375. Jakov je poslao

Prosinac 1979.

“Jakov je poslao.” RAŠI tumači, “prave anđele.”

Trebamo protumačiti značenje “pravih anđela” koje je Jakov poslao Ezavu. Prema objašnjenju, Jakov predstavlja osobu koja se bavi Torom i Mitzvot [zapovijedima], dok Ezav predstavlja zlu inklinaciju. Kako je moguće reći da je poslao anđele samoj zloj inklinaciji?

To trebamo razumjeti prema onome što je Baal HaSulam rekao o tome zašto je napisano o Labanu: “I Laban odgovori i reče Jakovu: ‘Kćeri su moje kćeri, sinovi su moji sinovi, stada su moja stada, i sve što vidiš je moje.’” Dok je o Ezavu napisano suprotno: “I Ezav reče: ‘Imam mnogo, brate moj, neka tvoje ostane tvoje.’” Jakov ga je zamolio: “Molim te, uzmi moj blagoslov koji sam ti donio… i on ga je uporno molio,  te ga je prihvatio.”

Baal HaSulam objašnjava da “Laban” predstavlja stanje prije djela, kada zla inklinacija tvrdi da sve što čovjek čini nije radi Stvoritelja, pa koja je onda vrijednost njegove želje da se bavi Torom i Mitzvot? Ipak, čovjek mora nadvladati i unatoč tome činiti dobra djela.

Jednom kad je djelo već učinjeno, tada “Ezav,” koji se naziva zla inklinacija, tvrdi da je sve što je osoba učinila bilo radi Stvoritelja. On želi u čovjeku usaditi osjećaj veličine, kako bi se zadovoljio svojim radom.

Na temelju toga možemo protumačiti riječi “pravi anđeli.” Upravo zbog toga se naziva “zlom inklinacijom,” jer  tvrdi da, ako se netko želi baviti Torom i mitzvot, mora prije svega biti potpuno čist, bez mrlja ili prljavštine, tj. da sve bude radi Stvoritelja. Ako ne može usmjeriti rad za Stvoritelja, nije vrijedno uzalud se truditi.

Zbog toga, što će dobiti ako moli još pola sata ili uči još pola sata? U svakom slučaju, njegov je rad bezvrijedan, pa svaki trud koji ulaže u Toru i rad predstavlja samo gubitak. Na taj način zla inklinacija ima moć skrenuti čovjeka s puta Tore i mitzvot.

U tom trenutku, čovjek je mora nadvladati kroz stav “I srce mu je bilo ponosno u putevima Gospodnjim,” i reći: “Vjerujem iznad razuma da sve što radim činim radi Stvoritelja, a čak i ono Lo Lishma [ne za Njezino ime] što činim je velika stvar, jer iz Lo Lishma dolazimo do Lishma [za Njezino ime]. Dakle, radeći Lo Lishma, ipak činim mitzvu [zapovijed] i slijedim riječi mudraca koji su rekli: ‘Čovjek se uvijek treba baviti Torom i mitzvot Lo Lishma, jer iz Lo Lishma dolazimo do Lishma,’ budući da svjetlost u njoj ispravlja čovjeka.”

Ali kad je učinio sve što je mogao, tj. ispunio svoje vrijeme u Tori i mitzvot, tada mora sagledati istinu i kritizirati svoj rad. Tada čovjek mora reći suprotno od onoga što je rekao zloj inklinaciji. On treba poslati glasnike zloj inklinaciji, tj. reći zloj inklinaciji da u svom radu čovjek treba biti poput anđela, tj. Kli [posuda] za Stvoritelja.

Ali budući da njegov rad nije čist i potpun, on govori zloj inklinaciji da je sav njegov rad bio za nju, za zlu inklinaciju, a ne radi Stvoritelja. To se smatra kao da čovjek šalje sav svoj rad zloj inklinaciji.

U tom trenutku, zla inklinacija kaže: “Imam mnogo, među ostalim ljudima koji rade za mene. Ali ti, brate moj, neka tvoje ostane tvoje, jer je sve bilo radi tvoje vlastite duše, i ne trebaš biti potpuniji u svom radu. Radije nastavi s istom namjerom koju si imao dosad,” sve dok nakon velikih napora “on ga je uporno molio, i on ga je prihvatio.”

Tada će zla inklinacija pristati prihvatiti rad za sebe. Drugim riječima, on je uvjeren, a zla inklinacija tada neće moći slati čovjeku misli da je u redu. Naprotiv, čovjek ostaje pri istini da sve mora biti “pravi anđeli,” tj. potpuno radi Stvoritelja. I tada njegov rad počinje ispočetka, kako bi hodio putem istine.