536. Odvajat ćeš desetinu

13. kolovoza 1977.

“Odvajat ćeš desetinu.”  A naši su mudraci protumačili: “Dajte desetinu kako biste se obogatili.” No kako su naši mudraci mogli tumačiti zapovijed iz stiha kao nešto što je Lo Lishma [ne za Nju], što znači da netko daje milostinju kako bi se obogatio? Trebalo bi reći, kao što je rečeno, “Učinit ćemo i čut ćemo,” što znači da kroz čin postižu stanje “Čut ćemo,” dakle, čin utječe na namjeru.

Iz toga slijedi da kada osoba daje desetinu, dakle, izvršava čin davanja, trebala bi težiti “da postane bogata,” što znači da bude nagrađena željom i čežnjom za davanjem. Drugim riječima, budući da je to čin davanja, a ne primanja, bit će nagrađena mislima i namjerom samo radi davanja, bez da očekuje išta zauzvrat.

Također trebamo reći, “Odvajat ćeš desetinu,” što znači “desetinu” kroz djelo, pri čemu, ako čovjek izvrši čin davanja, “obogatit će se”, jer će tada biti nagrađen namjerom za davanje, a ne primanje.

I što se događa nakon toga? “Obogatit ćeš se,” jer je nemoguće primiti od Stvoritelja užitak i ugodu, koji se nazivaju “bogatstvom,” prije nego što se  postigne jednakost forme. A kad čovjek zasluži i namjeru davanja, tada će moći biti nagrađen istinskim bogatstvom, što je značenje izraza "obogatit ćeš se.”