Pismo 4

Pismo 4

16. studenoga 1921.

Mome prijatelju,

Doista, vidim tvoju poteškoću s jednostavnošću, da ti je neugodno govoriti jednostavno. Ipak, u svim svojim odnosima s tobom, licem u lice ili u pismima, ni na koji način nisam utjecao na tvoj duh, kao što se većina ljudi ponaša u takvim stvarima: stide se poput lopova svakog organa kojim griješe ili se njime ponašaju kao životinje. Prekrivaju ga sa sedam pokrova, kao spolni organ, stražnjicu i druge takve organe koji čine ono što čine životinje.

Stoga moram biti popustljiv prema tebi u vezi s ovom promjenom i govoriti s tobom kao… pod pokrovom alegorija, jer sam se umorio čekajući rješenja ovog pitanja, koja su potrebna nama obojici, a osobito radi slave Nebesa, jer je to sve što mi je potrebno.

Govorit ću ti domišljato, jezikom koji anđeli služitelji ne trebaju. Stoga ću od tebe tražiti da mi temeljito razjasniš riječi Zohara na tri mjesta. Čak i stvari za koje jasno vidiš da se smatra prednošću, ili čak grijehom, otkrivati takve tajne, osobito pred onima koji znaju i razumiju, ili čak najobičnije stvari, koje su toliko lake da lete poput ptica na nebu – sve mi je potrebno. I premda same po sebi nisu potrebne, općenito ipak postoji potreba za njima.

Pogledaj u Zoharu, od odjeljka Shemot (Izlazak) preko riječi o prekidu nakon Pesaha pa nadalje, i temeljito ih razjasni. Nakon toga zadubi se u stranice koje prethode blagdanu Shavuot (Blagdan tjedana), otprilike odatle pa sve do Elula te godine, kad su prešli u zemlju Izraela. Tako imaš dva mjesta, a zatim od stranica o vrlinama zemlje Izraela pa sve do kraja.

Najprije mi razjasni svaku vrstu promjene i djelovanja od jednog mjesta do drugoga, odnosno uz održavanje stupnjeva i razumijevanje pitanja koliko god možeš. Zatim mi ukaži na svaku dobru stvar u koracima njegova tijela i njegovih dijelova, što je nužno, a što suvišno, u čemu je nužno i na koji je način suvišno te što bi svijetu nedostajalo bez toga, kao i da na svakom pojedinom mjestu ocrtaš linije nade.

I što je najvažnije, crteži trebaju istaknuti obilježja s njihovim sjenama i Svjetlostima, sa strašnim licem ili lijepim licem, nasmijanim licem ili licem koje srdačno dočekuje. Na takvom živom reljefu moraju biti zabilježene čak i jednostavne, suvišne i poznate stvari, tako da svi crteži budu uključeni u jednu zbirku, u svakoj slici jasno uređeni.

I nemoj ponoviti pogrešku tumačenja komentara koji si pronašao u crtežima, dok su sami crteži skriveni u tvom komentaru. Štoviše, upravo su mi sami crteži potrebni, kako bih ih sam protumačio sa sposobnošću poput tvoje, a osobito kao da su pali odozgo prije tumačenja koje si im dao odozdo.

A budući da se još uvijek bojim tvoje lijenosti, koja je samo Klipa (ljuska), ili lovi čiste i nevine duše, sam ću ti napisati neke novosti u tim oblicima koje tražim. Nakon što mi objasniš sve prethodno spomenute crteže, koliko god možeš, jednostavno i bez komentara, kao da su pali s neba, tada ćeš mi svojim riječima protumačiti ono što ja ovdje tumačim jezikom prijevoda (aramejskim). Na taj ću način znati koliko dobro razumiješ moje pisanje i moje misli.

A nakon što protumačiš ono što mi je u srcu, pregledaj moje riječi i dodaj im, oduzmi od njih ili učini oboje. I, za Boga miloga, slijedi moj zahtjev i nemoj preskočiti ništa od svojeg učenja ili molitvi, čak ni nekoliko tjedana, sve dok ne ispuniš moj zahtjev i dok mi tvoje riječi ne stignu s jasnim odgovorom. Uostalom, moji su prsti vezani strahom i ne mogu se dopisivati s tobom pod baldahinom Tore i više ljubavi.

Dođi i vidi: postoji sveti jezik za više i postoji sveti jezik za niže. Po njima se svi ti mudraci istine nazivaju „Božjim ustima“. Koji je razlog? Zato što Shechina (Božanska prisutnost) govori iz njihovih usta, a sve što kažu kuša njihovo nepce, i ničije drugo. Stoga je put tih mudraca istine prenositi mudrost svojim prijateljima od usta do usta.

A koji je razlog da je to od usta do usta, a ne od usta do uha? Zato što ono što nepce kuša nije dano ušima; oni su odvojeni. O tome je napisano: „S njim govorim od usta do usta, jasno, a ne u zagonetkama.“ „Jasno“ znači putem ljudskog vida, a „u zagonetkama“ znači putem ljudskog slušanja ušima.

Ali to uopće nisu putevi mudrosti istine, koja se (mudrost istine) daje samo nepcu, kao što je napisano: „Tko će jesti i tko će osjećati osim mene?“ Prema tom pravilu mudraci poznaju sud u sudu, svaku vrstu s (onim što nije) njezina vrsta, njezin okus, budući da svaka vrsta ima svoj okus.

A budući da ti zli imaju sedam gadosti u svojim srcima, njihova su srca podijeljena i njihovi okusi nisu isti, jer „Gospodin im je pomiješao jezik“, „da ne razumiju govor jedan drugoga“.

Ali kod mudraca nikakva laž ne dolazi na njihovo nepce. Stoga je sve što jedu istina i sva su njihova buđenja radi istine. Zato su svi mudraci poput jednog čovjeka i razumiju jezik jedni drugih, budući da je njihovo nepce jedno. Tako nužno imaju snagu otkrivati tajne jedni drugima od usta do usta.

U vezi s tim vjerni pastir molio je za Judu: „Dovedi ga njegovu narodu.“ Naši su mudraci objasnili da je mogao stajati među pravednicima i raspravljati s njima o pravilima, što znači, kao što je rečeno, da je razumio njihov jezik.

To je zato što je onaj tko je manjkav – tko nije ispravno ispravio grijeh naraštaja Babilona – pod vlašću bogova Babilona, koji se nazivaju Ball. „I ondje im pomiješa jezik“, pa nije znao što su naši mudraci rekli. Jao njemu i jao njegovoj duši. „A što kaže Shechina? Lakše je od moje glave, lakše od moje ruke.“

A ako kažeš: „Kako se tako velik grijeh može ispraviti?“ Uostalom, napisano je: „Bog je na nebu, a ti na zemlji; stoga neka tvoje riječi budu malobrojne.“ Također je napisano: „Zašto bi se Bog razgnjevio zbog tvoga glasa?“ To je nedvojbeno istina.

Ali ovdje nam je potrebna snaga Mojsija, vjernog pastira, koji svjedoči o sebi: „Nije na nebu… u tvojim je ustima i u tvom srcu da je izvršavaš.“ Poznato je da je velikom snagom vjernog pastira Tora već spuštena na zemlju, kao u kombinacijama slova u imenima Tore.

I u svim onim djelovanjima koja je uspostavio pred nama i pred cijelim svijetom, kao u „od dopuštenoga što je u tvojim ustima“, sada su ona doista na zemlji, kao što je napisano: „U tvojim je ustima i u tvom srcu da je izvršavaš.“ Odnosno, kroz Dvekut (prianjanje) duha i uma uz svu spoznaju i razum koji se nalaze u izrekama otaca i izrekama slugu otaca te u 613 mitzvot (zapovijedi). U svakom djelovanju očima se otkriva jedna kombinacija u načinima puteva Gospodara svijeta, načinima u kojima je pohranjena sva viša Svjetlost. Onaj tko prione uz jedno razlučivanje u potpunoj spoznaji nije se uzalud trudio, jer je ovdje jedan od 613 dijelova duše. Nakon toga umnožava sve te stupnjeve sve dok ne pronađe sve organe svoje duše.

Ako bude nagrađen cjelovitošću svoje duše, bit će siguran da je zadobio sve, jer ništa ne nedostaje u Kraljevoj palači i nema siromaštva na mjestu bogatstva.

Jao tim budalama, uništavateljima svijeta. Oni vrlo dobro znaju da bi za njih bilo bolje da se nisu ni rodili. Samo jedno govore: da su im prijašnji dani bili bolji nego sadašnji, odnosno prije nego što su se rodili. Stvoritelj im to čini kako bi njihov nedostatak pokazao pred ljudima. Napisano je: „Ne govori: ‘Kako to da su prijašnji dani bili bolji od ovih?’, jer to ne pitaš iz mudrosti.“ Drugim riječima, tekst im se smilovao i daje im do znanja da tu stvar sakriju u svojim srcima, jer je ona znak nedostatka ludosti koja je u njima.

Vjerni prorok Malahija ukorio ih je zbog toga: „Prinosite okaljan kruh na Moj žrtvenik i govorite: ‘Čime smo Te okaljali?’ Time što govorite: ‘Gospodinov je stol prezren.’“ Takav je put svih budala svijeta. Budući da njihovo nepce kuša slatko kao gorko, govore da je gorko i preziru kruh svetoga Kralja.

Zbog toga ih proklinje i kaže: „Proklet bio varalica koji u svojem stadu ima mužjaka“, pokazujući im da je ta prijevara njihova prijevara prema njihovu Gospodaru. Koji je razlog? Zato što u njihovu stadu postoji mužjak, a oni su lijeni u svom radu i ne ulažu napor da ga pronađu. Zbog toga ih sveti prorok proklinje, budući da mogu donijeti čistog mužjaka u Kraljevu palaču, a ipak donose hromog i slijepog.

Jao onima koji pokazuju sramotu u Kraljevoj palači. Zbog toga im se njihov nedostatak pokazuje s velikom domišljatošću, kao u: „Prinesi to svome upravitelju; bi li mu bilo po volji?“ „Tvoj upravitelj“ upućuje na mjesto koje je učinjeno nižim, gdje su načinili nedostatak, odnosno na višoj usni, mjestu koje je prema nama nedostatak, a prema njima nije nedostatak. Ali to mjesto nije ispunjeno njihovim izvijanjem usana, a Stvoritelj pokazuje njihovu zloću na njihovim licima, kao što sam ti rekao dok sam bio s tobom, kao što je napisano: „Čistoga i pravednoga ne ubijaj.“ Um se naziva „čistim“, a srce se naziva „pravednim“. Jao onome tko mijenja njegovo ime, tko laže u ime Stvoritelja i izvrće značenje. Tekst svjedoči o njima i pred njima: „Neću opravdati zloga.“

Stoga ti, ljubavi moga života, nemoj slijediti stope uništavatelja svijeta, budala, sinova budala, jer su oni bezvrijedni u usporedbi s tobom, bilo u deblu, grani, a tim više u plodovima. U svojem deblu jedinstven si u ovom naraštaju. U čistoći tog debla bolji si od mene, kao što sam ti rekao dok sam bio s tobom. Ne nedostaje ti ništa osim da izađeš na polje koje je Gospodin blagoslovio, prikupiš sve one mlitave organe koji su klonuli iz tvoje duše i spojiš ih u jedno tijelo.

U tom cjelovitom tijelu Stvoritelj će bez prestanka nastaniti svoju Shechina, a izvor spoznaje i viši tokovi Svjetlosti bit će poput nepresušnog izvora. Svako mjesto na koje usmjeriš svoj pogled bit će blagoslovljeno i svi će biti blagoslovljeni zbog tebe, jer će te neprestano blagoslivljati, a sva kola Tuma’a (nečistoća) bit će na njima… zauvijek, budući da je njihova želja proklinjati te. Tada će se ostvariti djedov blagoslov: „Oni koji te blagoslivljaju blagoslovljeni su.“

Vratimo se pitanju kojim smo se najprije bavili: Gospodinovim ustima. Postoji viša usna i postoji niža usna. Te su se krune spustile jednake jedna drugoj, ali kako bi se svim tim dostojnima dodalo dobro na dobro i Svjetlost na Svjetlost, na njima su načinjena četiri viša i sveta ispravka Dikna. Sretan je onaj tko je nagrađen da ih naslijedi, a sretan je i onaj tko je nagrađen prianjanjem uz dostojnoga koji ih je već naslijedio.

U vezi s ta četiri ispravka napisano je: „Moje misli nisu vaše misli niti su vaši putevi Moji putevi.“ Više i svete misli nisu poput misli neukoga čovjeka. Viši i sveti putevi nisu poput puteva neukoga čovjeka. Misao je Rosh (glava/um), a put je staza kojom se Rosh širi i kojom se umnožava.

Dođi i vidi. Postoji viši Rosh i viša staza na višoj usni, a postoji niži Rosh i niža staza na nižoj usni. Zbog toga su dlake brkova uspostavljene iznad više usne, što je obličje višeg Rosh o kojem sam govorio.

Ovaj se ispravak naziva „milosrdan“ (vidi Idra Rabah, Nasso). Kad je čovjek nagrađen da očima vidi taj prizor, on je ispunjen milosrđem sa svih strana, jer u njemu nema mjesta… zbog čega je doista „milosrdan“.

Nakon toga bivaju nagrađeni viđenjem višeg puta, puta onih koji se uzdižu, koji su jarci. Zbog toga ga svi ti niži svjetovi vide poput dragocjenog ispravka Rosh, koji se naziva „milosrdan“, što je hvala nad svim hvalama koje im se otkrivaju.

Na taj način postoji prekid među tim dlakama u sredini, a taj prekid ovog puta nižima se pokazuje kroz dvije nosnice. Ondje se taj put širi i utiskuje u sredini više usne. Ovaj se ispravak naziva „i milostiv“, i svi oni koji poznaju tajne zasigurno ga vide.

Sada kad si nagrađen s ta dva imena… nižih, vidjet ćemo što je pred nama na tom mjestu gdje nalazimo usnu… ispod niže usne. Ondje… odnosno Rosh (glava/um) nižih, i svi ti dostojni bili su nagrađeni poljupcima… premda poljupci… niži kao jedan.

Stoga trebamo pitati: „Zašto su prianjali uz Rosh niže usne?“… dobar razlog… i sveta usta… tog puta koji je bio utisnut u višu usnu i pokazuje im to mjesto poput… puta bez tijela… kao što treba biti s ljubavlju… A tada… ojačali su u nižoj usni. U to vrijeme: „Ljubav je snažna kao smrt.“ Njihova duša izlazi s višom i nižom ljubavlju zajedno, a kad njihova duša… niži.

Zbog toga se to mjesto naziva „niži Rosh“. Koji je razlog? Zato što je potpuno nalik višem Rosh i svi znaju da je jedno rodilo drugo. To se naziva „dug“, budući da se Panim (lice/prednja strana) višeg Rosh produžio… nije u svima jednih prema drugima. A budući da su bili uključeni kao jedno, oni su oči za sve.

U vezi s tim mudraci su ustvrdili: „Glas, izgled i miris ne smatraju se prijevarom.“ Koji je razlog? Zato što se u to troje vide svi… A budući da smo nagrađeni ovim nižim Rosh, on se na svojem završetku udvostručio i došao u tri hvale… Kao što nam je došao viši Rosh, u njima zasigurno nema prijevare i nema nedostatka u tim dragocjenim ispravcima koji su se proširili… njihovi, i svi znaju da je jedno rodilo drugo, osim dvorskih lakrdijaša koji bi govorili: „Sara je začela od Avimeleha, kralja Gerara.“

Zbog toga se u ovoj svetoj mladici iz sjemena Izraela ostvario stih: „‘A što se Mene tiče, ovo je Moj savez s njima’, govori Gospodin: ‘Moj Duh koji je na tebi.’“ Proizlazi da je ovaj ispravak zasigurno Rosh nižih, budući da je namijenjen nižima kako bi ih čuvao i povezao sa svežnjem života, kao što smo rekli.

Ali mudraci su ustanovili: „Nema ulaska u Azarah (poseban dio Hrama) osim kraljevima iz Davidove kuće.“ Koji je razlog? Zato što su oni u Rosh. Ali za ostatak naraštaja to je mjesto načinjeno samo kako bi kroz njega prošli. Da nije tako, taj bi odmor bio lagodna šetnja, zbog čega je uspostavljen niži put koji se proteže iz tog Rosh i nalik je višem putu.

Međutim, on se pojavljuje i dolazi poput starca umornog od mnogih dana, a „u staraca nema razuma“. To je poput Barzillaja Gileadca, jer budući da je oblik tog nižeg puta u svemu potpuno nalik višem putu koji se proširio iz višeg Rosh, zbog toga on vidi da je Guf dolje, na nižem putu, sličan višem kao majmun čovjeku. A ono što je vidio, dobro je vidio.

Zbog toga se taj ispravak naziva „lice“, kako bi se pokazalo da nisu sva lica ista i da svi padovi ljudi trebaju biti na lice, kao u: „I poklonili su se licem do zemlje.“

Zbog toga je taj put zabilježen na nižoj usni, izravno nasuprot putu na višoj usni, poput lica kerubina koja su „okrenuta jedno prema drugome“. Budući da njihov oblik nalikuje jedan drugome, osnažili su jedan drugoga i dublje se utisnuli u usne. To je također značenje „lica“, odnosno da se sve do sada uopće nije znalo da postoje lica gore i lica dolje te da nisu sva lica ista.

A kad čujem za onog mudrog učenika koji je rekao da se smije cijelom svijetu zahvaljujući „lik Gospodinov on gleda“, te se radovao i hvalio svojim stupnjevima, da je on, Anah, „pronašao izvore u pustinji dok je napasao magarce svojega oca Zibeona“, a prvo je bezakonje izbrisano, kažem sebi da je on od naših mudraca, koji se našao na nižem putu i naziva ga „nižim putem“: Anah je pastir svojega oca Zibeona. On također taj niži Rosh naziva Zibeon, što nikada prije nisam čuo u spisima koji su preda mnom.

Ulažem napor da pronađem dovoljno protumačene ove riječi: 1) kako bih znao što čine ti „izvori“, odnosno svi Reshimot (otisci/sjećanja) na njihovim licima, po duljini, po širini, u glasu, izgledu i mirisu. Također, koje je njihovo pitanje i koji je njihov odgovor – je li to novo pitanje ili je skriveno u njihovim ušima od pastira njegova oca Zibeona, tog Anaha? I što je Zibeon mislio o tom mudrom sinu kad bi mu rekao: „Ako je tvoje srce mudro, i moje će se srce radovati“?

Općenito, je li zbog tog pitanja bilo radosti? I koliko je dana trajala, ili je to bila radost od nekoliko sati? Sve je to jasno protumačeno i objašnjeno u onom razjašnjenju nižeg Rosh i nižeg puta o kojem sam govorio. Ako kod tebe nije tako, nego na neki drugi način, reci mi kako je stvarni rad bio izvršen.

A sada, kad smo razriješili pitanje nižeg Rosh i nižeg puta te svetih imena za one koji su bili nagrađeni da njihova lica budu s ispravcima dlaka ispod niže usne – doista „dugo lice“ – spustit ćemo se još niže, ispod svetog zastora. U njemu je svezana, skrivena i otkrivena dobra nagrada za pravednike, kao i gorke i teške kazne za zle. Taj se zastor naziva „vrlo milosrdan“, kao što je ustanovljeno, budući da naginje prema Hesed (milosrđe). U njemu su sve zasluge i sve obilje Gospodara svijeta.

Jao onome tko razotkriva incest. On odsijeca svoju dušu od ovog svijeta i ona je odsječena od budućeg svijeta. On je u obliku „Daj istinu Jakovu“, zbog čega je njegova ruka držala Ezavovu petu. Pronašao je sve ovo milosrđe koje smo spomenuli jer se u njegovoj cjelovitosti otkrio i došao taj sedmi ispravak – koji se naziva „i istina“ – budući da su istina i milosrđe ovdje bili uključeni jedno u drugo, kao u: „Daj istinu Jakovu, milosrđe Abrahamu.“

Dođi, vidi i razumij redoslijed koji sam ti dosad izložio u svim stupnjevima koje si dosad vidio i dobro promotri njihove prikaze. Vidjet ćeš da su poput prikaza vrtne gredice u kojoj su zasađene sadnice, dvije nasuprot dvjema, a jedna izlazi kao rep. Odnosno, gore su Rosh i put, a dolje, izravno nasuprot njima, Rosh, put, i ovaj sadašnji, koji se naziva „vrlo milosrdan“, nalazi se u sredini prema svima i ispod svih.

Postoji i vrtna gredica u kojoj su te sadnice prikazane u drukčijoj kombinaciji – tri sadnice gore, koje se razlučuju kao Rosh, Toch, Sof. Viši Rosh naziva se Rosh, viši put naziva se Toch, a niži Rosh naziva se Sof.

Koji je razlog takve njihove kombinacije? Zato što su okus, izgled i miris tih triju sadnica jednaki. Time se njih tri sjedinjuju kao jedno i sve tri smatraju se višima, kao Rosh, Toch i Sof.

Taj niži put i to sjedinjenje „vrlo milosrdan“ nazivaju se „dvije grane vrbe“. Koji je razlog? Zato što postoje istodobno, a djeca izgnanstva koja su među narodima i pomiješala su se s njima kažu za te dvije grane vrbe da nemaju ni okusa ni mirisa. Tako su u vrtnoj gredici koju sam spomenuo tri gore i dvije dolje.

U tih pet slova o kojima smo govorili postoji 120 kombinacija. Ali rekao sam te dvije kako bih pokazao jednu kombinaciju u „sjećaj se“ i jednu kombinaciju u „čuvaj“. Ostale su uključene u te dvije strane koje sam spomenuo, a ti se poretci nazivaju „pet slova imena Elokim“.

Koji je razlog? Zato što su postavljeni duž puta svoje emanacije, jedan ispod drugoga. Međutim, postoji i mjerenje po širini, a dosad od tebe nisam čuo tumačenje iz teksta, pa o tome uopće ne mogu govoriti dok ne čujem da si ti sam u tome.

Kad sam rekao „gore“ i „dolje“, nisam mislio na mjesta, jer duhovi nemaju mjesto. Međutim, zasigurno imaju vrijeme u kojem postaju poznati u svijetu. Ono što sam nazvao „gore“ jest ono što se prvo pokazalo, a „dolje“ nazivam ono što se pojavilo poslije.

I još nešto tražim od tebe: kad svojim riječima protumačiš svih tih pet poglavlja koja sam ti pokazao, prema redoslijedu gore i dolje, svaki mi put protumači kada je prvo poglavlje, a kada sljedeće poglavlje, i tako za sva njih, što preciznije koliko ti pamćenje dopušta, ili prema približnoj kalkulaciji, kao i trajanje svakog poglavlja.

A najviše od svega žudim čuti trajanje onih dviju grana vrbe koje sam spomenuo u vezi s nižim putem, koji se naziva „ispravak lica“, i svetim zastorom, koji se naziva „vrlo milosrdan“, a njihov je početak „istina“.

Iako je to za tebe mala stvar, za mene je velika. Vjerujem da si već u drugom pismu naznačio da si zaboravio njihova vremena, ali prisjeti ih se, jer kao da sam u zatvoru i ne mogu se truditi i raspravljati o tome s tobom zbog važnog razloga koji mi je u srcu.

Stoga se snažno potrudi prisjetiti se njihovih vremena, više ili manje, njihova trajanja, kao i njihovih početaka. I molim te, imaj milosti prema vremenu koje je, nažalost, uzalud izgubljeno i pošalji mi jasno pismo s potpunim objašnjenjima svih pitanja koja sam ti postavio, kako se nakon toga više ne bih morao dopisivati s tobom.

A sada, dragi moj, dođi i vidi kako mi možeš pružiti svoje istinite odgovore. A budući da zajedno s tobom nosim teret, sada nemam ništa osim sumornosti. Ipak, ne sumnjam u tebe, budući da odgovori prethode pitanjima – ako ne štedi svoj život itd.

A najviše od svega žudim čuti trajanje onih dviju grana vrbe koje sam spomenuo u vezi s nižim putem, koji se naziva „ispravak lica“, i svetim zastorom, koji se naziva „vrlo milosrdan“, a njihov je početak „istina“.

Iako je to za tebe mala stvar, za mene je velika. Vjerujem da si već u drugom pismu naznačio da si zaboravio njihova vremena, ali prisjeti ih se, jer kao da sam u zatvoru i ne mogu se truditi i raspravljati o tome s tobom zbog važnog razloga koji mi je u srcu.

Stoga se snažno potrudi prisjetiti se njihovih vremena, više ili manje, njihova trajanja, kao i njihovih početaka. I molim te, imaj milosti prema vremenu koje je, nažalost, uzalud izgubljeno i pošalji mi jasno pismo s potpunim objašnjenjima svih pitanja koja sam ti postavio, kako se nakon toga više ne bih morao dopisivati s tobom.

A sada, dragi moj, dođi i vidi kako mi možeš pružiti svoje istinite odgovore. A budući da zajedno s tobom nosim teret, sada nemam ništa osim sumornosti. Ipak, ne sumnjam u tebe, budući da odgovori prethode pitanjima – ako ne štedi svoj život itd.

Ali što je bilo, bilo je, i odsad broji trenutke kako ne bi izgubio ni jedan od njih, jer nad nama se svakoga dana odozgo oglašava glasnik. Nisam ti dao vlast, nego sam ti dao služenje. I tko je taj i gdje je taj koji ovamo, među Kraljevu djecu, dovodi zlu, stranu Klipa (ljusku) lijenosti? To je zasigurno drskost prema Nebu, a „vrata se okreću na svojim šarkama, a lijenčina na svojoj postelji“. Sveta Shechina (Božanska prisutnost) bačena je u prašinu pod noge svojih sluškinja, koje neprestano hodaju i gaze po njezinoj glavi i ruci s velikom drskošću, kao što čine strane sluškinje, želeći samo pljunuti nečistu pljuvačku svojoj gospodarici u lice, izazivajući prezir i gnjev.

Sve one koji imaju snagu ukloniti tu drskost, a ipak stoje i gledaju svu tu drskost ne prosvjedujući, nazivaš „lijenima“? „Lijeni“ nije njihovo ime. Naprotiv, oni nemaju nikakvu percepciju dragocjenosti i slave Gospodara neba koji je pred njima.

Isto tako, trebamo objaviti da trud nije u produljivanju vremena, nego u učenju, jer se ta prljava tvar zadovoljava i želi raditi dvadeset četiri sata dnevno, ali ni jedan jedini sat ne želi provesti u naporu učenja.

A glavni je trud u pronalaženju svih tajni Tore i njezinih razloga, jer u ovom izgnanstvu nema drugog ropstva. Ta bi prljava tvar htjela sve, samo ne ulagati napor u razloge mitzvot (zapovijedi). Čak i ako se pronađu neki razlozi, pokazuje mu se da je to zamorno i da se jedna novost ne razlikuje toliko od druge, pa se umori i više ne može ulagati napor.

To je srž stvari. To treba iskorijeniti i iznijeti iz dvorišta Gospodinove kuće, a čovjek treba na sebe preuzeti trud da pronađe razloge Tore i značenja mitzvot u riječima Tore. Tada će Tvorac biti vraćen na svoje prijestolje.

Jučer navečer primio sam tvoje pismo od četrnaestog Heshvana. Sada, rano ujutro, moje je pismo dovršeno i spremno za slanje. Htio sam znati kako znaš da je taj čovjek koji dolazi i odlazi iz tvoje kuće bez sina istinski mudrac i svet čovjek, kao što si mi rekao… za pravilan poredak tvojega tijela. Daj mi potanko do znanja na koji je način on suprotan, jer to moram znati, ali temeljito to razjasni, i je li to onaj knjigoveža ili knjižar kojega sam vidio u tvojoj kući, i gleda li u slova… i što o njima govori. Ali što je najvažnije, nemoj štedjeti na onim riječima koje ti se čine suvišnima, jer što više takvih prikaza bude, to će se više povećavati spoznaja među nama, a sada mi je to veoma potrebno.

Tvoj prijatelj,

Yehuda