622. Nadilaženje

Listopad–studeni 1963.

Što se tiče Abrahama, koji je tražio savjet o obrezivanju, u djelu Siftey Hachamim objašnjeno je da je to učinio kako bi dobio veće priznanje za mitzvu (zapovijed), te je pomislio da bi mu možda mogli prigovoriti.

Možemo interpretirati da je Abraham vidio kako ima priliku za mitzvu koju može obaviti samo jednom u životu, odnosno da se može potruditi u vezi te mitzve samo jednom. Tako je došao na ideju da pita svoje prijatelje. Ako bi mu se usprotivili, morao bi uložiti velik trud da ih nadvlada, a "prema uloženom trudu, takva je i nagrada". Zbog toga je stavio sebe na kušnju kako bi primio nagradu.

Vidimo iz ovoga da je toliko želio ispuniti volju Stvoritelja da je smatrao vrijednim iskušati se, jer je razumio da volju Stvoritelja treba ispunjavati snagom nadilaženja.

Iz tog razloga, iako se ne trebamo sami stavljati na kušnje, svakodnevno se suočavamo s time da svijet i okolina pružaju otpor radu za Stvoritelja, i mi ih moramo nadvladati te ne obraćati pažnju na ono što govore, razumijevajući da je to za naše dobro, kako bismo dobili nagradu za taj trud.

Kad se pojavi neka prepreka u radu, trebamo biti sretni, jer tek tada imamo priliku dobiti veliku nagradu, baš kao što je osoba sretna kad vidi da će ostvariti velik dobitak. Ne gleda na trud, već samo na nagradu. Kako je pisano, moramo nadvladavati u Tori i Mitzvot.

Kad se suočimo s poteškoćama, trebamo biti radosni, jer nam je dana prilika da dobijemo veliku nagradu.

Slično tome, i u milosrđu trebamo nadvladati više od onoga što okolina zahtijeva. Umjesto toga, svatko bi trebao dati više nego što je u mogućnosti, i tada se to smatra nadilaženjem.