357. Abraham zače Izaka

Studeni 1957.

Tumači se stih „Abraham zače Izaka“ u smislu da su Izakove crte lica bile slične Abrahamovim, pa su svi svjedočili da je Abraham doista začeo Izaka.

Valja se zapitati, budući da u tekstu piše: „Ovo su naraštaji Izaka, sina Abrahamova,“ a ne navode se detaljno ti naraštaji. Umjesto toga, stih objašnjava o naraštajima Izaka da „Abraham zače Izaka.“

Da bismo to objasnili, prvo treba iznijeti što piše u Mishni: „Svijet počiva na tri stupa: na Tori, na radu i na činenju milosrđa (hassadim).“ Abraham se nazivao „čovjekom milosrđa“ (hafetz hessed), jer je sav svoj trud posvetio činjenju dobrih djela (hessed) za ljude. Izak je nazvan „stupom rada“, jer je svoju dušu posvetio oltaru. Jakov je nazvan „stupom Tore“, kao što piše: „Istina neka bude dana Jakovu.“ Tora se naziva „Torom istine“, a također piše: „Savršen čovjek, koji prebiva u šatorima,“ što je RASHI protumačio kao „šator Šema i šator Evera,“ gdje se posvećivao učenju Tore.

Svaka osoba treba postići ta tri stupa. U prošlosti su ta tri stupa bila otkrivena jedan po jedan kroz naše praočeve, od kojih je svaki otkrio po jedan stup. Nakon što su ti stupovi postali poznati, i mi imamo snagu hoditi putevima koje su naši praočevi utrli.

Zbog toga se nazivamo „narod Segula“ [narod izabrane vrline/moći/lijeka], jer imamo naslijeđenu Segulu od naših praotaca – sposobnost očuvanja tih triju stupova, po kojima svijet opstaje i ostvaruje svrhu zbog koje je stvoren.

Stoga, kada stih razjašnjava naraštaje Izaka, tj. koju je kvalitetu stupova Izak ostavio svojim sinovima, on objašnjava: „Abraham zače Izaka.“ To znači da naraštaji Izaka ne nose samo Izakovu vlastitu kvalitetu, već i Abrahamovu.

To je značenje riječi: „Ovo su naraštaji Izaka,“ što znači da je on u Jakova prenio obje te osobine. Tako je od Abrahama, čija je vlastita osobina bila samo Hesed (milosrđe), nastao Jišmael, a od Izaka, koji je posjedovao svoju vlastitu kvalitetu, ali i Abrahamovu, nastao Ezav. No, kad su bila prisutna sva tri stupa, mogla se pojaviti potpuna mjera – dvanaest plemena.

Budući da su nam naši praočevi već ostavili ta tri stupa, možemo lakše slijediti njihove stope. Ako osoba osjeća da joj je teško slijediti te puteve, trebala bi moliti Stvoritelja da joj pomogne. Ovo nije pomoć iznad prirode, jer su te osobine već utkane u naše praočeve.

Naime, upravo u stvarima koje nadilaze prirodu nije moguće moliti, kao što Zohar objašnjava zašto se Abraham nije molio za Saru, koja je bila nerotkinja, dok se Izak jest molio. Objašnjava se da se ni Izak nije molio za Rebeku. U stihu piše: „Izak se molio za svoju ženu,“ a ne „za Rebeku,“ „jer je bila nerotkinja,“ budući da imati djecu za nerotkinju nadilazi prirodu, pa se nije molio za pomoć iznad prirode.

Iz toga proizlazi da, budući da su naši praotci već prenijeli tih tri stupa, mi trebamo učiniti sve što možemo i moliti Stvoritelja da i nama podari nagradu tih triju stupova, koji su temelj opstanka svijeta i ostvarenje svrhe zbog koje je svijet stvoren.