369. Radost dok učimo Toru

Studeni 1982., Jeruzalem

Pitanje: Ako osoba sve čini kako bi primila, odnosno ako sve što radi ima za cilj vlastitu korist, koja je onda razlika između uživanja u tjelesnim stvarima i uživanja u riječima Tore?

Ovo možemo razumjeti na sljedeći način: osoba jede ribu, meso i pije vino tijekom tjedna i uživa u tome. Takav obrok naziva se „neobavezna prehrana“. Ali kada jede meso, ribu i pije vino tijekom objeda za Šabat, to se smatra mitzvom (zapovijedi) uživanja u Šabatu.

Mitzvot ne zahtijevaju posebnu namjeru, odnosno nije nužno imati isključivo namjeru davanja. Dovoljno je da čovjek ima na umu da to čini zato što je to mitzva. Dakle, kada uživa u objedu za Šabat, izvršava mitzvu, iako je ta mitzva još uvijek Lo Lishma (ne radi Nje), odnosno iako još ne može imati namjeru davanja. Ipak, iz Lo Lishma doći će do Lishma (radi Nje same). Tako ispada da izvršava mitzvu.

Ali kada jede neobavezni obrok tijekom tjedna, ne može se reći da će ga taj obrok dovesti do Lishma. Dakle, kada uči Toru i uživa u tome, iako to ne radi s namjerom davanja, on ipak izvršava mitzvu učenja Tore s radošću. Budući da uživa u tome,  izvršava mitzvu, i iz Lo Lishma doći će do Lishma. To znači da je ovo ispravan put za postizanje Lishma. Suprotno tome, druga tjelesna uživanja ne vode osobu do Lishma.