog znaka", izvadit će ruku ne iz njedara. "Vjerovat će glasu kasnijeg znaka", jer će im pokazati da je izvlačenjem ruke iz njedara ona ponovno postala zdrava.

Treći je znak duboka stvar. Nil je bog Egipta, a Faraon je bog Nila, kao što je rekao, "Moj Nil je moj, i ja sam ga stvorio." Već smo rekli da je Faraon prisvojio sebi svo obilje koje dolazilo iz rosh-a (glave) za Izrael.

Međutim, dao je Izraelu ekstrakt obilja koje je prisvojio, a ekstrakt koji je dao faraon zove se "Nil". To je ono što zalijeva sve koji prebivaju u Egiptu. Naziva se ‘kruh lijenosti,’ jer ne zahtijeva rad. Zato je postojala bojazan da će djeca Izraelova biti ukaljana nakon otkupljenja iz Egipta s kruhom moćnika, kao što se dogodilo u pustinji kada su rekli: ‘Sjećamo se ribe koju smo jeli u Egiptu besplatno.’ To je ispravak: ‘I voda se... pretvorila u krv na suhoj zemlji,’ jer će svi vidjeti da nije bila za piće Izraelu. Nakon toga, iz toga  je do njih došla krv Pashe i krv obrezanja."

To je također značenje riječi "pazi na red u kući". To znači da je voda Nila postala krv na kopnu, a onda "ne jede kruh lijenosti". Ovo je jako duboka tema, koju treba obraditi na drugom mjestu.

Yehuda Leib