265. Unutarnji i vanjski ključevi

„Raba Bar Rav Huna reče: ‘Tko god ima Toru, ali nema strah od neba, sličan je rizničaru koji je dobio unutarnje ključeve, ali nije dobio vanjske. Može li on ući?’

Rabbi Yannai kaže: ‘Šteta je za onoga tko nema dartu ['darta' - aramejski: dvorište/kuća], a pravi si Taraa [aramejski: vrata/dvorišna vrata]’ za dartu” (Shabat 31).

To je dobro poznato pitanje. Ova alegorija implicira da je Tora unutrašnjost. Iz riječi rabija Jannaija čini se kao da je Tora vanjskost, a strah od neba unutrašnjost. Također trebamo pitati, zašto uspoređuje strah s vanjskim ključevima ako je „strah Gospodnji Njegova riznica“, a ovdje se implicira da je strah unutrašnjost?

Kažemo da postoji Tora koja se naziva „unutrašnjost“, i Tora koja se naziva „izvanjskom“, dok je strah od neba u sredini.

Prema tome, Tora u izvanjskom naziva se Taraa, što znači „vrata“, a strah od neba naziva se „unutrašnjost“. Drugim riječima, kroz Toru postižemo strah od neba.

S obzirom na unutarnju Toru, strah od neba naziva se „vanjskim“, što znači da kroz strah od neba dolazimo do unutrašnjosti Tore. Stoga se strah od neba naziva „riznicom“, jer znači da je on samo unutarnji, budući da ga postižemo nakon Tore.

Tekst kaže: „Da su Me barem napustili i zadržali Moju Toru; svjetlost u njoj ispravlja“ (Jeruzalemski Talmud, Hagiga, poglavlje 1). No, kako netko može održavati Toru bez Stvoritelja? Kako On može reći: „Da su Me barem napustili“?

Međutim, to se odnosi na one koji žele biti nagrađeni sa „Mnom“, što znači imati strah od neba, imati Dvekut [sjedinjenje] sa Stvoriteljem.

Tada im je rečeno: „Ne ostajte u ovom radu kako biste bili nagrađeni Dvekutom [sjedinjenjem] tako što ćete imati želju i čežnju za Stvoriteljem, jer se Stvoritelj ne može povezati s onim tko je u svojstvu laži”, kao što je napisano: „Onaj tko govori laži ne može opstati pred Mojim očima“, ili s onim tko je ponosan, kao što su naši mudraci rekli: „Tko god ima oholost u duhu, Stvoritelj kaže: ‘Ja i on ne možemo prebivati u istom svijetu’” (Sotah 5).

Također je napisano da ako netko ne ispravi zlu inklinaciju, koja se naziva „zmija“, tada, kao što naši mudraci rekoše: „Čovjek ne prebiva u istoj kući sa zmijom“, a kamoli Stvoritelj. Umjesto toga, čovjek mora ispraviti svoja djela i moći će biti nagrađen vjerom u Stvoritelja.

Ta korekcija nalazi se u Tori. Zato oni tumače: „I zadržali Moju Toru“, jer svjetlost u njoj ispravlja". To jest, kroz svjetlost, Tora će ih ispraviti i tada će biti nagrađeni riznicom straha od neba.

Slijedi da su Tora vrata kroz koja se može ući u riznicu, a riznica se naziva „kuća“, odnosno Darta.

Dakle, onaj tko želi samo stajati na ulazu i ne primjećuje da može proći kroz vrata, odnosno uzeti iz Tore ispravljajuću svjetlost i tako biti nagrađen vjerom u Stvoritelja, koja se naziva „riznica straha od neba“, isti je kao onaj tko samo gradi sebi vrata, ali nema namjeru sagraditi si kuću. Jer glavna svrha vrata jest samo služiti kući. Ali ako netko nema kuću, odnosno nema namjeru postići strah od neba, zašto su mu potrebna vrata? Vrata se prave samo da bi omogućili prolaz, odnosno kada želimo ući negdje, moramo pronaći vrata kroz koja ćemo ući.

Ili ako je neko mjesto zatvoreno sa svih strana, pravi se otvor kako bi se moglo ući. No, napraviti otvor i ne ući u kuću? To znači da je sav trud na tom otvoru bio uzaludan i protraćen.

Nakon toga, ulazimo u kuću, koja se naziva „strah od neba“, što je riznica, i tada dolazimo do unutrašnjosti Tore. To je značenje učenja Tora Lishma [radi Nje same]. To jest, nakon što ga je Tora dovela do Lishma, koja se naziva „strah od neba“, tajne Tore otkrivaju mu se i on postaje poput bujice koja ne prestaje. Slijedi da je srž rada biti nagrađen strahom od neba, koji se naziva Lishma.

Zato rabbi Yannai kaže da ako je strah od neba najvažniji, i tek tada netko bude nagrađen Torom odozgo, tada onaj tko uči Toru, a ne vidi da će ga Tora ispraviti kako bi bio nagrađen strahom od neba kroz Toru, znači da mu je sva briga i trud za kuću, koja je riznica straha od neba, dok on želi samo Toru, i cijela svrha Tore jest da bude poput vrata straha od neba, tada je on kao onaj tko nema kuću, a gradi vrata za kuću. Dakle, ovaj otvor koji je napravio je beskoristan i uzaludan.

Na taj način trebamo tumačiti alegoriju o ključevima, kao da je riječ o osobi čija su briga i želja biti nagrađen unutrašnjošću Tore, ali ne vidi da ima Lishma, što je strah od neba. O tome kaže: „Može li ući?“

Onaj tko uči Tora Lishma, to jest, kako bi ga Tora dovela do Lishma - i biva nagrađen strahom od neba- biva nagrađen otkrivanjem tajni Tore. No, prije nego što je nagrađen s Lishma, ona mu nije otkrivena. Slijedi da je njegov trud da bude nagrađen unutrašnjošću uzaludan.

Stoga, moramo obratiti pozornost prvenstveno na Lishma, na strah od neba, i da se sve što netko čini fokusira samo na tu točku, koja je strah od neba, jer je ta stvar skrivena i mora biti otkrivena.

To je značenje „Stvoritelj u svojoj riznici ima samo riznicu straha od neba, kao što je rečeno: ‘Strah Gospodnji Njegova je riznica’“. To znači da se čovjek treba truditi pronaći strah od neba.

Što se tiče Tore, Stvoritelj mu je otkriva  bez ikakvog truda, kao što rabbi Meir kaže: „Tko god se bavi Torom Lishma“, to jest, jedini razlog zašto se bavi Torom jest da postigne Lishma, što je strah od neba, i u tome je sav njegov trud. Naprotiv, kada osoba bude nagrađena strahom od neba, tajne Tore otkrivaju joj se.

Što se tiče „skrivenosti“, to znači da trebamo tražiti, jer bez traženja nemoguće je pronaći. To je značenje „ako si se trudio i našao“, gdje trud biva nagrađen pronalaskom, to jest, kada pronađe ono što je Stvoritelj sakrio u svojoj riznici: riznicu straha od neba.

No što se tiče Tore, Rabi Meir kaže da mu se otkrivaju tajne Tore i on postaje poput bujice i rijeke koja neprekidno teče. To je značenje riječi "sve je u rukama neba, izuzev straha od neba", jer čovjek sam mora pronaći riznicu straha od neba.