646. Naraštaji Jakova Josipa

3. prosinca 1977.

„Promatrajte i posvećujte ga od njegova početka do kraja.” U Zoharu je protumačeno: Što je Šabat [Subota]? Ime Stvoritelja.

Prema tome, što znači da bismo trebali promatrati posvećenje svetog imena? Shvatio bih to drukčije—da se moramo posvetiti, kao što je napisano: „Bit ćete sveti.”

Stvar je u tome da Keduša [svetost] znači nešto važno, dok profano znači nešto nevažno. Naša priroda je da cijenimo ono što se tiče našeg tijela, odnosno vrednujemo sve što je povezano sa samoljubljem. Kada osoba čini stvari čiju korist za samoljublje ne vidi, već mora usmjeriti sve za dobrobit Stvoritelja, tada joj se takav rad čini nevažnim.

To je značenje nužnosti posvećenja imena Stvoritelja, što znači da nam rad mora biti važan kada radimo za dobrobit Stvoritelja—što se naziva imenom Stvoritelja. Taj rad mora nam postati glavna stvar, a naše bavljenje radom za tijelo služi samo kako bismo mogli služiti Stvoritelju s tijelom.

Međutim, kako to postići? Tijelo je puno pitanja i uvijek pita: „Što ćeš dobiti od rada za dobrobit Stvoritelja?”

RASHI piše sljedeće o stihu „Ovo su naraštaji Jakova Josipa”: „Druga stvar: ‘I Jakov je sjedio. Došle su deve tog trgovca platnom, natovarene platnom. Trgovac ugljenom se zapitao gdje će se smjestiti sve to platno. Pametan čovjek mu odgovori: ‘Jedna iskra iz tvog mijeha sve će spaliti.’”

Treba postaviti pitanje: Što je pametno u tome ako je trgovac pitao gdje će se smjestiti sve to platno? Da je pametan, trebao mu je dati ideju kako da ga smjesti, a on mu je rekao da spali sve to platno. Stoga, taj odgovor izgleda neprikladan.

Međutim, trebamo razumjeti kako RASHI zaključuje: „Jakov je vidio sve te moćnike koji su napisani gore, pa se zapitao: ‘Tko ih može pobijediti?’ Što je napisano dolje? ‘Ovo su naraštaji Jakova Josipa,’ i piše: ‘Kuća Jakovljeva bit će vatra, a kuća Josipova plamen, a kuća Ezavova kao slama, iskra koja izlazi od Josipa, spaljuje i proždire ih sve.’” Što znači „kuća Jakovljeva bit će vatra”? Dovoljno je napisati „i kuća Josipova plamen.”

No alegorija je sljedeća: Gdje će smjestiti sve to platno? To jest, kada platno uđe u dućan trgovca ugljenom, on više neće imati mjesta za rad jer će mu platno biti teret, i više ga neće moći izbaciti. Zato mu je pametan čovjek rekao: „Prije nego što deve s platnom uđu u tvoje mjesto, zapali jednu iskru i ona će ga odmah spaliti,” te im neće moći nauditi, iako su brojni.

Ali ako su već ušli, nećeš ih moći nadvladati i izbaciti jer će ti sav taj teret pasti na leđa, i nećeš imati izbora. Zato je pametan čovjek rekao: „Jedna iskra će sve spaliti.”

Pouka je sljedeća: Kada je vidio sve te moćnike, Jakov se zapitao kako ih može pobijediti. Objasnili su mu da će iskra izaći iz Josipa, budući da je Josip svojstvo „pravednika,” nazvana „davatelj.” Kada usvoji svojstvo davanja, ima način spriječiti ih da uđu jer će biti spaljeni odmah namjerom za davanje.

Ali ako ih pusti unutra, neće ih moći nadvladati, kao s platnom. Kada jednom uđu, kad mu taj težak teret padne na leđa, neće ih moći izbaciti.

To je značenje „kuća Josipova plamen,” jer plamen nije nešto trajno, već je poput iskrice koja izbija u usponima i padovima. Stoga, kad god stignu Ezavova pitanja, on odmah povećava i raspiruje plamen snagom želje za davanjem, i ne dopušta tim moćnicima da uđu u njegovo srce. Tada, od svih tih mnogih plamenova, stvara se trajna vatra, što je svojstvo Jakova.

To jest, neprekidnim rasplamsavanjem u usponima i padovima, biva nagrađen trajnom vatrom.